Iran se nekada rugao Netanyahuu kao „dječaku koji viče vuk“ zbog njegovih ponovljenih upozorenja na iranski nuklearni program. Još 2018. tadašnji iranski ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Zarif tvrdio je da Netanyahu obmanjuje svjetsku javnost.
Međutim, 2025. godina donosi preokret. Netanyahu je odobrio izraelski zračni napad na Iran, ciljajući postrojenja za obogaćivanje uranija. Time je odlučio djelovati sam, nakon što su diplomatski napori propali.
Ključna meta: Postrojenje u Natanzu
Prema izraelskim vojnim izvorima, pogođena su četiri iranska sistema za protuzračnu odbranu ruske proizvodnje, uključujući i onaj u blizini Natanza. Upravo to postrojenje za obogaćivanje uranija je više puta bilo u fokusu izraelskih zabrinutosti.
IAEA je nedavno izvijestila da je Iran prekršio obaveze vezane za neširenje nuklearnog oružja, prvi put u gotovo 20 godina, što je dodatno pojačalo napetosti.
Regionalna slika: Promjene na Bliskom istoku
Tokom prethodnih mandata, Netanyahu je bio ograničen bojaznima da bi napad izazvao odmazdu Hamasa i Hezbolaha.
No, nakon što je Izrael ozbiljno oslabio Hamas 2023. i uništio veći dio Hezbolaha 2024., prostor za djelovanje se otvorio.
Od 2024. Izrael i Iran su već razmjenjivali udarce, uključujući raketne napade duboko u iransku teritoriju, što je ohrabrilo izraelsko vodstvo.
Trumpova uloga i diplomatija
Neočekivano, bivši američki predsjednik Donald Trump najavio je direktne pregovore s Iranom, što je uzdrmalo Netanyahuove planove. Iako je SAD napustio nuklearni sporazum 2018., Netanyahu je očekivao nastavak tvrde linije.
Ipak, prema izraelskim izvorima, Washington je bio koordiniran s Izraelom uoči napada, a medijski navodi o nesuglasicama s Trumpom bili su navodno varka za zavaravanje iranskih čelnika.
Netanyahu i njegov politički kapital
Netanyahu, poznat i kao “Kralj Bibi”, suočen je s padom popularnosti nakon Hamasovog napada 2023. Većina Izraelaca ga smatra odgovornim za sigurnosne propuste, a protiv njega se vodi i suđenje za korupciju.
Osim toga, optužben je za ratne zločine pred Međunarodnim kaznenim sudom zbog razaranja u Pojasu Gaze. Javnost također kritizira dugotrajnost rata u Gazi, koji se percipira kao sredstvo za odgađanje izbora.
