Stanovnici razrušenog Hersona ispričali su za britanski Independent kako ih ruski dronovi ciljano napadaju dok pokušavaju normalno živjeti, ali i kako se njihove brutalne povrede zbrinjavaju u bolnici koja je morala biti premještena pod zemlju.
Zujanje u zraku značilo je samo jedno: Rusi su krenuli u lov, a on je bio meta. Skočivši s bicikla, Oleksandr ga je ostavio na cesti te pojurio kroz rupu u ogradi, nadajući se da će pronaći zaklon.
Kad je shvatio da je i dalje na otvorenom, bacio se uz ogradu, pokušavajući se stopiti s okolinom i nekako se sakriti. Dron se pomaknuo u stranu, zadržao iznad njega – i bacio bombu. Eksplozija mu je otkinula dio noge.
“Imao sam osjećaj da igra kompjutersku igru”
“Lebdio je iznad mene. Imao sam osjećaj kao da igra kompjutersku igru – baca bombe na civile”, ispričao je Oleksandr Senskji iz bolnice u Hersonu, gdje se oporavlja.
Dok je kopao po torbi s medicinskom opremom, koju je nosio kao volonter Crvenog križa u Hersonu, znao je da ga i dalje promatraju ruski operateri dronova s druge strane rijeke Dnjepra, udaljene manje od kilometra.
Dok je u blatu pokušavao podvezati vlastitu nogu, pomislio je kako se možda na drugoj strani smiju, slave ili se rugaju dok ga gledaju kako se bori za život.
Ukrajinci su oslobodili Herson, a Rusi se otad osvećuju
Herson je oslobođen u novembru 2022., no od tada je svakodnevno pod vatrom – granatiran, raketiran i bombardiran. Sada je i poligon za obuku ruskih pilota dronova, koji snimke svojih “lovačkih pohoda” objavljuju na Telegramu.
Upotreba dronova pretvorila je bešćutnu i neselektivnu kampanju ubijanja civila u izopačen oblik zločina. Ako postoji grad kojem očajnički treba primirje, onda je to Herson, ali niko od lokalnog stanovništva ne vjeruje da je to uopće moguće.
Ruske snage zauzimaju istočnu obalu Dnjepra, rijeke koja je u gradu široka oko 500 metara. Njihovi snajperisti i artiljerci mogu ciljati mete golim okom, a operateri dronova prate u stvarnom vremenu kako mete panično bježe, sapliću se, vide užas u njihovim očima – i onda ih ubijaju. Bombe bacaju s visine ili koriste tzv. FPV (First Person View) dronove, koji nečujno lebde dok ne krenu u napad.
Dronovi su posvuda, živi se pod zemljom
Tri godine Herson je bio zastrašujuće mjesto. Danas njegovi stanovnici žive iza spuštenih roletni i zatvorenih vrata dok dronovi ciljaju autobuse, tramvaje, automobile i prolaznike. Biti na ulici znači izložiti se pogledu lovca.
Životi završavaju iznad zemlje. No, barem sada mogu započeti – pod zemljom.
Ukrajina je otvorila prvo podzemno rodilište otporno na bombe, napuštajući površinske objekte i premjestivši njihov sadržaj u podrume. Grad je otvorio i podzemnu hiruršku bolnicu, a u planu je još sedam sličnih objekata. Svaka bolnica u Hersonu prolazi isti proces – doslovno se okreće naglavačke kako bi se izbjegli ruski “lovci”.
Dr. Petro Marenkovski vodi novi odjel u staroj zgradi hersonskog porodilišta. Njegov rad sada se odvija dvije etaže ispod zemlje, u nekadašnjim podrumima. Besprijekorni hodnici vode do sjajnih rađaonica, operacijske sale i jedinice intenzivne njege – sve ono što je nekad bilo iznad zemlje sada je zaštićeno čeličnim protueksplozijskim vratima, sličnima onima na podmornicama.
Rađanje kao čin prkosa
Dan prije dolaska novinara ruski borbeni avioni bacili su devet bombi na Herson i ubili dvoje ljudi. Još petero povrijeđeno je u napadima dronovima. U takvoj svakodnevici rađanje djece postaje čin prkosa. “S obzirom na demografsku situaciju u našoj zemlji, borimo se za svako novorođenče – za svaku ženu koja bi trebala roditi ovdje, u Hersonu”, kaže dr. Marenkovski.
Prije rata u ovoj se bolnici godišnje rađalo između 1500 i 2000 djece. Danas ih je oko 120. Povećao se broj carskih rezova, a ljekari kao razloge navode visoki krvni pritisak i komplicirane trudnoće.
“Svako dijete koje se ovdje rodi danas je zlatno”, kaže i dr. Oksana Ivanivna. Dok govori, začuje se prigušena eksplozija. Još jedna detonacija negdje iznad. Još mrtvih? Još osakaćenih? Niko u porodilištu ne reagira.
U Hersonu se još samo stranci trgnu kad čuju eksploziju
Kuća dr. Ivanivne uništena je prije nekoliko mjeseci. Bolnica je 2023. dvaput pogođena raketama, a napadnuta je i prošle godine. Većina ljekara, koji ondje rade, živi u zgradi zadnje dvije godine. U Hersonu se samo stranci trgnu kad čuju eksploziju.
Olha Viner leži u prenatalnom dijelu bolnice u bunkeru. Pod stalnim je nadzorom zbog visokog pritiska, a ljekari kažu da je njena beba, mjesec dana prije termina, u ozbiljnoj opasnosti. “Mislim da svi u Hersonu imaju visoki pritisak”, kaže uz gorak osmijeh.
Dok novi životi dolaze na svijet, stariji stanovnici Hersona pokazuju nevjerovatnu izdržljivost. Prije rata grad je imao oko 250.000 stanovnika. Preživio je osam mjeseci ruske okupacije, brutalno oslobođenje, a danas je “bogat” metama koje ruski vojnici žele pogoditi. U Hersonu još uvijek živi oko 83.000 ljudi. Među njima je pet hiljada djece.
Irina Voskova ima devetoro unučadi. Kaže da si je dala novi nadimak jer u glavi nosi metalne ostatke granate i titansku pločicu. “Imam suvenir. Fragment je ostao u mojoj glavi. Ne može se izvaditi. A ovdje su mi stavili platinastu pločicu, da zatvori rupu. Ja sam Željezna Dama”, kaže kroz smijeh.
“Ne možeš se uvijek sakriti na vrijeme”
Ranili su je minobacačem u Hersonu 2023. godine. To je bilo nakon što je kuća njena sina razorena ruskom bombom, ali prije nego što su dronovi nastavili razaranje ljetos. “Dronovi su tada stalno letjeli. Ljudi su se pokušavali sakriti ispod stabala ili u kućama. Ali ne možeš se uvijek na vrijeme sakriti. Dronovi love ljude, automobile, autobuse. Moj sin je pogođen dok se vraćao kući s posla. Dronovi prate autobuse”, govori.
“Vjerovatno su svi autobusi u četvrti Atonivka već oštećeni od desetaka napada na promet i autobusna stajališta”, kaže. Volodimir, njen sin, ima 48 godina. Pogođen je u trbuh. Ima oštećenu jetru, odstranjen mu je žučni mjehur, ali je preživio.
Kuća u kojoj su tada svi zajedno živjeli – nije.
“Dron je na našu kuću bacio zapaljivu bombu. Bilo je to 2. oktobra 2024. Susjedi su me zvali i rekli da nam kuća gori. Dvospratnica je izgorjela do temelja. Ostali su samo pougljenjeni zidovi prizemlja”, kaže Irina.
Poput gotovo svih u Hersonu, jako je skeptična prema ideji o primirju.
“Putinu se ne može vjerovati”
“Putinu se ne može vjerovati”, kaže pa dodaje: “On baš uvijek laže. Zato je jako teško vjerovati da će se to dogoditi. Ali nadamo se. Jako se nadamo. I jako smo zahvalni svima koji pokušavaju pomoći.”
Vojni gradonačelnik Hersona Roman Mročko dan prije je izbjegao zračni napad koji je pogodio blizinu njegovog ureda. Uvjeren je da ukrajinska vojna obavještajna služba ima dokaze da se ruski piloti dronova obučavaju na civilima iz njegova grada.
“To je pravi lov na ljude”
“Sada imamo uzrečicu – to je pravi ‘safari’. Pravi lov na civile. Ruska Federacija šalje nove jedinice ovamo. Uče upravljati dronovima, bacati eksplozive na civile, automobile, autobuse, trolejbuse. Ti ljudi se ovdje treniraju. Za par mjeseci ih šalju na istočni front.
“A onda dolaze novi i nastavljaju se trenirati na našim civilima”, govori.
Na pitanje ima li dokaza o tome da Rusi u Hersonu treniraju pilote dronova na civilima, kaže: “Presreli smo njihove razgovore. I pogledajte brojke. Već ove godine imamo 391 povrijeđenog, među njima 39 djece, i 40 ubijenih, među njima četvoro djece.”
“A pogledajte i snimke – bacaju eksplozive na autobuske stanice, na civilne autobuse na njihovim redovnim rutama, dok prevoze ljude kući, na posao, na tržnicu… Tamo gdje nema vojske”, dodaje.
U podzemnom porodilištu Alina Stasiuk drži svoju kćerkicu Adelinu, rođenu prije manje od jednog dana potpuno zdrava. Na pitanje kako je roditi dijete u gradu u kojem Rusi svakodnevno koriste bombe i dronove kaže: “Naravno, malo je strašno, ali isplati se. Iskreno.”
“To je sreća… Rođenje djeteta je sreća, to je komadić sreće koji držiš u rukama”, zaključuje.
