Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

trojac iz bileće

Zločine činili i električnom palicom, osuđeni na 21 godinu zatvora

ilija-djajic-scaled

Predsjedavajuća Vijeća je istaknula da je u ovom predmetu izvršena prekvalifikacija krivičnog djela koje se optuženima stavljalo na teret, jer nisu pronađeni opšti elementi zločina protiv čovječnosti za koje ih je Tužilaštvo teretilo.

Sud Bosne i Hercegovine osudio je Borisa Bošnjaka, Miodraga Grubačića i Iliju Đajića na ukupno 21 godinu zatvora zbog nečovječnog postupanja prema nesrpskim civilima koji su bili zadržani u zatočeničkom logoru, nekadašnjoj kasarni “Moša Pijade” u Bileći 1992. godine, prenosi BIRN.

Prvostepenom presudom kojom je Bošnjak osuđen na deset, Grubačić na pet, a na Đajić na šest godina zatvora, Miloš Mavrak je oslobođen optužbe jer Vijeće nije moglo utvrditi da je on osoba koja je bila stražar u logoru i koja je zlostavljala zatočenike.

Predsjedavajuća Sudskog vijeća Jasmina Ćosić-Dedović kazala je da je Vijeće savjesno i sadržajno ocijenilo svaki dokaz i utvrdilo da su Bošnjak, Grubačić i Đajić, sami, zajedno ili sa drugim nepoznatim osobama, kao pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), počinili zločin protiv civilnog stanovništva.

“Bošnjak kao de facto upravnik straže, a Grubačić i Đajić kao stražari su vršili fizičko i psihičko zlostavljanje i druga nečovječna djela zatočenim licama”, rekla je Ćosić-Dedović.

Predsjedavajuća Vijeća je istaknula da je u ovom predmetu izvršena prekvalifikacija krivičnog djela koje se optuženima stavljalo na teret, jer nisu pronađeni opšti elementi zločina protiv čovječnosti za koje ih je Tužilaštvo teretilo.

Ćosić-Dedović je dodala da je za zločin protiv čovječnosti potrebno utvrditi da su optuženi imali svijest o postojanju širokog i sistematičnog napada i da njihove radnje predstavljaju dio tog napada.

“Teza Tužilaštva da su znali za napad i da njihove radnje predstavljaju dio tog napada nije dokazana po ocjeni Vijeća”, navela je Ćosić-Dedović, dodavši da je Vijeće primijenilo Krivični zakon bivše Jugoslavije (KZ SFRJ) koji je važio u vrijeme krivičnog djela i blaži je za počinioce.

Naglasila je da je Vijeće utvrdilo da su žrtve bili civili, koji su slobode lišeni kod svojih kuća, te da je dio kasarne korišten kao zatočenički logor.

Istaknula je da je Vijeće utvrdilo da su Bošnjak, Grubačić i Đajić postupali prema zarobljenicima s umišljajem te da nema dileme da su uslove u logoru stvarali i održavali nehumanima.

U presudi koju je pročitala Ćosić-Dedović navodi se da je Bošnjak proglašen krivim za 21 tačku optužnice te da je nečovječno postupao prema zatočenicima, nanosio im fizičku i duševnu bol, premlaćivao ih, prislanjao im električnu palicu i puštao struju, a osuđen je i za jedan slučaj prisiljavanja na seksualni odnos.

Grubačić je osuđen jer je zajedno sa još dva nepoznata vojnika učestvovao u zlostavljanju trojice zatočenika, a Đajić je osuđen za četiri tačke optužnice za nanošenje fizičke i duševne boli zatočenicima.

Ćosić-Dedović je navela da su u Bošnjak, Grubačić i Đajić oslobođeni za pojedine tačke optužnice jer iskazi svjedoka ne potvrđuju te inkriminacije. Rekla je da je oslobađajuća presuda donesena za pet tačaka optužnice u kojima Tužilaštvo nije opisalo posljedicu, te je zbog proceduralnih razloga za te tačke donesena oslobađajuća presuda.

Sutkinja je dodala da je donesena i odbijajuća presuda za pet tačaka optužnice od kojih je odustao postupajući tužilac.

Istaknula je da je Vijeće prilikom odmjeravanja kazne cijenilo olakšavajuće i otežavajuće okolnosti za optužene, da je Bošnjak u vrijeme izvršenja djela imao 19, a Đajić 20 godina, da su porodični ljudi, da ranije nisu osuđivani, a od otežavajućih da su pokazali nepotrebnu okrutnost, da žrtve imaju trajne posljedice na fizičko i psihičko zdravlje.

Nakon izricanja presude Sud je Bošnjaku, Grubačiću i Đajiću izrekao mjere zabrane putovanja izvan granica BiH. Oslobođeni su troškova krivičnog postupaka, a oštećeni se upućuju na parnicu.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Apelacionom vijeću Suda BiH.