Crna hronika

Pretukla vozača koji joj je usmrtio kćerku

10/06/2015

“Crkni! Crkavaj kap po kap! Smrade!”, vikala je, izvan sebe, Ljiljana Mihaljević Jurič na hodniku Općinskog suda u Osijeku u ponedjeljak.

Rukama je i nogama udarala Dinu Bosanca (23), kojemu se sudi za smrt njene kćeri Adeline (23) u saobraćajnoj nesreći 2013. u Belišću. Strgala mu je i svukla košulju. Umiješala se i mlađa kći Paula tvrdeći da im je zaprijetio Bosančev branitelj Alen Jakobović, piće Večernji list.

“Ma ja ću tebe likvidirati!”, okrenula se majka i prema njemu, dok ju je suprug Drago odvlačio i smirivao.

Injekcija za smirenje

Sudija Mirko Ljubičić pozvao je pravosudne policajce te Hitnu pomoć koja je ženi ubrizgala injekciju za smirenje. Mučna scena okončana je krivičnim prijavama protiv nje, i to za napad i prijetnje ubistvom okrivljeniku te, kako se navodi, ozbiljne prijetnje advokatu. Napeto je bilo još u sudnici.

“Dao ti Bog da se ugušiš u vlastitoj krvi i laži!”, rekla je ona Dini Bosancu.

dino_bosanacSuđenje je izrazito mučno otkako je počelo lani u novembru. Dino Bosanac kobne je noći sjeo za upravljač Adelininog automobila. Družili su se u kafiću, nisu se prije posebno poznavali. Sletjeli su s ceste oko 5.45 sati kod Valpova. Djevojci je noga proletjela kroz bočno staklo i zaglavila se. Mladić je izašao, obukao jaknu i odšetao kući tri -četiri kilometra. Imao je 1,50 promila alkohola u krvi. Zaspao je kod kuće, a djevojka je iskrvarila u vozilu Hitne pomoći. Odbrana tvrdi da je bio u šoku i nesvjestan što se zbiva te da se detalja ne sjeća.

“Neću ga ubiti jer bi mu to bilo milosrđe. Ne mogu mu ni oprostiti, neka oprost traži od boga, ali i prvo prizna što je učinio. Svjedoci mijenjaju iskaze, borim se za krv svoje kćeri”, ogorčena je Ljiljana.

Rade po četiri vještačenja

“Jako je sve to mučno, ali moraju shvatiti da je Dino nije ubio. Da možemo vratiti film, vratili bismo ga milion puta”, govori, Dinin otac Vojimir Bosanac. Neugodnosti su, kaže, trpjeli i prije, ali nisu reagirali.

“Shvaćam je u potpunosti, ona je izgubila dijete, a ne ja. No, mi smo se morali zaštititi i prijaviti ih policiji”, nastavlja on. Na težinu suđenja za tragedije na cesti upozoravaju i iz udruge Sigurnost u prometu.

“Sudska je praksa neujednačena, ima apsurdnih presuda, a suđenja dugo traju i mučenja su za porodicu pa dolazi do neželjenih scena. Nisam za rezanje ruku i nogu, ali kazne bi trebale biti primjerenije”, kaže Georg Davor Lisicin iz udruge.

Sud mora utvrditi činjenice pa o tome ovisi, objašnjava osječki advokat Domagoj Rešetar, i dužina postupka.

“Nijedan sudija ne želi da mu se odugovlače rasprave, ali ne želi ni da mu presude “padaju” zbog nepotpuno utvrđenih činjenica. Ima rasprava koje završe u danu, no pamtim slučaj u kojem su provedena četiri saobraćajna vještačenja”, ističe Rešetar.

Žalovanje zbog gubitka bliske osobe traje, navodi psihijatar dr. Nikola Mandić, u prosjeku šest mjeseci.

“Razvija li se tuga duže vrijeme, nastaje depresija iz koje može proizaći i agresija, traže krivca kako bi se lakše nosili s boli. Ostaju, pak, trajni ožiljci”, govori on.

Komentari

2 Comments

  1. zlatko virag

    10/06/2015 at 18:48

    crko bog da,đubre pokvareno!!!!!

  2. Amela Tojaga Maric

    10/06/2015 at 22:41

    da je barem pokušao pomoči,ovako nema nikakve milosti za đubre
    .

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.