Ponovo spor između Slovenije i Austrije o Lipicancima?

Stari spor između Slovenije i Austrije o tome u čije kulturno i povijesno nasljeđe spada konj lipicanac mogao bi se obnoviti nakon što je Austrija mimo znanja Slovenije na privremeni popis svjetske nematerijalne baštine pri UNESCO-u prijavila svoju klasičnu školu jahanja i španjolsku dvorsku školu jahanja, navodi slovenski tisak.

Kako piše ljubljansko “Delo”, Austrijanci su u prijavi UNESCO-u naveli da se u njihovoj ergeli Piber čuva izvorna dokumentacija o uzgoju te svjetski poznate pasmine iako pravo na izvorne knjige o uzgoju ima Slovenija na čijem je teritoriju 1580. godine osnovana ergela Lipica po kojoj su konji i dobili ime.

“Iz ergele Piber su nas pozivali na potpis pisma o namjeri da sve europske ergele lipicanaca budu zajedno uvrštene na svjetski popis nematerijalne kulturne baštine. Ovaj njihov potez dokazuje da je taj projekt bio varka”, kazao je za “Delo” Boštjan Bizjak, nacionalni koordinator za nematerijalnu kulturnu baštinu.

O konačnoj potvrdi austrijske prijave UNESCO će odlučivati na jesen. Slovenija je još krajem 90-ih godina prošlog stoljeća naziv lipicanac registrirala kao svoj brend, prema pravilima zaštite intelektualnog vlasništva pri Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO).

O tome čiji su lipicanci u kulturnom i povijesnom smislu vodila se niz godina polemika između Slovenije, Austrije i Italije, pa i pregovori prije ulaska Slovenije u Europsku uniju, ali problem ni danas nije definitivno riješen.

Lipica je bila do kraja Prvog svjetskog rata u okviru Habsburške monarhije, a nakon rata taj je kraj zajedno s ergelom i dokumentacijom pripao Italiji. Nacisti su prilikom povlačenja iz Italije sve konje iz Lipice i drugih srednjeeuropskih ergela prebacili u Češku. Nakon kapitulacije Njemačke odvedeni lipicanci čak su jedno vrijeme bili pod upravom američkih okupacijskih vlasti.

Ergelu u Lipici utemeljio je 1580. austrijski nadvojvoda Karlo koji je tada bio regent za Štajersku, Korušku, Kranjsku, Istru i Trst. U ergeli je htio uzgojiti dovoljno elegantnih, vučnih i jahačih konja za konjušnice u Grazu, gdje mu je bila rezidencija.

Sukcesiju izvornog prava na brend lipicanca dodatno komplicira i to što ergele ove pasmine danas postoje u više srednjeeuropskih država na nekadašnjem austrougarskom teritoriju.

Lipicanac je uzgojen za potrebe austrijskog dvora, od austrijskih konjara, na prostoru koji je u to vrijeme bio pod Austrijom, pa su konji nekad morali seliti iz jednog kraja u drugi, ovisno o ratnoj sreći.

Tako se početak uzgoja lipicanaca u Hrvatskoj vezuje za kraj 18. stoljeća, kad su oni pred nadirućim napoleonovim jedinicama iz Lipice preseljeni u Đakovo, gdje se tradicija održala do danas.