Zastupljenost žena u upravnim i nadzornim odborima kompanija u Bosni i Hercegovini i dalje je znatno ispod evropskog prosjeka, a u poređenju s EU gdje žene čine oko jednu trećinu menadžerskih pozicija, u BiH one zauzimaju tek jednu od četiri.
Na ove izazove, ali i na potrebu sistemskih rješenja koja bi omogućila ravnopravniji pristup žena pozicijama odlučivanja, ukazuje studija „Žene u upravnim odborima u BiH: Unapređenje rodne ravnopravnosti u korporativnom odlučivanju“, koja je danas predstavljena u organizaciji udruženja Women on Boards Adria, uz podršku UN Women.
Podaci o zastupljenosti žena
U kompanijama koje imaju žene u rukovodstvu, najčešće je riječ o samo jednoj ženi, dok svega 0,61 posto kompanija ima pet ili više žena na upravljačkim pozicijama, iako brojna istraživanja potvrđuju da rodno uravnoteženo upravljanje doprinosi većoj produktivnosti, transparentnosti i konkurentnosti.
Studija donosi analizu zastupljenosti žena u upravnim i nadzornim odborima gotovo 3.000 kompanija u BiH, identificira ključne prepreke rodnoj ravnopravnosti u korporativnom odlučivanju te otvara prostor za razgovor o zakonodavnim i institucionalnim rješenjima koja bi mogla doprinijeti promjenama.
PROČITAJTE JOŠ Organizacije žena iz regona: Strah od promjena i dezinformacije koče rodnu ravnopravnost
Inicijative i zakonodavni okvir
Osnivačica udruženja Women on Boards Adria Biljana Braithwaite podsjetila je da je riječ o regionalnom neprofitnom udruženju koje zagovara inkluzivno i rodno ravnopravno liderstvo, kroz saradnju s privatnim sektorom, ali i institucijama vlasti.
„Radimo s kompanijama, s privatnim sektorom, ali i s vladama, između ostalog na tome da se potencijalno razgovara o legislativi koja bi uvela ciljeve, a ne kvote, zahvaljujući kojima ćemo onda možda i doći do ravnopravnije pozicije žena na upravljačkim pozicijama. Zahvaljujući autorici Saneli Pašić i velikom istraživačkom timu, mi smo razgovarali i gledali podatke gotovo 3.000 kompanija u Bosni i Hercegovini i ti podaci potvrđuju da su procenti žena u visokom menadžmentu i na odborima, naročito na nadzornim odborima gdje se usvajaju strateške odluke, veoma mali u poređenju s brojevima koje imamo u zemljama Evropske unije“, kazala je Braithwaite.
Na važnost institucionalne podrške rodnoj ravnopravnosti i uklanjanja duboko ukorijenjenih praksi koje žene stavljaju u nepovoljniji položaj ukazao je i federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić, naglasivši da izbor muškaraca na odgovorne, posebno javne funkcije, i dalje dominira u bosanskohercegovačkom društvu.
„Vjerujem da je kod ustaljena praksa da na odgovorne funkcije, posebno na javne, biramo muškarce, što nam dokazuje da kao društvo nismo neutralni nego da nemamo balans kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti. Mi ćemo se potruditi da taj dio u novom Zakonu o radu riješimo, da ispravimo ono što bi trebalo da bude ljudsko pravo i da napravimo balans, ne samo kada su upravljačke strukture u pitanju, nego kada je u pitanju balans između privatnog i profesionalnog života“, rekao je Delić.
Dodao je da zakon predviđa i dodatni krug javnih rasprava, kako bi se kroz dijalog došlo do kvalitetnijih rješenja i spriječili svi oblici diskriminacije.
Sistem kao prepreka
Da problem nije u nedostatku znanja, iskustva ili ambicija žena, već u sistemima koji ograničavaju njihov pristup moći i uticaju, istaknula je predstavnica UN Women u BiH Jo-Anne Bishop.
„Nalazi studije su vrlo jasni – ženama u BiH ne nedostaje vještina, iskustvo ni ambicija. Ono što nedostaje jesu sistemi koji osiguravaju pravedan, transparentan i inkluzivan pristup pozicijama odlučivanja. Čak i kada žene dođu na rukovodeće pozicije, češće se suočavaju s ograničenjem u preuzimanju izvršnih uloga i predsjedavanju odborima. To nam govori da sama reprezentacija nije dovoljna i da su važni utjecaj i autoritet“, kazala je Bishop.
Prema njenim riječima, studija posebno ukazuje na vezu između ženskog liderstva i neravnomjerne raspodjele neplaćenog rada u domaćinstvu, što dodatno ograničava napredovanje žena.
Studija također pokazuje da, uprkos visokom nivou obrazovanja i profesionalnog iskustva, žene u BiH i dalje zauzimaju tek svaku četvrtu rukovodeću poziciju u kompanijama. Prema trenutnoj stopi napretka, ženama u BiH bit će potrebno više od jednog stoljeća, približno 109 godina, da ostvare punu rodnu ravnopravnost.
Iako Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH predviđa cilj od najmanje 40 posto zastupljenosti manje zastupljenog spola u odlučivanju, ova odredba nema obavezujući karakter niti predviđa sankcije za nepoštivanje. Dodatno, zakoni o privrednim društvima na entitetskom nivou ne sadrže odredbe o rodnoj ravnoteži u upravnim i nadzornim odborima.
Sagovornici su poručili da je zatvaranje rodnog jaza u korporativnom odlučivanju ključno za otključavanje punog ekonomskog potencijala zemlje te pozvali donosioce i donositeljice odluka i poslovnu zajednicu na uvođenje obavezujućih mjera, transparentnih procesa imenovanja te jačanje mentorskih i razvojnih programa za žene.
