Umiru od gladi: Pojeli posljednjeg konja, po minskim poljima traže travu

Prije samo šest godina, Sirija se smatrala dobrostojećom zemljom, koju su najviše naseljavali pripadnici srednjeg sloja. Populacija je rasla, a životni vijek je bio duži nego u Rusiji i Kini.

Danas ondje umiru ljudi od gladi.

Nedavno je u jednom gradu ubijen posljednji konj, kako bi ljudi imali šta jesti.

Stanovnici očajnički očekuju dolazak humanitaraca s pomoći, te se djeca izvinjavaju dok mole da im se dodijeli nešto za jelo.

Nedavno se konvoj s pomoći domogao opkoljenog grada Madaje – kojeg kontroliraju pobunjenici, iako ih okružuju vladine snage, uključujući i pripadnike Hezbollaha. Madaja je bila pod opsadom pet mjeseci prije nego je vlada dopustila ulazak humanitarcima s hranom.

Slike iscrpljene, mršave djece i priče o preživljavanju na kuhanom lišću drveća, kao i pretraživanju minskih polja u potrazi za travom, dovoljne su da svakome padne mrak na oči, a jedan humanitarac je ovaj grad prozvao “učinkovitim zatvorom na otvorenom”.

Najmanje 28 ljudi, uključujući šest beba, umrlo je od gladi i pothranjenosti, tvrde ljekari bez granica, što je uzrokovalo zgražanje i osudu međunarodne zajednice.

A u isto vrijeme kad su ušli u Madaju, još su dva humanitarna konvoja ušla u dva druga opkoljena šijitska grada, koje nadziru pobunjenici i u kojima ljudi također umiru od gladi.

Procjenjuje se da je oko 40.000 Sirijaca zatočeno iza prve linije fronta bez pristupa vodi i lijekovima, a međunarodne sile poput Ujedinjenih naroda optužene su zbog presporog djelovanja u kriznoj situaciji, dok pokušavaju privoliti pobunjenike i vladu na zajednički dogovor.

Generalni sekretar UN-a Ban Ki-mun upozorio je da je izgladnjivanje ratni zločin, te da su u njega uključeni pobunjenici, ali i velik broj vladinih dužnosnika, piše Slate.

Jedan pobunjenik je izjavio: “Na početku revolucije sam sanjao o demokratiji i slobodi, a danas sanjam samo o hrani”, što dovoljno pokazuje koliko je izglađivanje učinkovito oružje u ovom ratu.