Opći sud Evropske unije presudio je u srijedu da Evropska komisija nije dala uvjerljivo objašnjenje kojim bi opravdala neposjedovanje tekstualnih poruka između predsjednice Komisije Ursule von der Leyen i glavnog izvršnog direktora farmaceutske kompanije Pfizer o nabavci vakcina protiv covida.
Opći sud je donio presudu u slučaju koji su pokrenuli New York Times i tadašnja briselska dopisnica tog lista Matina Stevi. Ona je, pozivajući se na uredbu o pristupu dokumentima, zatražila od Komisije da joj omogući uvid u razmjenu poruka između von der Leyen i glavnog izvršnog direktora Pfizera Alberta Bourle u periodu od 1. januara 2021. do 11. maja 2022.
Sud prihvatio tužbu
Komisija je taj zahtjev odbila uz obrazloženje da ne posjeduje dokumente na koje se zahtjev odnosi, nakon čega su Matina Stevi i The New York Times zatražili od Općeg suda Evropske unije da poništi tu odluku Komisije.
Opći sud je u svojoj presudi prihvatio tužbu i poništio Komisijinu odluku. Komisija sada ima rok od dva mjeseca i deset dana da uloži žalbu Sudu, ali žalba mora biti ograničena na pravna pitanja.
U saopćenju Suda navodi se da je svrha uredbe o pristupu dokumentima omogućiti najveći mogući stepen javnog pristupa dokumentima koje posjeduju institucije. Stoga bi, u principu, svi dokumenti institucija trebali biti dostupni javnosti.
Međutim, kada institucija u odgovoru na zahtjev za pristup tvrdi da dokument ne postoji, pretpostavlja se da on zaista i ne postoji, u skladu s pretpostavkom istinitosti koja se primjenjuje na tu izjavu. Ta pretpostavka se, ipak, može pobiti na osnovu relevantnih i usklađenih indicija koje dostavi podnosilac zahtjeva.
„U ovom slučaju, Opći sud napominje da su Komisijini odgovori u vezi s traženim tekstualnim porukama tokom čitavog postupka bili zasnovani ili na pretpostavkama ili na promjenjivim i nepreciznim informacijama. S druge strane, Matina Stevi i The New York Times dostavili su relevantne i dosljedne elemente koji ukazuju na to da je tokom Komisijine kupovine vakcina od kompanije Pfizer u toku pandemije bolesti covid-19 između predsjednice Komisije i izvršnog direktora te kompanije postojala komunikacija, posebno putem tekstualnih poruka. Tako su uspjeli pobiti pretpostavku o nepostojanju i neposjedovanju traženih dokumenata“, navodi se u saopćenju Suda.
“Vrdanje” Komisije
U takvoj situaciji Komisija ne može samo tvrditi da ne posjeduje tražene dokumente, već mora pružiti uvjerljiva objašnjenja koja omogućuju javnosti i Općem sudu da razumiju zašto ti dokumenti nisu mogli biti pronađeni, dodaje se u saopćenju.
Komisija nije precizirala koje je vrste pretraga sprovela da bi pronašla te dokumente, niti šta je konkretno pretraženo. Stoga nije dala uvjerljivo objašnjenje kojim bi opravdala neposjedovanje traženih dokumenata. Osim toga, Komisija nije dovoljno objasnila jesu li tražene poruke bile obrisane, te ako jesu, jesu li izbrisane namjerno ili automatski, niti da li je u međuvremenu mobilni telefon predsjednice bio zamijenjen.
Na kraju, Komisija nije uvjerljivo objasnila ni zašto je smatrala da tekstualne poruke razmijenjene u vezi s kupovinom vakcina protiv bolesti covid-19 ne sadrže važne informacije, odnosno informacije koje zahtijevaju daljnje postupanje i čije bi čuvanje trebalo biti osigurano, navodi se u saopćenju.
