Djeca poručuju političarima: Ne zanemarujte naše potrebe!

Oganizacije ‘Save the Children’, ‘Hope and Homes for Children’, ‘World Vision BiH’ i Mreža ‘Snažniji glas za djecu’, organizirali su debatu “Čujte i moj glas”, tokom koje su djeca od političara tražili odgovore na pitanja koja njih zanimaju, probleme u školi, porodici i zajednici u kojoj žive.

Jedanaestogodišnji Mihajlo, učenik s Pala mišljenja je da se problemi djece ‘stavljaju na zadnje mjesto’.

– Volio bih da sva djeca imaju jednaka prava, da svi ljudi u našoj zemlji, posebno najslabiji u društvu, osjete da država brine o njima – kazao je Mihajlo.

Iz Kantonalne javne ustanove “Dom za djecu bez roditeljskog staranja” Zlatan Kovačević smatra da se puno više krše prava djece nego što se poštuju.

– Mislim da svakom djetetu treba omogućiti uslove za razvoj i obrazovanje kao i to da nastavnici trebaju uspostaviti bolje odnose sa učenicima – kazao je Kovačević.

Ministrica za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice u Kantonu Sarajevo Alma Dautbegović smatra da se koliko-toliko poštuju prava djece, ali da svakako nisu na zadovoljavajućem nivou.

– Mnogi problemi moraju se institucionalno i sistemski rješavati. Djeca žive posljedice naših odluka i naša je odgovornost pružiti im sigurno i zdravo okruženje, u kojem će odrastati sretno, sa mogućnostima za ispunjenje vlastitih potencijala – naglasila je Dautbegović.

Analizom 200 pisama djece koja žive u Banovićima, Banja Luci, Bihaću, Brčkom, Istočnom Sarajevu, Kalesiji, Kladnju, Mostaru, Palama, Sarajevu, Tuzli, i Zenici, odgovori su podijeljeni u četiri kategorije – dom i porodica, škola, zajednica i okoliš.

Poruke djece su zajednički predstavljene u Dječjem manifestu: ‘Ne zanemarujte naše potrebe!’ a zasnovane su na prioritetima koje su sama djeca prepoznala kao važne u sredinama u kojim žive, te o kojima žele razgovarati lično s predstavnicima stranaka.

U BiH živi 1.243.923 djece, od kojih 178.000 živi u siromaštvu, podaci su Organizacije ‘Save the Children’.

Na debati je razgovarano i o tome da su jedna četvrtina stanovnika naše zemlje djeca, koja nemaju pravo glasa na izborima, što podrazumijeva da su djeca svoje povjerenje dala roditeljima, starateljima, nastavnicima i drugim odraslim osobama, očekujući od njih da donesu najbolje odluke za zajednicu.