Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Štela ponovno oslobođen za ubistvo u Mostaru 1996.

BiH

Vinko Martinović Štela ponovno oslobođen za ubojstvo u Mostaru 1996.

Nekadašnji haški osuđenik Vinko Martinović Štela u petak je na zagrebačkom Županijskom sudu još jednom nepravomoćno oslobođen za ubistvo Mostarke Jasmine Đukić, na kraju trećeg suđenja za isto nedjelo iz 1996. za koje je isprva dobio osam godina zatvora, da bi na ponovljenom suđenju 2013. bio oslobođen.

Obrazlažući presudu sutkinja Ivana Čalić kazala je da ni tijekom ponovljenog postupka nije dokazano da je Martinović odgovoran za zločin, jer je u prilog optužnici govorio samo jedan svjedok – Đino Zekan.

“Prema vlastitom priznanju Zekan je bio na mjestu događaja. No, njegov je iskaz kontaminiran jer ga je promijenio na samoj raspravi, a u prilog mu ne ide ni nalaz vještaka”, kazala je sutkinja.

Vještak je, naime, zaključio da Zekan boluje od PTSP-a, depresije do razine psihotičnosti te da ima “odmak od realiteta”. Sud je stoga i u ranijem postupku zauzeo stav da su Zekanovi iskazi, u kojima je isprva teretio Martinovića da bi kasnije govorio da su to od njega iznudile hrvatske tajne službe i policija, upitni s obzirom na njegovo psihičko stanje.

Martinović, koji se nije pojavio na izricanju presude, je od početka tvrdio da je nevin, a ponavljanje suđenja i pritvaranje nazivao je “terorom hrvatskih vlasti”.

Njega je zagrebački Županijski sud još 1998. nepravomoćno osudio za ubojstvo Jasmine Đukić u Mostaru, no Vrhovni je sud pet dana prije njegova izručenja Haškome sudu u augustu  1999. ukinuo presudu zbog postupovnih propusta.

Martinović je potom u Hagu osuđen na 18 godina zatvora zbog ratnih zločina nad Bošnjacima u zapadnoj Hercegovini 1993. i 1994. a nakon odslužene dvije trećine kazne u januaru 2012. je izašao iz talijanskog zatvora.

Dva mjeseca kasnije uhićen je i ponovno pritvoren zbog ubistva u Mostaru, a u srpnju iste godine je počelo ponovljeno suđenje u kojemu je tužiteljstvo ublažilo optužbu pa ga je teretilo za tzv. obično ubistvo, a ne kao prije da je zločin počinio iz koristoljublja, to jest da je Jasminu Đukić ubio kako bi se domogao njezina stana i prodao ga.

U prvom ponovljenom suđenju Martinović se branio i transkriptima razgovora pokojnog predsjednika Franje Tuđmana s najbližim suradnicima iz kojih, po tvrdnjama obrane, nedvojbeno proizlazi da je Martinovića trebalo uhapsiti “za bilo što” kako bi ga se u svakom trenutku moglo predati Hagu koji je spremao optužnicu protiv njega i zapovjednika tzv. Kažnjeničke bojne Mladena Naletilića Tute. Odbrana je te transkripte dobila tek 2011. pošto je vlada Jadranke Kosor s njih skinula oznaku tajnosti.

Na posljednjem su suđenju svjedočili i bivši čelnik obavještajne zajednice Miroslav Tuđman te nekadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Penić koji su, po sutkinjinim riječima, potvrdili da se u Uredu predsjednika razgovaralo o ovom slučaju.

“To je u najmanjem slučaju neobično”, kazala je sutkinja Čalić, ističući da se optužnica protiv Martinovića u ovom slučaju nikako ne može smatrati dokazanom.