Naučnici su ove godine došli do velikog otkrića povezanog sa Stonehengeom – jednim od najvećih misterija čovječanstva – a otkrića i dalje dolaze.
Tim istraživača podijelio je dokaze u avgustu koji sugerišu da je Oltarni kamen, ikonični monolit u srcu Stonehengea, prebačen stotinama kilometara na mjesto u južnoj Engleskoj prije gotovo pet hiljada godina iz današnje sjeveroistočne Škotske.
Samo mjesec dana kasnije, izvještaj pod vodstvom istih stručnjaka isključilo je mogućnost da je kamen došao s Orkneya, arhipelaga kraj sjeveroistočne obale Škotske koji je dom neolitskim nalazištima iz tog vremenskog okvira, a potraga za tčkom porijekla monolita se nastavlja.
Nova otkrića
Sada, istraživanje koje se temelji na dvije prethodne studije sugeriše da je Stonehenge možda rekonstruiran u Engleskoj oko 2620. do 2480. godine prije Krista kako bi pomogao ujedinjenju starih Britanaca dok su pridošlice stizale iz Evrope. Nova studija, objavljena u četvrtak u časopisu Archaeology International, također otkriva kako su neolitski ljudi možda premjestili blok od šest metričkih tona preko 700 kilometara od mjesta gdje je nastao, prenosi CNN.
Sličnosti između kamenih krugova u Škotskoj i Stonehengea, koji se nalazi u Wiltshireu na južnom rubu engleske ravnice Salisbury, pridodaju rastućoj zbirci tragova koji pokazuju da je vjerovatno postojala veća povezanost između drevnih društava u ova dva udaljena područja nego što se nekada mislilo.
Trajna enigma
Zajedno, nalazi iz nove studije i oni objavljeni ranije ove godine rasvjetljavaju svrhu Stonehengea i raspored njegovih monolita, trajnu enigmu otkako su na tom mjestu počela iskopavanja u 17. stoljeću.
“Ovi novi uvidi značajno su proširili naše razumijevanje o tome koja je mogla biti izvorna svrha Stonehengea”, rekao je vodeći autor studije Mike Parker Pearson, profesor kasnije britanske prahistorije na Institutu za arheologiju Sveučilišta u Londonu.
“To pokazuje da je ovo mjesto na ravnici Sailsbury bilo važno ljudima ne samo koji žive u blizini, već i diljem Britanije, toliko da su dovozili masivne monolite preko ponekad stotinama kilometara do ove jedne lokacije.”
