BiH

CIJENE RASTU, PADA ŽIVOTNI STANDARD

Sve ekonomske mjere naših vlasti su kasnile i bile nedovoljne

01/08/2021

Građani BiH svjedoče skoro svakodnevnom rastu cijena osnovnih životnih namirnica, ali i skoro svih drugih roba i usluga. Zbog niskog životnog standarda i niskih primanja, to više pogađa naše, nego građane zapadnih zemalja. Analitičari mjere bh. vlasti za suzbijanje posljedica ekonomske krize uzrokovane pandemijom ocjenjuju kao „nikakve“

Cijene osnovnih životnih namirnica, odjeće, obuće, alkoholnih i bezalkoholnih pića, goriva, automobila, građevinskog materijala, nekretnina, kao i mnogo toga drugog su u konstantnom porastu, što je još jedan u nizu udara na džepove bh. građana.

Poskupljenja, prije svega, prehrambenih proizvoda, građani primjećuju već mjesecima unazad. Dok jedni krive vlasti, drugi prodavače, a treći same proizvođače, činjenice govore drugačije, piše Žurnal.

„Definitivno je pandemija utjecala na povećanje cijena i to je globalni fenomen. Mi kao dio globalnog sela ne možemo pobjeći od toga. Najjednostavnije kazano, ovo je cijena ekonomske recesije. Dolaze na naplatu svi oni stimulansi, blokade ekonomskih aktivnosti, promjena obrazaca ponude i potražnje, generalno blokade globalnog transporta roba itd. Sve to dolazi na naplatu u smislu viših cijena, kako u svijetu, tako i u BiH“, kaže za Žurnal ekonomski analitičar Admir Čavalić.

Statistika kaže kako se u posljednja tri mjeseca bilježi drastičan skok indeksa cijena hrane na globalnom nivou. Bosna i Hercegovina, kao mala i otvorena ekonomija koja je apsolutno uvozno orijentirana, morala je osjetiti sve te tektonske poremećaje. Čavalić ističe nekoliko faktora koji su utjecali na rast cijena:

„Prvo, imamo izuzetno restrukturiranje ponude i potražnje, pa tako npr. nedostatak mikročipova determinira pad ponude automobila i drugih proizvoda koji se baziraju na toj tehnologiji. Drugo, očito postoje poteškoće u vezi s vakcinacijom. Treće, paketi stimulansa koje su pripremale centralne banke vjerovatno su uzrokovale inflaciju. Na kraju treba dodati i rast cijene nafte i naftnih derivata.“

Za makroekonomskog analitičara Faruka Hadžića možda i najbitniji razlog za povećanje cijena jeste štampanje novca u mnogim zemljama kako bi se pomoglo ekonomijama tokom pandemije. Pojednostavljeno, ako je porast novca veći nego porast proizvodnje, imamo inflaciju. S druge strane, bh. građani ipak više osjete poskupljenja nego građani zemalja EU. Razlog je jednostavan.

„Mi imamo otežavajuću okolnost što generalno kod ljudi u BiH većina budžeta odlazi na hranu. Ako to posmatrate u procentualnom omjeru, puno više će jedan prosječni bh. građanin svog kućnog budžeta potrošiti na životne namirnice, nego jedan prosječni građanin u EU. Istovremeno, prosječni EU građanin ima daleko veću prosječnu plaću, a troškovi života nisu toliko drastično veći u odnosu na BiH“, objašnjava Hadžić.

Prema sindikalnoj potrošačkoj korpi, koja je u junu 2021. iznosila 2.042,34 KM, čak 44,6% prihoda se troši na prehranu. To je znatno više nego što prosječni građanin koji živi primjerice u Njemačkoj troši u istu svrhu.

LOŠE UPRAVLJANJE KRIZOM

U ovakvoj situaciji kakva jeste, vlasti u BiH ne mogu puno toga uraditi. Ipak, to ih ni najmanje ne opravdava za loše upravljanje ekonomskom krizom za vrijeme pandemije. Žurnalovi sagovornici ističu da je malo toga urađeno, a da je i ono što je urađeno – loše. Prije svega se to odnosi na mjere u vezi s ograničavanjem marži na određene proizvode.

„To je nikakva odluka iz jednostavnog razloga što samo ograničava zaradu trgovcu, a nikako ne može utjecati na poskupljenja. Generalno vlasti se ne nose dobro s krizom. Sve dosadašnje mjere su bile zakašnjele i nedovoljne“, ističe Hadžić.

Njegov kolega Čavalić ističe nekoliko stvari koje su se mogle uraditi kako bi se, donekle, amortizovao rast cijena:

„Mislim da u RS-u ne postoji, ali u FBiH i u kantonima i dalje postoji taj sistem robnih rezervi. On se može aktivirati, da bude funkcionalniji, ali treba ga targetirati da zaista daje rezultate. Možda bi trebalo da se taj sistem robnih rezervi fokusira najviše na one koji su najviše ugroženi. Što se tiče državne politike, prije svega Ministarstva vanjskih poslova BiH, potrebno je da omoguće što bolji, efektivniji, nesmetani uvoz određenih dobara u BiH, prije svega za potrebe biznisa tj. privrede.“

Ono što je možda i najbitnije, bh. vlasti protraćile su godine prije pandemije ne provodeći suštinske reforme. To se prvenstveno odnosi na poresku reformu. I dalje imamo ogromne poreze kada je u pitanju oporezivanje rada, a zahtjevi struke da se generalno smanje, odnosno korigiraju doprinosi se ignorišu. Na isti način ignorišu se i zahtjevi sindikata u FBiH u vezi s minimalnom plaćom.

Čavalić: Plaćamo cijenu ekonomske recesije

„Mora se ići na poresko rasterećenje. Suština svega je da radnik dobije veću plaću i da se na taj način koliko-toliko amortizuje ovaj rast troškova. To smo mi trebali uraditi i prije pandemije, ali može se i sada to uraditi. Dalje, svi će se složiti da se minimalna plaća treba povećati. Nekoliko je načina da se to uradi. Jedan način je da minimalna plaća bude manja od 1.000 KM, ali veća nego sada, negdje na sredini (cca. 750 KM s uključenim toplim obrokom i prijevozom) i da to bude minimalna plaća za sve sektore. Drugi način je da se minimalne plaće definišu po sektorima. Većina sektora bi možda i mogla dati minimalnu plaću od 1.000 KM (npr. IT sektor), ali neki drugi ne (npr. kožna industrija, tekstil, odjeća, obuća…). I to bi moglo biti neko parcijalno, kompromisno rješenje“, objašnjava Faruk Hadžić.

NE KORISTIMO DOVOLJNO RASKIDANE VEZE IZMEĐU EU I AZIJE

Prema dostupnim podacima, BiH je nakon tri uzastopna kvartala izašla iz recesije, jer smo u prvom kvartalu godine imali pozitivnu stopu ekonomskog rasta. Kao i svaka kriza, i ova je zapravo bila šansa za koju bh. vlasti ne mare previše.

Za razliku od njih, bh. privrednici su vidjeli i koriste tu šansu. Tako se ove godine bilježi snažan rast izvoza koji je direktno povezan s tržištima EU gdje postoji velika potražnja, a robe se više ne mogu nabavljati toliko jeftino i brzo iz Azije.

„Zbog toga su se, generalno, više okrenuli Balkanu. Bilježimo rekordan rast izvoza. Jednostavno, došlo je do velike potražnje na tržištima EU, a njima je skuplje čekati da proizvodnja stoji, nego možda i malo skuplje platiti neki proizvod s našeg podneblja. Tu smo imali i malo sreće, ali ne znam koliko će sve to potrajati. Iskreno se nadam da hoće“, govori Hadžić.

Ako se zadrži ovaj nivo izvoza, BiH bi mogla imati i veću stopu ekonomskog rasta nego što to mnogi analitičari predviđaju. Međutim, opet izostaje neophodna, indirektna pomoć bh. vlasti.

Žurnalovi sagovornici ističu da se raskidane veze između EU i azijskih zemalja moraju iskoristiti, ali da se istovremeno mora pomoći bh. izvoznicima kroz unapređenje poslovnog ambijenta. Uz to, državni nivo je odavno trebao raditi diplomatsku ofanzivu prema našim bitnim trgovinskim partnerima u EU, a kako bi se probala otvoriti nova tržišta, ne samo za sirovine i poluproizvode, nego i za finalne proizvode. U tom smislu su vanjska politika i diplomate do sada najviše zakazale.

Hadžić: Mora se unaprijediti poslovni ambijent

Na kraju, analitičari predviđaju i daljnji rast cijena, te ističu da to ne ovisi o nama, nego o evropskim i svjetskim tržištima i politikama. Postoji i bojazan da bi moglo doći i do – stagflacije.

„Ja se samo bojim da u nekoj fazi ne dođe do toga da visok nivo inflacije, ako još više eskalira, ne dovede do generalno pada potrošnje stanovništva, a onda u konačnici do smanjenja ekonomske aktivnosti. To je je jedan fenomen stagflacije, odnosno i inflacije i stagnacije. Koliko je realno da dođe do toga? Neki ekonomisti već najavljuju takvu mogućnost, ali treba sačekati još malo, vidjeti hoće li se uspjeti stabilizirati rast cijena“, zaključuje Hadžić.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.