BiH

vstv

Sudije i tužioci godinama bez disciplinskih kazni za korupciju

22/09/2021

Sagovornici Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) objašnjavaju da se kod navoda o mitu sudija ili tužilaca prednost daje krivičnoj istrazi s obzirom da prekršaj graniči sa krivičnim djelom primanje mita i drugih oblika koristi, dok je sa druge strane izostalo krivično procesuiranje sudija i tužilaca za ovakva krivična djela

Sumnje i žalbe građana na korumpirane sudije i tužioce u Bosni i Hercegovini su česte, ali duže od pet godina niko od njih nije disciplinski kažnjen zbog primanja mita. Dokazivanje korupcije u pravosuđu još uvijek je teško a nedorečenosti u mehanizmu kažnjavanja ostavljaju sudije i tužioce bez odgovornosti, piše Detektor.

Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) godinama nije donijelo odluku kojom se utvrđuje disciplinska odgovornost sudije ili tužioca za počinjene prekršaje “prihvatanje poklona ili nagrada”.

Zamjenik glavnog disciplinskog tužioca Mirza Hadžiomerović kaže da Ured dobija pritužbe u kojima građani izražavaju nezadovoljstvo ishodima postupaka u kojima su učestvovali i da često izražavaju sumnju da su postupajuće sudije ili tužioci primili određenu korist kako bi predmet okončali suprotno njihovim interesima.

“Obično u pritužbi nezadovoljna stranka u postupku recimo kaže: ‘Ja mislim da je sudija ili tužilac donio takvu odluku zbog toga što je primio novac’”, govori on i dodaje da konkretne navode o mitu prosljeđuju tužilaštvu, ali da su takve prijave rijetke.

“Obično su navodi paušalni i onemogućavaju dalje istraživanje”, kaže Hadžiomerović.

Sagovornici Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) objašnjavaju da se kod navoda o mitu sudija ili tužilaca prednost daje krivičnoj istrazi s obzirom da prekršaj graniči sa krivičnim djelom primanje mita i drugih oblika koristi, dok je sa druge strane izostalo krivično procesuiranje sudija i tužilaca za ovakva krivična djela.

U “Analizi kaznene politike disciplinskih organa VSTV-a po disciplinskim prekršajima”, urađenoj kao dio Britanskog projekta podrške VSTV-u, navodi se da od polovine 2016. do polovine 2020. godine nije donesena nijedna odluka kojom se utvrđuje disciplinska odgovornost za prekršaj “prihvatanje poklona ili nagrada čija je namjena neprimjereno utjecanje na odluke i postupke sudije, odnosno tužilaca”.

U istoj analizi se navodi da je od juna 2016. do juna 2020. doneseno ukupno 106 konačnih disciplinskih odluka kojima je utvrđena disciplinska odgovornost nosilaca pravosudne funkcije, od čega je u 83 odluke utvrđena odgovornost sudija i stručnih saradnika, dok je u 23 disciplinske odluke utvrđena odgovornost tužilaca.

Iz VSTV-a su u odgovoru BIRN-u potvrdili kako je uvidom u službenu dokumentaciju utvrđeno da nije bilo nosilaca pravosudnih funkcija koji su odgovarali za disciplinski prekršaj prihvatanje poklona ili nagrada, te da zbog toga nije bilo ni disciplinskih postupaka.

Rijetke zvanične prijave

Nekadašnji glavni disciplinski tužilac Arben Murtezić navodi da je prihvatanje poklona ili nagrada jedan od disciplinskih prekršaja na koji se odnosi najmanji broj prijava zaprimljenih u Uredu disciplinskog tužioca od osnivanja, s obzirom na visoku percepciju o korupciji.

“Vrlo rijetke su bile ovakve prijave koje su zaprimljene, dok sam ja bio glavni disciplinski tužilac, nisu sadržavale ni polazne informacije za istragu, već se najčešće radilo o određenim insinuacijama, te je teško očekivati da dođe do osnova za pokretanje postupka”, kaže Murtezić.

Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala (TI), organizacije koja godinama prati disciplinske postupke, navodi da sam način na koji je definisan prekršaj “prihvatanja poklona ili nagrada” više zalazi u krivično djelo koje može biti povezano sa podmićivanjem, odnosno primanjem mita, te da bi u svakom slučaju efikasnije bilo ovakve vrste “neprimjerenog ponašanja” tretirati kroz krivične postupke.

“Činjenica je da se kod nas ni krivično ne procesuiraju ovakvi slučajevi. Imali ste jako mali broj uopšte slučajeva krivičnih postupaka koji se odnose na nosioce pravosudnih funkcija, a sa druge strane je veliki broj primjera u kojima se izvještavalo u javnosti i koji su bili, da tako kažem, i očigledni”, navela je Korajlić.

U godišnjem izvještaju Ureda disciplinskog tužioca stoji da su u 2020. godini registrovane 722 pritužbe, od čega su 660 podnijele stranke i 62 predmeta su otvorena po službenoj dužnosti, dok je u istom periodu pokrenut 31 disciplinski postupak protiv 31 nosioca pravosudne funkcije, kao i da je izrečeno 27 disciplinskih mjera, među kojima su dva razrješenja od dužnosti.

U istom izvještaju se navodi kako se najveći udio pritužbi, odnosno više od 30 posto odnosi na dužinu trajanja postupka pred sudom, a te pritužbe su prouzrokovane objektivnom dužinom trajanja sudskih postupaka.

U znatnom broju, tačnije u 82 pritužbe iz 2020. podnosioci su izrazili svoje nezadovoljstvo sudskim i tužilačkim odlukama te su se žalili na nemarno ili nepažljivo vršenje službenih dužnosti sudija i tužilaca.

Opasnost od dvostrukog kažnjavanja

Peđa Đurasović iz organizacije “Vaša prava” skreće pažnju da je u izvještaju Ureda disciplinskog tužioca za 2020. konstatovano da je primljena jedna pritužba za primanje nagrade protiv tužioca, ali i da je nakon provedene istrage odbačena.

“Moramo imati u vidu da Ured disciplinskog tužioca također ima i zakonsko pravo da po prijemu pritužbe određene prekršaje prekvalifikuje u odnosu sa postojećim pravilnikom, odnosno postojećim zakonom”, rekao je Đurasović.

Problem koji postoji u BiH je, kako kaže Đurasović, činjenica što disciplinski nisu dovoljno odvojeni od krivičnih postupaka. On podsjeća na stav Evropskog suda da disciplinski postupak sam po sebi može zaobilaziti sve elemente i činjenične i pravne osnove određenog krivičnog djela.

“Postoji ta opasnost od dvostrukog kažnjavanja, odnosno od dvostruke ugroženosti kako je to definisano međunarodnim pravom koja ne smije postojati po istom činjeničnom i pravnom supstratu ukoliko se radi o istom djelu”, dodaje Đurasović.

Hadžiomerović sa druge strane pojašnjava da Zakon o VSTV-u ne sadrži određene mogućnosti da se zastane ili da se prekine disciplinski postupak dok se ne okonča krivični postupak, jer ovakvi prekršaji istovremeno predstavljaju bića obilježja određenih krivičnih djela.

“Imamo situaciju da se najčešće za istu stvar vodi krivični postupak, s obzirom da se disciplinski postupci vode po pravilima parničnog postupka u njihovoj supsidarnoj primjeni, dok krivični postupci imaju drugačije standarde dokazivanja i vrlo često ovi dokazi mogu biti različito interpretirani u jednom, odnosno drugom postupku, pogotovo kad odbrana ili tužena strana ima pristup i jednom i drugom postupku i onda paralelno vođenje i krivičnih i disciplinskih postupaka zaista stvara brojne procesne zavrzlame”, pojašnjava zamjenik glavnog disciplinskog tužioca.

Kažnjavanje u korist sudija i tužilaca

Generalno opredjeljenje Ureda disciplinskog tužioca, prema Hadžiomerovićevim riječima, je da ukoliko je moguće da takvi postupci krivično budu okončani, pa da se nakon toga, ukoliko je sudija ili tužilac osuđen, pokreće poseban disciplinski postupak zbog “osude za krivično djelo”, kako tretira zakon o VSTV-u.

“Ova krivična djela se najčešće dokazuju u krivičnim postupcima dokazima koji su prikupljeni na osnovu posebnih istražnih radnji. To je mehanizam koji Ured disciplinskog tužioca nema i zato je to jedan od razloga zbog kojih je efikasnije ovakve navode ispitivati u krivičnom postupku”, rekao je Hadžiomerović.

Đurasović kaže kako postupajući disciplinski tužioci nemaju zakonsku mogućnost da preventivno djeluju u otkrivanju krivičnih djela, već po pravilu postupaju nakon što su određeni prekršaji počinjeni.

“Iako postoji zakonska obaveza tužilaštava da pružaju određene informacije i dokumente Uredu disciplinskog tužioca kad se pokrene određeni postupak, ne vidim određenu pravnu osnovu da oni mogu postupati po zahtjevu UDT-a radi provođenja određenih istražnih radnji”, zaključuje Đurasović.

Hadžiomerović dalje navodi kako je pokušana određena izmjena predviđena Nacrtom o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u koja je u proceduri kod Ministarstva pravde, gdje se sugeriše da će možda biti potrebno voditi paralelne disciplinske i krivične postupke, dok je trenutna praksa, kako tvrdi, prilično razdužena zbog dva različita standarda dokazivanja, što stvara poteškoće UDT-u i tužilaštvima.

Venecijanska komisija dala je mišljenje na Prijedlog izmjena Zakona o VSTV-u da se disciplinski prekršaji moraju definisati što jasnije i preciznije kako bi se izbjegla mogućnost različitog tumačenja i da ono što spada u krivično djelo ne bi trebalo uopšte da bude predmet disciplinskih postupaka.

“Nekada se namjerno krivične stvari stavljaju i ostavljaju kao disciplinski prekršaji kako ne bi bili predmet krivičnog postupka. U svakom slučaju kazne za disciplinske prekršaje su mnogo manje i generalno su toliko niske da uopšte ne odvraćaju bilo koga od kršenja zakona, a kod višestrukih prekršioca vrlo često ne završavaju razrješenjem dužnosti, nego se sve završava na javnim opomenama i nekakvim sitnim novčanim sankcijama”, kaže Korajlić.

U “Izvještaju o monitoringu procesuiranja korupcije pred sudovima i tužilaštvima u BiH 2020” koji je nedavno objavio Transparency International (TI) se zaključuje da se analizom podataka o sudskim odlukama u predmetima korupcije govori da se u BiH procesuira isključivo sitna korupcija, dok se korupcija na visokom nivou nikako ili tek sporadično procesuira.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.