Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Trumpova odluka o Iranu: Ka boljem sporazumu ili većoj neizvjesnosti

TrumpIran

Sjedinjene Američke Države izašle su iz nuklearnog sporazuma s Iranom jer on “truo”, saopćio je predsjednik Donald Trump u utorak navečer, te najavio nove, oštre sankcije.

Iranski predsjednik Hasan Rohani je na to odgovorio kako će njegova zemlja nastaviti da poštuje uvjete sporazuma i da će pokušati dogovoriti njegov nastavak sa ostalim potpisnicama, ali i da bi Iran mogao ponovo početi sa obogaćivanjem uranijuma zavisno od razvoja situacije, prenosi Radio Slobodna Evropa.

Francuska, Njemačka i Velika Britanija – koje su uz Rusiju, Kinu i Evropsku uniju također potpisnice sporazuma iz 2015. – rekle su da “žale” zbog američke odluke, a visoka predstavnica EU Federika Mogerini (Federica Mogherini) izjavila je da je Unija “odlučna da sačuva” sporazum.

Gdje je taj bolji iranski sporazum, gospodine Trump?

Ovo pitanje američkom predsjedniku postavljaju urednici New York Timesa koji kažu da Tramp mjesecima unazad govori da će nakon povlačenja iz nuklearnog sporazuma s Iranom moći postići još bolji dogovor, koji bi također pod kontrolu stavio iranske balističke rakete i regionalni utjecaj.

“Zvuči poznato? Trebalo bi. Ovo je isti potez koji vodi ka boljem i pametnijem dogovoru poput onog kada je Tramp odlučio da Sjedinjene Države izađu iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama ili njegova prazna obećanja da će pripremiti mirovni plan za Bliski istok, ili da će osigurati bolju, jeftiniju i pristupačniju zdravstvenu zaštitu,” kažu urednici NYT.

Oni ocjenjuju da će Trampova odluka omogućiti Iranu da nastavi sa snažnim nuklearnim programom, oslabiti odnose SAD sa bliskim evropskim saveznicima, urušiti kredibilitet Amerike, stvoriti uvjete za eventualni širi rat na Bliskom istoku te otežati postizanja sporazuma sa Sjevernom Korejom o nuklearnom oružju.

“Ovaj čovjek koji, očigledno, zbog jedne knjige i rijaliti programa ima reputaciju nekoga ko je uspješan u pravljenju dogovora uprkos bankrotu i tužbama je nagomilao niz napuštenih sporazuma za koje kaže da ih “nikada, nikada nije trebalo napraviti” ili neispunjenih obećanja o “boljem dogovoru,” kažu urednici njujorškog dnevnika, uz podsjećanje na druge kritikovane ili napuštene sporazume, kao što je DACA program za djecu imigrante, te Sjevernomarički (NAFTA) ili Transpacifički (TPP) sporazum o slobodnoj trgovini.

Trampova poruka za Sjevernu Koreju je disonantna i kontraproduktivna u momentu kada se on priprema za prelazak sa priprema za rat na diplomatsko rješavanje problema sa Sjevernom Korejom, zaključuju urednici New York Timesa u svom redakcijskom osvrtu.

“Zašto bi Sjeverna Koreja vjerovala da će Amerika, u dužem vremenskom roku, poštovati dogovor koji predsjednik priprema? Iako je ulog sa Iranom veliki, sa Sjevernom Korejom je još veći. Da li će to biti još jedan nedostižan dogovor za Trampa?” pitaju se urednici New York Timesa.

Da li Tramp zna šta dalje?

U komentaru Washington Posta kaže se da je ova odluka zasnovana na pogrešnim informacijama, krajnje nelogična i ponižavajuća za interese Sjedinjenih Država, odnosno da je zasnovana na ličnim razlozima i saopćena bez ikakvog plana o tome šta dalje.

“Drugim riječima, to je prosto Tramp,” navodi se u tekstu u kojem se autor dalje pita: “Ako je naš cilj bio da Iran ne posjeduje nuklearno oružje, kako to postižemo time što prekidamo sporazum? Šta treba da proizvede naš odlazak? Da li Tramp ima bilo kakvu ideju?”

List navodi da novi savjetnik za nacionalnu sigurnost Džon Bolton (John Bolton) sada ima priliku da promoviše svoj plan za Iran, jer, “šta je još jedan vojni sukob na Bliskom Istoku”.

“Sada Tramp nije daleko od toga. Kao i s mnogim drugim odlukama koje je donio, čini se da je njegova primarna motivacija u napuštanju sporazuma s Iranom bilo to da je njega dogovorila Obamina administracija.”

Tri razloga za Trampovu odluku

BBC kao prvi razlog za Trumpovu odluku navodi uklanjanje naslijeđa njegovog prethodnika Baraka Obame (Barack Obama) jer je od svoje inauguracije Tramp ciljao na praktično svako dostignuće njegovog prethodnika.

Kao drugi razlog, BBC navodi Trumpov pomak prema izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu:

“Njegovo protivljenje sporazumu postalo je očiglednije kada je uslijedila potpuna podrška Netanjahuu i tvrdokornoj izraelskoj struji u mirovnim pregovorima na Bliskom istoku, nakon što je on ranije nagovijestio da bi mogao biti nepristrasan “tvorac sporazuma” u regionu.”

Treći razlog za odluku, smatra britanska mreža, leži u novim Trampovim saradnicima, “jastrebovima”, šefu diplomatije Mike Pompeu (Mike Pompeo) i savjetniku za nacionalnu sigurnost Johnu Boltonu (John Bolton).

BBC kaže da su Trampovi instinkti o napuštanju sporazuma ovog puta podsticani, kao i da je nakon 15 mjeseci on kreirao svoj tim za vanjsku politiku koji je uglavnom na istoj strani – njegovoj.

Poremećaj globalne isporuke nafte

Trumpova odluka će vjerovatno povećati rizik od sukoba na Bliskom istoku, uznemiriti evropske saveznike Amerike i poremetiti globalne isporuke nafte, piše novinska agencija Reuters.

Osnova iranskog sporazuma – srednjoročno ograničenje mogućnosti Irana za razvoj nuklearnog naoružanja u zamjenu za ublažavanje represivnih ekonomskih sankcija – generalno je bila ispravna, smatra ova agencija:

“Uvođenje takozvanih sekundarnih sankcija, pri čemu su SAD zabranile trećim stranama poslovanje s Teheranom, kao i sa SAD-om, pomoglo je iranskom izvozu nafte da se više nego udvostruči s oko milion barela dnevno i omogućilo rast bruto društvenog proizvoda (BDP) od četiri posto u 2017. godini, u poređenju s 2015. godinom. Kritičari su tvrdili da je i dalje omogućeno Iranu da finansira nerede u Jemenu, Siriji i Libanu”.

Još uvijek nije jasno koliko će Trumpova retorika biti prevedena u politiku, piše Reuters. Međutim, nakon implementacije sličnih sankcija u 2011. godini, proizvodnja nafte je opala za trećinu, što je dovelo do smanjenja stranih ulaganja i BDP-a. Ozbiljan scenario po kome bi Trampova taktika prisilila EU, Kinu i Rusiju da prestanu s trgovanjem s Teheranom, može pretvoriti rast BDP-a u 2018. godini od 4 odsto u kontrakciju od 1,2 odsto, procjenjuje Oxford Economics – i koštati 500.000 iranskih radnih mjesta.

“Evropske i azijske države koje uvoze najviše iranske sirove nafte mogle bi se ponašati kao tampon zona, ako bi se suprotstavili Trumpu i nastavili da kupuju. Ipak, Njemačka, Britanija i Francuska, čija se Total grupa nafte već vratila u Iran nakon 2015. godine, i dalje bi zamjerale svojim američkim saveznicima. Njihove kompanije neće znati hoće li nastaviti da ulažu u zemlju sa 80 miliona ljudi ili se suzdržati zbog straha od sankcionisanja,” ističe Reuters.

Konačno, to baca još jedan kamen spoticanja u rad svjetskog tržišta nafte u kojem je stabilna potražnja i smanjeni rezervni kapacitet već odredio cijenu 75 dolara po barelu. Prekid iranskog sporazuma bi mogao povećati cijenu, ali to ne bi imalo utjecaja kao ranije jer proizvođači iz SAD-a sada proizvode više nafte.