Smrt u splitu

Sestra preminule 17-godišnje djevojke: Niste svjesni koliko ste povrijedili moju porodicu

1330726

Na današnjoj konferenciji za medije liječnički tim je izjavio da je za uzrok njene smrti zatajenje srca i pluća

U splitskoj bolnici jučer je preminula 17-godišnja Antonia Marasović, maturantica Ekonomsko-upravne škole. U bolnici joj je napravljen test na koronavirus i pokazao se pozitivnim.

Neslužbeno se doznaje da je djevojci pozlilo u subotu dok se s porodicom nalazila u kući nedaleko od Splita, zbog čega su ukućani pozvali Hitnu pomoć, piše Index.

Pružena joj je prva pomoć u tamošnjem Domu zdravlja, nakon čega je prevezena u KBC Split gdje je liječnici nisu uspjeli spasiti.

Na današnjoj konferenciji za medije liječnički tim je izjavio da je za uzrok njene smrti zatajenje srca i pluća.

Starija sestra preminule djevojke, Anamarija Marasović kaže da nije mogla trpjeti dodatnu bol koju njena porodica danas proživljava jer je, tvrdi, dio medija objavio neprovjerene informacije.

Anamarija je napisala pismo portalu Dalmacija danas, koje mediji prenose u cijelosti.

“Zovem se Anamarija Marasović i sestra sam nažalost preminule maturantice iz Splita.

Moji su me odgovarali od javljanja, no jednostavno osjećam potrebu iako je ovo teško razdoblje za nas. Moram čuvati i paziti ono što mi je najsvetije, a to je porodica.

Prvo radim ovo radi svoje sekice na koju nikad nisam dala da je diraju, kao ni ona na mene. Pogotovo sad kad se ona ne može sama odbraniti. Drugo, zbog svojih roditelja kojima su uz svu bol i tugu vaše lažne tvrdnje još teže pale i slomile ih u potpunosti.

Željela sam reći da moja sestra nije umrla od korone i da prestanete širiti lažne tvrdnje i informacije. Istina je da je bila pozitivna, ali umrla je od hipoksije odnosno njen mozak je predugo bio bez kisika i nastupila je moždana smrt. Cijelo vrijeme do proglašenja smrti svi smo se nadali čudu i njenom oporavku jer je bila lavica i veliki borac, ali jednostavno je više bila preumorna.

Vjerujemo da je njen organizam bio premoren od silnih napadaja, neprospavanih noći zbog nedostatka kisika, Ventolina, pumpica i borbe za zrakom. Svi koji su proveli imalo vremena s našom Antoniom znaju kako je puno prije korone ona imala velikih problema s disanjem, kako je imala česte napadaje i kako su svi bili zabrinuti za njeno zdravlje. Sam Bog zna koliko je doktora i pretraga obišla radi svog stanja no nikad nije pronađen uzrok. Uvijek je bila osjetljiva i slabijeg imuniteta i zato smo svi uvijek bili osjetljivi na nju.

Sve je to nije sprječavalo da bude većinu vremena nasmijana, vedra, pozitivna i da uvijek podiže atmosferu. Zbog tog imam potrebu za javljanjem i da vam kažem da niste svjesni koliko ste svojim krivim postupcima povrijedili moju porodicu, osobito roditelje. Svima nam je teško, ali ne mogu zamisliti njihovu bol jer sahranjuju svoje dijete koje je umrlo tako mlado. Nije niti tih velikih 18 napunila.

Zamolila bih vas da uzmete u obzir ovu izuzetno tešku situaciju i ne pogoršavate je, ne samo nama, nego bilo kom kome se desi tragedija. Ovim putem se želim i zahvalit u ime svoje cijele obitelji timu prve pomoći sa Šestanovca, medicinskoj sestri koja je uskočila u pomoć, ali i svim ljudima koji su se našli tu na cesti i bilo kako pružili pomoć i riječi potpore bez razmišljanja je li Antonia možda pozitivna na taj prokleti virus i tu pokazali kako unatoč svemu u nama još ima ljudskosti. Također velike zahvale KBC-u Split, djelatnicima hitnog internog prijema Split te osobito djelatnicima Pedijatrijske intezivne koji su učinili sve da našu Antoniu spase i izašli nam u susret maksimalno.

Posebna zahvala doktorici Polić koja je svojom izjavom na konfernciji za medije smirila moje roditelje i rekla potpunu istinu kako je moja sestra, istina bila pozitivna na koronu, no ona nije službeni uzrok smrti. Možda je taj glupi virus i imao malo utjecaja, ali to nikad nećemo saznat. Naša divna Antonia, naše Sunce je bilo umorno i ne možemo se ljutit što nas je napustila tako brzo i iznenada.

Tješi nas što se nije patila nego je usnula svoj najljepši vječni san i vjerujemo da je sad gore negdje na ljepšem mjestu i uživa i napokon živi život punim plućima bez pumpica, bez lijekova i čuva nas od gore naš mali anđeo. Te misli nas vode dalje kroz život”.