Globus

ŠKORO KAO DAMOKLOV MAČ IZBORA U RH

SDP i HDZ primorani na formiranje historijske koalicije?

02/07/2020

Unatoč tome da HDZ gotovo sigurno neće pobijediti na izborima, tehnički premijer Andrej Plenković ozbiljno računa kako će ipak odnijeti pobjedu u postizbornom trgovanju i ponovno voditi vladu

Hrvatska u nedjelju izlazi na nikad neizvjesnije parlamentarne izbore, kojima je prethodila najdosadnija izborna kampanja u 30 godina demokracije.

Tri dana prije izbora SDP s partnerima iz Restarta uživa prednost nad HDZ-om od osam do 10 posto, ali to mu vjerojatno neće biti dovoljno za formiranje vlade jer mu potencijalni postizborni partneri stoje lošije od HDZ-ovih. SDP bi morao s predizbornim partnerima osvojiti najmanje 65 mandata da bi srušio prevladavajuće kalkulacije koje HDZ-u daju veće šanse za vođenje vlade, piše Helena Puljiz iz Zagreba za Inforadar.ba.

KORUPCIJA Vs NESPOSOBNOST

Nijedna od dvije velike političke stranke (HDZ i SDP), koje su vladale Hrvatskom u proteklih 30 godina, ne uživa natpolovičnu anketnu podršku birača, štoviše, u većini izbornih jedinica ne uspijevaju prebaciti po 30 posto podrške, dok u nekoliko njima vjernih izbornih jedinica jedva uspijevaju prebaciti 40 posto anketnih glasova.

No, i jednima i drugima to je posve dovoljno da mogu kalkulirati s formiranjem vlade i ne trude se pridobiti birače izvan svog bazena.

HDZ relativno loš rezultat postiže jer nisu ispunili nijedno obećanje i vlada im se ponovno pokazala kao duboko korumpirana; pod Andrejem Plenkovićem klijentelizam i korupcija razorili su institucije, ustaštvo je oživjelo, masovno iseljavanje usporila je tek pandemija koronavirusa, a Hrvatska je i dalje u slobodnom padu prema svim parametrima međunarodnih mjerenja uspješnosti države. Unatoč tome i dalje uživaju relativno visoku podršku dijela birača čija egzistencija ovisi isključivo o povezanosti s tom strankom.

SDP se ne uspijeva nametnuti unatoč tragično lošoj vladavini HDZ-a jer im predsjednik Davor Bernardić ima manjak liderskog potencijala, nema viziju, nije uvjerljiv i ne zna komunicirati s masama; sve ovo vrijeme dok je bio u opoziciji nije iskoristio kako bi formirao vladu u sjeni. Pričaju o novom pokretanju Hrvatske, ali nude mahom već potrošena politička lica i mnogi birači ljevice ne mogu im oprostiti što se i njihovih 10-ak bivših saborskih zastupnika (i ministara u vladi Zorana Milanovića) prodalo i održalo Plenkovića i HDZ na vlasti.

SDP relativno dobre rezultate može zahvaliti prvenstveno lošoj vladavini HDZ-a, a ne vlastitim postignućima.

Dio izbornog kolača koji je tradicionalno pripadao SDP-u i lijevo-liberalnim koalicijama ovog puta zasluženo uzimaju dva manja bloka: zelena ljevica Možemo i liberalni Pametno-Fokus-Stranka s imenom i prezimenom. Istinsko su i autentično osvježenje na političkoj sceni, no veliko je pitanje hoće li osvojiti dovoljan broj mandata koji će SDP-u omogućiti formiranje stabilne vlade.

Unatoč tome da HDZ gotovo sigurno neće pobijediti na izborima, tehnički premijer Andrej Plenković ozbiljno računa kako će ipak odnijeti pobjedu u postizbornom trgovanju i ponovno voditi vladu. Taj vladarski optimizam može zahvaliti prvenstveno činjenici da je treća politička snaga u ovom trenutku radikalno desni, ultrakonzervativni populistički Domovinski pokret HDZ-ovog otpadnika Miroslava Škore, koji je već odbio mogućnost koaliranja sa SDP-om i njegovom lijevo-liberalnom Restart koalicijom.

Tu je i Most koji se već dvaput p(r)odao HDZ-u i omogućio im da vladaju unatoč izbornom rezultatu, te cijela svita manjinskih zastupnika i pojedinaca iz malih stranaka uvijek spremnih podržati onog tko najviše da, bez obzira na ideologiju i svjetonazore.

Ankete Domovinskom pokretu predviđaju osvajanje 16-20 posto glasova (18-20 mandata u Hrvatskom saboru) i ako tome bude tako, Domovinski pokret bit će u prilici odlučiti stvarnog pobjednika izbora. Škoro je kao uvjet za postizborno koaliranje s HDZ-om postavio odlazak Andreja Plenkovića s dužnosti premijera, ali Škoro nije dosljedan i posve je realno očekivati kako će se u noći s nedjelje na ponedjeljak još jednom predomisliti.

Sve ovisi o tome hoće li SDP zbilja ostvariti malo vjerojatnu uvjerljivu pobjedu, odnosno hoće li HDZ na izborima osvojiti prvu ili drugu poziciju. Bude li HDZ najjači, uvjete će postavljati Andrej Plenković, pa će se i Škoro i škorojevići predomisliti. Čak i ako bi Škoro nastavio inzistirati na Plenkovićevom odustajanju od pozicije premijera, Domovinski pokret ima dovoljno ljudi kojima ne bi bio prvi put da se zbog slasti vlasti odreknu „principa“.

NAJGORI SCENARIJ – VLADA HDZ-a I ŠKORE

Ali, izgubi li Plenković na biralištima – i njegova se pozicija u HDZ-u, unatoč nedavnoj uvjerljivoj pobjedi na unutarstranačkim izborima, bitno mijenja. Plenković je kao predsjednik HDZ-a već izgubio dvoje važne izbore – europarlamentarne i predsjedničke – i treći poraz u nizu, pogotovo jer je riječ o najbitnijim izborima, značio bi njegov brzi pad. HDZ-ovci predsjednike trpe samo dok im osiguravaju ostanak na vlasti i uvijek u pozadini imaju „rezervnog“ koji može preuzeti vođenje stranke i(li) vlade.

Iz Škorinih istupa u kojima zaziva Plenkovićev odlazak može se iščitati jasna kalkulacija hrvatske desnice u i izvan HDZ-a koja bi u konačnici trebala rezultirati odlaskom Andreja Plenkovića i ostankom HDZ-a na vlasti. Bude li HDZ po rezultatu drugi, a partneri manji od Domovinskog pokreta budu tražili previše, nema prepreke da Plenkovića uklone i sa Škorom formiraju vladu.

Formiraju li HDZ i Škoro vladu, možemo očekivati daljnje jačanje radikalne desnice u Hrvatskoj, rušenje stečenih ljudskih i građanskih prava, nastavak masovnog iseljavanja te armiranje korupcije i klijentelizma kao modela vladanja. No, premda je takav crni scenarij uvjerljiv, tek je jedan od mogućih.

Prema jednom od njih, ne uspije li SDP pobijediti s dovoljno mandata, a HDZ-u ne pođe za rukom pridobiti Domovinski pokret, zbog nadolazeće gospodarske krize, HDZ i SDP će ići na formiranje velike koalicije, po uzoru na Njemačku, i izbjeći će ponavljanje parlamentarnih izbora jer je malo vjerojatno da bismo i nakon njih imali drukčiji rezultat.

U tom bi se slučaju neutralizirale ideološke podjele, a šanse da se konačno provedu desetljećima odgađane strukturne reforme znatno bi skočile.

Tome u prilog ide i neutralno ponašanje predsjednika Zorana Milanovića, koji unatoč katastrofalnom stanju u zemlji izbjegava kritizirati Plenkovićevu vladu i ni u jednom trenutku nije podržao lijevo-liberalni blok, koji mu je pomogao da pobijedi Kolindu Grabar-Kitarović. Ovih prvih pola godine predsjedničkog mandata Milanović se ponašao kao da je velika koalicija gotova stvar.

Kako god završili nedjeljni izbori, Hrvatska njima ne može baš puno dobiti, ali itekako ima što za izgubiti.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.