BiH

članica UO SABNOR-a

Suada Hadžović: Moramo biti uporniji u zahtjevima za cjelovitu, nezavisnu i suverenu BiH

22/11/2021

O važnostima odluka donesenim 25. i 26. novembra 1943. godine na Prvom zajsedanju ZAVNOBiH-a, zašto je primjena principa ZAVNOBiH-a i sada važna za Bosnu i Hercegovinu u intervjuu za Anadolu Agency (AA) povodom 25. novembra, Dana državnosti BiH, govorila je Suada Hadžović, članica Upravnog odbora Saveza antifašista i boraca narodnoosolobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini (SABNOR BiH)

Odbrana i borba za Bosnu i Hercegovinu utemeljenu na principima Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja BiH je imperativ i mora biti svakodnevna, jer samo Bosna i Hercegovina na osnovama ZAVNOBIH-a može imati perspektivnu budućnost za sve građane i narode, rekla je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) povodom 25. novembra, Dana državnosti BiH, Suada Hadžović, članica Upravnog odbora Saveza antifašista i boraca narodnoosolobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini (SABNOR BiH).

Ona je istakla da su odluke ZAVNOBiH-a donesene na Prvom zasjedanju 25. i 26. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu bile od nemjerljivog značaja za Bosnu i Hercegovinu.

“Tih dana, 25. i 26. novembra 1943. godine održano je Prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) na kojem je izabran Prezidijum na čelu sa dr. Vojom Kecmanovićem na kojem je odlučeno da Bosna i Hercegovina bude posebna republika u sastavu buduće federativne Jugoslavije. Tu je zapravo dat državni subjektivitet Bosni i Hercegovini”, naglasila je Hadžović.

Pojasnila je da događanja prije zasjedanja nisu baš bila naklonjena BiH, te su upravo stoga odluke donesene na zasjedanju ZAVNOBiH-a imale historijski karakter.

“U pripremi ZAVNOBIH-a bilo je izvjesnih dilema jednog broja osoba iz sastava Vrhovne komande koji su smatrali pošto je bila intencija da se republike organiziraju prema etničkom principu kao što su Srbija, Hrvatska da se tako uradi i u Bosni i Hercegovini. I to na takav način da ona bude ili dio Srbije ili Hrvatske ili kao pokrajina tih republika ili da pak BiH bude u sastavu jednog tijela na nivo Jugoslavije. Zahvaljujući umnim ljudima kao što su Avdo Humo, Rodoljub Čolaković i Đuro Pucar Stari i drugim koji su otišli kod Josipa Broza Tita i iskazali mu protivljenje toj ideji. Tito je praktično presjekao i odlučio da Bosna i Hercegovina bude ravnopravna federalna jedinica federativne Jugoslavije. Stoga je ta odluka ZAVNOBiH-a praktično temelj obnoviteljske državnosti Bosne i Hercegovine i toliko je značajan taj 25. novembar da je zapravo to po prvi put da je Bosna i Hercegovina voljom svojih građana putem ZAVNOBiH-a opredijelila se da bude samostalna jedinica, odnosno da bude kao takva dio federativne Jugoslavije”, istakla je Hadžović.

– Stogodišnji zajednički život –

Aktuelno vrijeme podijela, prijetnji i pokušaja urušavanja državnosti Bosne i Hercegovine, kaže Hadžović, podsjećaju je na ono isto vrijeme u kojem se BiH nalazila pred Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a 1943. godine.

“Postojale su ideje o Bosni i Hercegovini kao takozvanoj pokrajini jedne ili druge susjedne republike, Hrvatske i Srbije. Takva ideja se mogla nazirati, odnosno bila je otvorena pred zasjedanje ZAVNOBiH-a. Sve mi se čini da je ona ponovno oživjela i da praktično vrijednost zajedničke, jedinstvene volje svih građana da imaju svoju državu pretvorena je u jednu suprotnost, suprotnu vrijednost da se smatra da državu ne da su napravili građani, nego etničke zajednice na etničkom principu. Vrijednosti ZAVNOBiH-a su potpuno poremećene. Umjesto da se građani smatraju političkim subjektima koji su odlučili kakvu državu Bosnu i Hercegovinu, političkim subjektima se smatraju se da su to učinili etničke zajednice i narodi”, ističe Hadžović.

Navodi kako se ne radi dovoljno na širenju svijesti o značaju ZAVNOBiH-a posebno kod mlađih generacija, te da se takvo stanje mora što prije promijeniti.

“Ne znajući u čemu je značaj ZAVNOBiH-a te mlade generacije više iz ceremonijalnih razloga idu na polaganje vijenaca i cvijeća i odavanje počasti. Suštinu značaja ZAVNOBiH-a pak, malo mlade generacije znaju. Pogotovo treba čitati preambulu Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a održanog u Sanskom Mostu u kojoj je jasno poručeno – Mi zbratimljeni narodi Bosne i Hercegovine koji u njoj žive Srbi, Hrvati i muslimani smo čvrsto opredijeljeni… To je bila fenomenalna, jedinstvena izražena volja, htjenje da se borbom stvori zajednička, jedna država Bosna i Hercegovina. Tu nema sumnje”, navela je Hadžović.

Urušene principe ZAVNOBiH-a, cijeni Hadžović, što prije treba početi primjenjivati u svakodnevnoj praksi i životu svih u BiH.

“Svakodnevno moramo raditi na afirmaciji vrijednosti ZAVNOBiH-a. Treba raditi na jačanju svijesti ljudi. Jer, tada 1943. godine je preovladala zajednička svijest. Pojedinačno se išlo od čovjeka do čovjeka objašnjavanjem suštine narodnooslobodilačke borbe za oslobođenje i onoga što čeka te ljude nakon oslobođenja, a to je uređena i demokratska država građana, odnosno građanska država. Sve te postulate Dejtonski mirovni sporazum je iznevjerio. Uređena nam je država na etničkom principu. I još uvijek nismo dovoljno učinili da u svijesti ljude podsjetimo na ono što je tada prevladavalo kao opredjeljenje i uticalo kao opredjeljenje građana tadašnje Bosne i Hercegovine, odnosno na objašnjavanje članova Pokrajinskog komiteta za BiH i aktivista i onih koji nisu bili u partiji i koji su radili za narodnooslobodilački pokret. Oni su objašnjavali u bazi, u Narodnooslobodilačkim odborima suštinu narodonooslobodilačke borbe. Dakle, ne samo pobjeda fašizma, nego i izgradnja narodne vlasti izabrane od naroda. To su veličanstvene vrijednosti koje su potpuno pogubljene. Mi na tome moramo raditi u ovo doba da bi mogli ukazati na nužnost promjene stanja. Tada su ljudi vjerovali u zajednički život. Stotinama godina ljudi na ovim prostorima su živjeli zajedno. Mi i sada, progresivni ljudi, patriote znamo šta je to, šta to znači. I sve više imamo pristalica takve praktične potvrde svega onoga što smo baštinili. Iz dana u dan se povećava broj ljudi koji vjeruju u tu ideju zajedničkog života. Bez toga mi ćemo biti sluge jednog, drugog ili trećeg”, navodi Hadžović.

Bosna i Hercegovina, smatra, neće biti ugrožena sve dok traje borba za principe ZAVNOBiH-a.

“To je imperativ. Ovim svakodnevnim radom, objašnjavanjem principa ZAVNOBiH koji su vodili te narode, sve narode i građane u borbi za oslobođenje BiH će biti odbranjena. Moramo svakodnevno objašnjavati šta je suprotnost, šta je to šta bi se desilo i gdje bi bili kada bi nestalo Bosne i Hercegovine. Mislim i ono što se dešava, ono što je bilo tokom ovih 25-26 godina što se uradilo i koje su intencije da se neće moći uništiti država Bosna i Hercegovina i da će te trajne vrijednosti živjeti. Istina tiho, ali ima boraca koji ih čuvaju. One se moraju reafirmisati kao vrhunska smisao života u ovoj državi utemeljenoj kao zajednička, tolerantna, građanska, demokratska. I sve više ljudi će vjerovati u to”, ističe Hadžović.

Pošto je bh. društvo zbog rata i svega što se dešavalo i dešava i poslije, devastirano i moralno i svakako, cijeni, potrebna nam je pomoć međunarodne zajednice.

“Mada moje lično mišljenje kroz godine rata, nisam puno se toga uvjerila da će oni dati ključni doprinos tome. Jer, bila je politika ravnoteže sile i političke i ekonomske koja nas je četiri godine držala u jednoj pat poziciji, prepuštajući nas borbi među sobom. I zato se plašim. Moramo stoga mi biti uporniji u našim zahtjevima za cjelovitu, nezavisnu, suverenu državu Bosnu i Hercegovinu kakvu smo je praktično potvrdili referendumom o nezavisnosti 1. marta 1992. godine. To su naše ograde, naši dometi i u okviru toga, u okviru međunarodno priznatih granica preduzeti sve da čuvamo svoju državu na principima ZAVNOBiH-a. Ona samo takva može imati perspektivnu budućnost za sve građane i narode”, naglasila je Hadžović.

– Nebriga za kulturno-historijsko naslijeđe –

Ona je ukazala i na krajnje neprimjeren odnos prema historijskim vrijednostima Bosne i Hercegovine.

“Kultura sjećanja na te slavne dane kao vrijednost je također narušena u mnogim sredinama. Mnogo spomenika je porušeno, devastirano. Bilo da se radi o ratu, ali i od politika koje su kontrolisale za ove godine pojedina područja. Zavisno od aktiviteta opštinskih i kantonalnih udruženja SABNOR-a zavisi da li su ti spomenici obnovljeni ili ne. Spomenik Vraca u Sarajevu je donekle saniran, ali ne u potpunosti. Svjedoci smo da je spomenik poginulim partizanima u Stocu u veoma lošem stanju. Partizansko groblje u Mostaru i pored toga što se čine napori, jednom, pa drugi put je obnovljen, ali te sile mraka se javljaju i stalno mu prijete i urušavaju ga. Devastirano je mnogo tih vrijednosti. Svjedoci smo da vlasti na obnovi historijskih spomenika malo rade. Ako je srušen komunizam, antifašizam nije srušen. SABNOR BiH će se i dalje boriti i poticati obnavljanje spomenika u svim dijelovima BiH”, navodi Hadžović.

O tome kakav je odnos politike u BiH spram historije, kaže Hadžović, najbolje se oslikava i na primjeru SABNOR-a koji ima tradiciju još od 1945. godine, kao najtrajnija organizacija građana.

“SABNOR BiH nema nikakve izvore finansiranja, nema sredstava za troškove telefona, papira, savremenih kompjutera. To je naša stvarnost odnosa prema SABNOR-u. Podijeljen je nažalost SABNOR i među sobom. Nazočimo različitim danima kada SUBNOR RS posjećuje značajne zajedničke događaje iz rata. To je tužno. Mora se raditi na tome. Politike utiču na te stvari. Obični borci imaju druga promišljanja. Moramo jednom zauvijek se objedini izraz poštovanja prema onima koji su gunuli za svetinje narodnooslobodilačke borbe naroda i građana BiH”, naglašava Hadžović.

Nedavno je iz štampe izašla i knjiga Suade Hadžović pod nazivom “Opština/Općina Ilidža 1990. – 1996. – Ogledalo politika i ljudi” koja je u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini bila sekretar Ratnog Predsjedništva Opštine Ilidža.

“Knjiga nije samo autobiografska. Ona je edukativna, namijenjena mladim generacijama koje ne znaju ni šta je bila BiH i ona zajednička federativna Jugoslavija, kako je došlo do raskola i rascjepa, kako je došlo do procesa tranzicije političkog i ekonomskog sistema, kako se odrazio na tu malu lokalnu zajednicu – da to jeste Opština Ilidža od 1990. do 1996. godine. Knjiga obuhvata period izbora nacionalnih stranaka SDA, HDZ BiH i SDS tokom 1990. godine i kako su se te politike odrazile na tom malom prostoru, kao dijelu okupiranog Grada Sarajeva, jer Ilidža je bila dio Sarajeva u to vrijeme.Cilj je da mladima pružimo dovoljno materijala da prouče i da vide kako je došlo do toga da se podijeli općina Ilidža na dio koji je pripao SDS-ovoj vlasti, odnosno kako je branjen slobodni dio kojeg je predstavlja SDA koja je ostala bez ijedne lokalne institucije nakon te podjele, gdje je samo personalno vlast oslikavao tadašnji predsjednik SO Husein Mahmutović. Dolaskom za sekretara Ratnog Predsjedništva Opštine Ilidža krajem augusta 1992. godine, kada sam se izbavila sa okupiranog dijela Ilidže, nakon ubistva mog muža, odlučnije smo krenuli u uspostavljanje organizacije vlasti od izvršnog odbora, mjesnih zajednica, organa privrede, školstva i zdravstva i funkcionisanja svih organizacija društvenog rada i života. Poruka je jedan sublimat žrtava na toj slobodnoj teritoriji, koji su položili živote za tu slobodnu teritoriju. Želja mi je da se okonča traganje i provede kažnjavanje svih zločinaca koji su činili zločine sa okupiranog dijela Sarajeva. To mi je želja da ne ostanu ta djela nekažnjena jer je tamo brojka od 1.500 žrtava, od čega oko 500 civila. Oni zaslužuju traganje za zločincima i njihovo kažnjavanje”, poručila je Hadžović.

Suada Hadžović je bivša ministrica za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata Federacije BiH i dugogodišnja zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.