Zarobljenici iz “Silosa” radili na tunelu Dobrinja – Butmir

Na suđenju za zločine počinjene na području općine Hadžići, svjedok Odbrane Nezira Kazića ispričao je da je 30 zarobljenika iz “Silosa” 1993. godine radilo na izgradnji tunela Dobrinja – Butmir.

Ramadan Šarić je rekao da 1992. bio komandant Civilne zaštite rejona Tarčin, a godinu kasnije je odlukom Prvog korpusa Armije BiH (ABiH) imenovan za rukovodioca specijalne građevinske jedinice u Butmiru. Tom istom odlukom, kako je pojasnio, bilo je predviđeno angažovanje zarobljenika iz “Silosa” da u Butmiru obavljaju radove.

Prema svjedoku, izvođeni radovi su bili u zoni odgovornosti Četvrte motorizovane brigade ABiH. Poznato mu je da se s njim u Butmir uputilo 30 zarobljenika iz “Silosa”.

“Zarobljenici su dovoženi ‘tamićem’ na gradilište i poslije su istim ‘tamićem’ bili vraćani”, kazao je Šarić, dodavši da su zarobljenici na tom tunelu radili od 23. aprila do 15. maja 1993. godine.

U tom periodu, istaknuo je svjedok, nije došlo do povređivanja i pogibije zarobljenika.

“Spavali su u Hrasnici, Četvrta motorizovana bila je dužna da obezbijedi logistiku i ishranu”, rekao je Šarić.

Poslije završetka radova na tunelu, kazao je svjedok, zatvorenici su ostali na području Butmira dva ili tri mjeseca, kopali su tranšeje, kanale i iskope. Svjedok je čuo da je jedan broj zarobljenika tada poginuo.

“Pričali su da su neki poginuli, neki pobjegli”, izjavio je svjedok, pojasnivši da je to pričao narod u Butmiru.

Kazić je optužen zajedno s Mustafom Đelilovićem, Fadilom Čovićem, Mirsadom Šabićem, Bećirom Hujićem, Halidom Čovićem, Šerifom Mešanovićem i Nerminom Kalemberom. Na teret im je stavljeno nečovječno postupanje te nanošenje fizičke i duševne patnje zatočenicima u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”.

Prema optužnici, Đelilović je bio predsjednik Skupštine općine Hadžići te Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva te općine, dok je Fadil Čović bio načelnik Stanice javne bezbjednosti Hadžići i član Kriznog štaba.

Kazić je, prema navodima optužnice, bio komandant Devete brdske brigade ABiH, dok su Hujić i Čović bili upravnici i zamjenici upravnika logora “Silos”. Mešanović je, prema optužnici, bio jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u magacinu u kasarni “Krupa”, a Nermin Kalember stražar u “Silosu”.

U januaru 1993. godine, na funkciju komandanta Regionalnog štaba Civilne zaštite u Tarčinu je umjesto Šarića došao Bešir Hodžić. On je posvjedočio da je Civilna zaštita radila na zaštiti stanovništva i materijalnih dobara, na poljoprivredi, obezbjeđenju objekata od vitalnog značaja, pomaganju porodicama koje su bile same. Dodao je da su radili i na sječi šume i održavanju puteva.

Svjedok Hodžić je ispričao da su na obavljanju radova povremeno bili angažovani zatvorenici iz “Silosa” iz Tarčina.

“Obavljali su sve ono što su i pripadnici Civilne zaštite”, kazao je svjedok, dodavši da su od komande brigade tražili zatvorenike kada pripadnici Civilne zaštite nisu mogli stići da urade neke poslove.

On je rekao kako misli da su zarobljenici bili u nadležnosti Devete brdske brigade, dodavši da su dolazili u pratnji svojih stražara, obezbjeđenja i policije. On je potvrdio da su za njih bili zaduženi vojni policajci, koji su ih dovodili i odvodili s radova.

Nastavak suđenja zakazan je za 3. novembar.