EU u fokusu

Šta su stvarne opasnosti za Evropu i Evropljane?

25/10/2018

Najveća opasnost sa kojom se suočava Evropa nije toliko Brexit, pa čak ni “populistički talas” koji briše sve pred sobom na kontinentu, koliko okretanje država samih sebi ne mareći za druge, zahvaljujući stvaranju atmosfere straha, ocjena je svjetskih medija, koji dodaju kako su posebno na meti one zemlje koje nisu pokazale solidarnost kada je riječ o migrantskoj krizi, javlja Radio Slobodna Evropa.

Politiko (Politico) podsjeća da je prošle godine mađarski premijer Viktor Orban nazvao ideju dvobrzinske Evrope “jednom od najgnusnijih zamisli“. Njegov poljski kolega Mateus Moravjecki se složio.

“Ako su Mađarska i Poljska danas potisnute na periferiju Evropske unije, nikoga ne mogu kriviti, osim Orbana i Moravjeckog. Kroz njihov napad na vladavinu zakona kod kuće, odbacivanje bilo kakvog privida kompromisa o politici azila i nedostatku interesa za pridruživanje zajedničkoj evropskoj valuti, dvije su zemlje cementirale svoje mjesto izvan Evropske unije.

Naravno, ne pristupanje euru i opreznost glede imigracije i azila su legitimni politički izbori (čak i ako, na primjer, 53 posto Mađara podržava zajedničku evropsku valutu). No, ne treba imati iluzija o posljedicama. Monetarna unija je daleko najvažniji politički projekt EU, i kao takav je dužan biti u središtu integracijskih napora Unije.”

Politiko navodi i da Mađarska i Poljska pate od stepena izolacije koji se nije primjećivao od njihovog pristupanja EU 2004. godine.

“U slučaju Mađarske, izolacija je odlika Orbanovog namjernog prisvajanja Putinovog načina autoritarnosti, zajedno s produbljivanjem veza zemlje s autokratskim režimima širom svijeta.

Situacija je još tragičnija u Poljskoj. Istorijska sjećanja Poljske o ruskoj dominaciji još uvijek su živa. S obzirom na njenu veličinu, zemlja može igrati značajnu ulogu u oblikovanju budućnosti eurozone, za razliku od Mađarske ili Češke.”

Migranti dolaze u Poljsku. Pozdravimo ih

Osim izolacije, za Poljsku su tema i migranti. Zamjenik ministra za razvoj, Pavel Horazi, napustio je vladu zbog toga što je rekao banalnu i očiglednu stvar: bez imigranata u Poljskoj, neće biti dovoljno ruku za rad i ekonomskog rasta. Umjesto što ih demonizira, vlada bi trebala pozdraviti novopristigle“, piše Bartoš T. Vielinski za Euraktiv (Euractiv).

On piše kako je veliki broj zainteresiranih iz Indije i Nepala za rad u Poljskoj, gdje nedostatak radnika postaje sve ozbiljniji problem. Prošle godine izdato je 7.000 radnih dozvola, a u prvoj polovini 2018. bilo ih je već 9.000.

Broj od 7.000 je simboličan, jer je upravo to broj sirijskih izbjeglica koji su našli utočište u Grčkoj i Italiji, a u septembru 2015. dogovoreno je da će ih preuzeti vlada premijerke Eve Kopač.

Tokom predizborne kampanje, stranka Pravo i pravda (PiS) koristila je situaciju i počela zastrašiti Poljake pričajući o muslimanskoj invaziji i terorizmu.

Odbijajući pokazati solidarnost s migracijskom krizom, naša je zemlja izgubila pravo tražiti solidarnost od drugih, navodi autor teksta i dodaje:

“Migracija se ne može spriječiti. Međutim, migracijom možete upravljati kako biste je mogli iskoristiti. Pitanje je kada će Pravo i pravda otkriti tu naizgled banalnu istinu.”

Austrijsko-italijanski pasoš testira evropske populističke saveznike

Kada je riječ o Evropi, BBC posebnu pažnju posvećuje populistima i donosi priču o sporu između Austrije i Italije zbog dvojnog državljanstva u italijanskom pograničnom regionu Južni Tirol.

“Austrijska desničarska Partija slobode, koja je sada u vlasti sa konzervativcima u Beču, želi da dozvoli Nijemcima da osim italijanskog dobiju i austrijsko državljanstvo. Ali toj ideji se snažno suprotstavlja Italija“, piše BBC i navodi da Južni Tirol održava regionalne izbore u nedjelju, kako bi izabrao lokalne odbornike.

Međutim, Franćesko Palermo (Francesco Palermo), profesor komparativnog ustavnog prava, kaže da planovi, koji još moraju biti razrađeni, po međunarodnom pravu, mogu biti tumačeni kao diskriminatorski.

“Austrija, po pravilu, ne priznaje dvojno državljanstvo, tako da ili će u potpunosti mijenjati zakon ili će uvijek morati da pronađu razumno obrazloženje zašto se taj izuzetak može primijeniti samo za Južni Tirol”, rekao je on.

Arno Kompačer (Arno Kompatscher), guverner Južnog Tirola rekao je da ankete pokazuju da bi oko 17 posto ljudi voljelo dvojno italijansko-austrijsko državljanstvo. “Još 35 posto govori da bi bilo lijepo, ali ne po svaku cijenu, a oko 45 posto kaže, ‘ne želimo to da imamo’.”

Stvarna opasnost za Evropu?

Najveća opasnost sa kojom se suočava Evropa nije toliko Brexit, pa čak ni “populistički talas” koji briše sve pred sobom na kontinentu, piše Gardijan (Guardian) i dodaje:

“Činjenica je da su Evropljani izgubili apetit čak i da pokušaju da razumiju jedni druge preko nacionalnih i kulturnih granica. Ignorisanje ili čak izazivanje vašeg susjeda postalo je nova norma pošto se zemlje sve više okreću same sebi.“

U tekstu se dodaje da se ovdje ne radi samo o tenzijama između populističkih i nepopulistčkih vlada.

“Znamo da su dva logora jedan protiv drugog: s jedne strane, “iliberalni demokrata” u Mađarskoj Viktor Orban, poljsko nacionalno rukovodstvo, italijanski krajnji desničar, Mateo ​Salvini (Matteo Salvini); sa druge strane, francuski predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron), njemačka kancelarka Angela Merkel i premijer Holandije Mark Rute (Mark Rutte). Ovo će definisati dolazeći izborni sukob u 2019. godini…

Izgleda da smo sada ušli u fazu u kojoj se Evropljani ohrabruju da se okrenu jedni protiv drugih, zavisno od njihove nacionalnosti… Paradoks je, naravno, da se od kraja hladnog rata Evropljani nisu suočili sa takvim skupom zajedničkih izazova: ruska agresivnost, Trampovo omalovažavanje Unije, klimatske promjene, migracije, neregulisana globalizacija, utjecaj tehnološke revolucije“.

Gardijan na kraju ističe da je nedavna analiza, koju je objavio Carnegie institut u Briselu, upozorila da, stvarajući atmosferu straha, populističke partije zagovaraju “ksenofobiju prema drugim Evropljanima”, a ne samo prema ljudima koji dolaze iz daleka.

Kina prisiljena da razmotri svoj put u Istočnu Evropu

Blumberg (Bloomberg) posebnu pažnju posvećuje utjecaju Kine u istočnoj Evropi i navodi da kineski napori da upadnu u istočnu Evropu ometaju one nacije koje smatraju da su neispunjena obećanja o profitu i investicijama.

“Takozvani 16+1 okvir uspostavljen je kao sredstvo Kine za produbljivanje utjecaja u istočnoj Evropi… Članice su takođe nezadovoljne zbog toga što Peking preferira da pruže kredite, a ne gotovinu, i sada priznaju da su bolji dogovori dostupni unutar okvira EU, kao što je Evropska banka za obnovu i razvoj.

Neki od tih projekata koji su se ostvarili uz kinesku pomoć privukli su nepoželjnu pažnju. Troškovi izgradnje autoputa u Crnoj Gori podstakli su Centar za globalni razvoj iz Vošingtona da izdvoji zemlju kao “naročito rizičnu od duga”, dok je tender za još nedovršenu željeznicu između Budimpešte i Beograda podstakao istragu komisije EU.“

Blumberg navodi da su od samog početka zvaničnici EU bili zabrinuti zbog toga što je Kina pokušala da odvoji siromašniji istočni blok umjesto da se bavi Briselom.

“Među članovima istočnog okvira, Poljska je bila ključna u vodećem skepticizmu, reklo je dvoje ljudi koji su upoznati sa tim razgovorima. Mađarska pod premijerom Viktorom Orbanom ostaje na strani Kine“, rekli su oni.

U tekstu se prenosi i ocjena zvaničnika da uprkos razočarenju, malo je vjerovatno da će inicijativa 16+1 biti ukinuta.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.