Vesna Andree Zaimović posljednja u nizu “stranačkih ambasadora”, kandidat i general Mašović

Muzikologinja i novinarka iz Sarajeva Vesna Andree Zaimović posljednje je ime na spisku budućih ambasadora BiH koje je predložio član Predsjedništva BiH iz reda Hrvata Željko Komšić, saznaje Valterportal. Ona će u Španiji zamijeniti svoju kolegicu Danku Savić koja sa ambasadorske pozicije iz Španije ide za šeficu misije pri OSCE-u Austriji. Prethodno je Savić ambasadorsku dužnost obavljala u češkoj prijestolnici, gdje ju je naslijedila Martina Mlinarević, piše Valter portal.

Da Komšić drži do novinara dokazuje i imenovanje urednika Magazina Start Darija Novalića, koji se sprema za misiju u Ljubljani. Za razliku od svojih kolegica, upitno je Novalićevo obavezno znanje engleskog jezika.

Kao što su mediji ranije obavili, još jedan novinar, u njegovom slučaju kao plod dogovora Denisa Bećirovića i Željka Komšića, za predizbornu podršku Demokratskoj fronti (DF) nagrađen je pozicijom ambasadora u Belgiji. Avdović je, iako iznimno blizak Komšiću i nekada pretjerano napadan, prijedlog je člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka Denisa Bećirovića.

AMBASADORI PO MJERI ULIZIVANJA

Podsjećamo da se Avdović početkom rata 1992., radeći na sarajevskom aerodromu, smjestio u avion i krenuo put Njujorka gdje se sam preimenovao u novinara te je godinama iz dijaspore favorizirao aktuelnu političku strukturu u domovini. Na ovu poziciju nakon 30 godina njujorškog života odlazi kao američki penzioner.

Sam spisak imena ambasadora koje je nominirao član Predsjedništva Denis Bećirović, nakon što je krajem januara procurio u javnost, izazvao je buru reakcija u samom SDP-u. Tako su se na njegovom spisku, osim Avdovića, našli penzioner Osman Topčagić, koji će put Velike Britaniju gdje mu žive kćerke, nekadašnji šef SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija, koji je predložen za ambasadora pri UN-u te će se u Njujorku (poput Topčagića u Londonu) pridružiti djetetu koje studira u SAD-u, zatim Haris Bašić, koji će u Vijeće Evrope, Amira Arifović-Harms (Italija), Damir Arnaut (Njemačka), Anesa Kundurović (Danska), Elma Kovačević-Bajtal (Hrvatska), koja je prvobitno trebala biti raspoređena u Podgorici.

U međuvremenu, Bećirović i Komšić su zamijenili ove dvije pozicije jer Komšićev aktuelni ambasador u Crnoj Gori Branimir Jukić nikada ne bi dobio agreman u Republici Hrvatskoj. Tako je Jukić nagrađen još jednim mandatom u Podgorici, kao i Martina Mlinarević u Češkoj (koja je po nekim ocjenama jedan od naših najboljih ambasadora).

Prvi se na ovakav spisak budućih ambasadora usprotivio predsjednik SNSD-a i čitave RS Milorad Dodik, poručujući da neće podržati imenovanja Lagumdžije i Arnauta za ambasadore „jer dokazano rade protiv Republike Srpske“. Dodik se ubrzo „ugrizao za jezik“ čim je mjesec poslije prošao prijedlog Željke Cvijanović.

Budući da u Bosni i Hercegovini ne postoji odgovarajući zakon, procedura imenovanja ambasadora se odvija prema odluci Predsjedništva Bosne i Hercegovine koja ostavlja širok prostor proizvoljnom odlučivanju.

Naime, prema Odluci iz 2013. o postupku imenovanja ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika BiH, članovima 4. i 6. definisano je da ambasadore i druge predstavnike Bosne i Hercegovine iz člana 2. ove odluke imenuje, postavlja, opoziva i razrješava Predsjedništvo BiH, na prijedlog članova Predsjedništva BiH.

Takođe, Predsjedništvo BiH daje akreditiv na pisma izvanrednim i opunomoćenim ambasadorima koji su šefovi diplomatskih misija Bosne i Hercegovine kao i patent na pisma generalnim konzulima koji su šefovi konzularnih predstavništava Bosne i Hercegovine.

Ministarstvo vanjskih poslova BiH, navodi se u Odluci, „obavljaće sve poslove vezane za pribavljanje agremana za izvanredne i opunomoćene ambasadore BiH koji su šefovi diplomatskih misija, u skladu sa odredbama Bečke konvencije o diplomatskim odnosima“. Ta Odluka, koje je definirala da će se ubuduće Ministarstvo vanjskih poslova isključivo baviti tehničkim pitanjima bez utjecaja na izbor ambasadora, bila je povod za sukob Željka Komšića, kao člana Predsjedništva, i Zlatka Lagumdžije, u to vrijeme šefa bh. diplomatije, ujedno tadašnjih prvih partijskih saradnika i čelnih ljudi SDP-a BiH, koji će ubrzo iste godine rezultirati razlazom i Komšićevim osnivanjem nove stranke.

NAGRADA UMJESTO POZIVANJA NA ODGOVORNOST

Na pitanje našeg portala da prokomentiraju diplomatsko kapacitete i znanje budućih ambasadora, iz sjedišta MVP-a stigao je sljedeći odgovor:

„Ovo ministarstvo nema ni konsultativnu ni kontrolnu ulogu u smislu provjere stvarnih kvalifikacija imenovanih osoba. Što se tiče biografija imena ambasadora koja su se pojavila u javnosti, obavještavamo vas da su isti u postupku dobijanja agremana, a zbog poštivanja diplomaskih normi nismo u mogućnosti komentirati te informacije dok isti ne dobiju agreman zemlje prijema, ili budu imenovani na mjesto ambasadora at large“.

I ostali Komšićevi prijedlozi su, manje-više, premještaji kao nagrade za odanost. Sven Alkalaj, koji je bio ambasador pri UN-u te nas, slijedeći Komšićeve instrukcije, tamo uspio konfrontirati s najvećim svjetskim silama, od sada biti ambasador naše zemlje u SAD-u, Vanja Filipović s mjesta ambasadora u Velikoj Britaniji ide za šefa misije BiH pri NATO-u, Slavko Matanović će zamijeniti Matu Zeku u bh. ambasadi u Amanu (Jordan), gdje su se nedavno naše diplomate i Zekini potčinjeni (Satko Bitanga i Nenad Škipiona) potukli i čupali za grkljan.

Tako umjesto mjera odgovornosti, jer ne može kontrolirati skandale u vlastitom dvorištu, Zeko za nagradu odlazi u Japan. Kad je, pak, Matanović u pitanju, inače dosadašnji ambasador BiH u Italiji, uposlenici MVP-a ističu da je poznat kao neko kome rad nije pretjerano drag te da mu je rukovanje često „najteža aktivnost“.

Prije tridesetak dana, uoči katoličkog Uskrsa, prilikom službene posjete Svetoj Stolici u Vatikanupredsjedavjuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto, desio se još jedan diplomatski skandal (neprimjećen u javnosti) jer se ambasador BiH u Vatikanu Igor Žontar nije se pojavio ni na audijenciji kod Svetoga Oca pape Franje, što je svojevrsni presedan. Inače, kada Hrvati iz zapadne Hercegovine, pogotovo iz redova HDZ-a BiH, dolaze u Italiju i Vatikan u diplomatske posjete ili na prijeme, nikada se ne pojavljuju Komšićevi kadrovi. U njihovoj pratnji često se pojavljuju ambasadori Republike Hrvatske, što je udar na državu BiH ali i posljedica političkih odnosa Komšić-Čović koji za rezultat imaju srozavanje ionako srozanog ugleda države u Italiji ali i čitavoj EU i međunarodnoj zajednici.

No, ni tu nije kraj. Dragan Mihaljević, dosadašnji generalni konzul u Milanu, na istu poziciju seli u Istanbul, dok je imenovanje ambasadora BiH u Turskoj pripalo Bećiroviću te će na to mjesto imenovati svog kandidata po isteku mandata aktuelnom ambasadoru Adisu Alagiću.

Prema informacijama Valtera, ta bi ambasadorska fotelja, na prijedlog svemogućeg savjetnika Alije Kožljaka, trebalo da pripadne Senadu Mašoviću, aktuelnom načelniku Zajedničkog štaba Oružanih snaga (OS) BiH. Ovome u prilog ide i činjenica da je Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine, u javnosti već izlazi s izjavama o tome da postoje „određene nesuglasice“ između državnog vrha Turske i pojedinih visokih dužnosnika BiH.

„Zbog nekih savjetnika u Predsjedništvu malo smo pokvarili odnose sa Turskom. To je činjenica. Nekoliko puta meni, kao političaru koji nije ni kriv ni dužan za to, prigovorili su Turci. Imam dopise o tome“, izjavio je Helez.

U SEKRETARIJATU KRIJU BIOGRAFIJE

Zašto je sam Dodik povukao riječ da neće podržati Lagumdžiju i Arnauta najbolje se vidi iz Cvijanovićkinog nominiranja ambasadora. Ona je za ambasadora BiH u EU predložila Obrada Kesića, dosadašnjeg šefa Predstavništva Republike Srpske u Americi. Kesić se enormno obogatio kao lobista RS u Americi i Dodikov je čovjek je od povjerenja.

Dok Kesić ide u Brisel, u Ženevu je raspoređen još jedan Dodikov čovjek od povjerenja – Bojan Vujić, dosadašnji ambasador BiH u SAD-u. Prema pisanju američkih medija, njegov najveći uspjeh u diplomaciji je upravo to što se žestoko borio protiv države koju predstavlja.

Vujić je redovno povezivao ministricu vanjskih poslova Biseru Turković s ekstremistima i navodio da njena stranka želi „muslimansku zemlju“. Inače, mjesecima je namjerno držao poderanu zastavu Bosne i Hercegovine na zgradi ambasade koju je odbijao promijeniti. Ambasador Vujić i šef predstavništva RS-a Obrad Kesić obilježavali su i 9. januar, neustavni Dan RS-a, prisustvom na liturgiji u Washingtonu. Vujić je u svojoj biografiji naveo da je bio i trener tenisa bivšem američkom predsjedniku Donaldu Trumpu.

Još jedan čovjek iznimno blizak Dodiku, Aleksandar Vranješ, ne vraća se kući, nego seli iz Zagreba u Beograd. Vranješ je do ambasadorske pozicije došao tako što je godinama zdušno podržavao i branio Dodikove stavove u medijskim istupima, gdje je predstavljan kao analitičar.

U tim istupima Vranješ je nastupao kao zagovornik bliskih veza s Rusijom i protivnik integracije u NATO. Ostali prijedlozi su: Siniša Berjan (Kina), Siniša Bencun (Austrija), Dragan Vuković(Grčka), Dragan Jaćimović (Sjeverna Makedonija), Biljana Gutić Bjelica (Mađarska), Milorad Živković (Rumunija), Boro Bronza (Švicarska), Koviljka Špirić (Poljska), Duško Kovačević(Izrael), Aleksandar Bogdanić (Kanada), Aleksandra Mičić (Bugarska), Bojan Đokić (Ujedinjeni Arapski Emirati), Tatjana Telić (konzul u Čikagu) te Vera Sajić (konzul u Štutgartu).

Od Sekretarijata Predsjedništva BiH naš portal je zbog interesa javnosti tražio biografije novih ambasadora. Nakon 10 dana i poslane urgencije, pred samu produkciju teksta, dobili smo odgovor kako našu molbu treba da podnesemo u skladu s odgovarajućim dokumentima u vezi pristupa informacijama koje se nalaze na službenoj internet stranici Predsjedništva BiH“. Podsjećamo da je zakonski rok za odgovore po Zakonu o slobodi pristupa informacijama (ZOSPI) 14 dana.

Ovakav odnos donekle je i očekivan, jer se u Sekretarijatu Predsjedništva BiH, u kojem se ne zna ko je gdje, šta i kako, biografije strogo čuvaju.

Generalnom sekretaru Zoranu Đeriću u oktobru ističe mandat. Na ovu poziciju ga je postavio Mladen Ivanić. Sada pokušava da dobije povjerenje Željke Cvijanović.

I njegovim zamjenicima Dženanu Selimbegoviću i Igoru Planiniću u oktobru ističu mandati. Selimbegović, inače poznat po skladanju pjesama i poema posevećenih svom stranačkom šefu Bakiru Izetbegoviću, ali i bliskosti za SDA radikalnim botom iz Luksemburga Jasminom Mulahusićem, u Sekretarijat Predsjedništva je došao kao anonimus i uposlenik u Pedagoškom zavodu, najprije u kabinet tadašnjeg člana Predsjendištva Bakira Izetbegovića bez konkretnog zaduženja. Kao zet efendije Mustafe Spahića potom je prebačen u Sekreterijat za zamjenika generalnog sekretara, gdje završava drugi mandat.

Uposlenici u Sekretarijatu za Valter su posvjedočili da Selimbegović rijetko dolazi na posao, no zato redovno prima punu platu. Visina njegove plate i koeficijent su nepoznanica. Najviše vremena je godinama provodio na društvenim mrežama, odsudno braneći politiku SDA i njenog predsjednika. Njegova učinkovitost je svedena na svečano otvaranje trotoara ispred Predsjedništva BiH, po čemu je postao regionalno poznat.

Drugog zamjenika Planinića je uhljebio Dragan Čović. U zgradi Predsjedništva sedmično ga viđaju do dva dana. Ostale provodi u Mostaru. Član je Upravnog odbora Aluminija, a najveći radni uspjeh mu je, kako ironično primjećuju uposlenici, onaj kada je nedavno dočekao Borjanu Krišto prilikom dolaska u zgradu Predsjedništva BiH. Ne sumnjamo da je i on sebi novu poziciju već dogovorio.