Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Teologija politike sukoba oko Jerusalema

Po učenju islama Jerusalem je „Hram daleki“, Al-Quds – sveto mjesto „čija je okolina blagoslovljena“. To je mjesto svetopovjesnog događaja Isra’, noćnog putovanja poslanika Muhammeda i njegovog izvanvremenskog susreta sa ranijim Božjim vjerovjesnicima. Također je mjesto Mi'radža, izvanprostornog uzdignuća poslanika Muhammeda na Nebo i izravnog susreta sa Bogom, piše Al Jazeera Balkans.

Ovaj događaj se, historijski gledano, desio u najtežoj fazi života poslanika Muhammeda, desio se prema biografima poslanika islama nakon što su ga stanovnici Taifa kamenovali i tako spriječili njegov pokušaj propovijedanja nove vjere izvan Mekke, a prema nekima desio se tokom „Godine tuge“ i blokade za vrijeme koje je malobrojna skupina Muhammedovih sljedbenika bila u potpunoj izolaciji i bojkotu, sklonjena u Ši'b Ebi Talib, u jednom kvartu Mekke, a tokom koje su umrli njegova supruga i prva najveća podržavateljica Hatidža i njegov stric i zaštitnik Ebu Talib.

Muhammed je upravo u ovim tumornim i najtežim trenucima svog života i misije jednu večer u pratnji anđela Gabriela ili meleka Džibrila iz Mekke u Jerusalem prenesen na čudnovatoj nebeskoj jahalici Burak.

Kada je stigao u Jerusalem, u tom svom izvanrednom duhovnom i tjelesnom iskustvu, kako je kasnije ispričao svojim drugovima, u pratnji meleka Džibrila, Muhammed je ušao u džamiju gdje su bili okupljeni drugi poslanici koji su stajali u redovima i iščekivali njegov dolazak. Sastao se sa svojim prethodnicima, Adamom, Abrahamom, Mojsijem i Isusom, te pred njima predvodio molitvu (namaz).

Sa stijene koja i danas stoji na „Brdu hrama“ jahalica Burak Muhammeda je, prema islamskom vjerovanju, uzdigla u Nebesa gdje mu je upriličena audijencija i izravan razgovor s Bogom. Ovaj događaj, a shodno tome i mjesto Jerusalema, ima izvanrednu važnost za sve muslimane. Jerusalem je treći najsvetiji grad islama.

Isusove muke

I u islamu, kao i u judaizmu i kršćanstvu, Jerusalem je mjesto s kojeg će se oglasiti Kraj svijeta, Sudnji dan ili Dan oživljenja. I brojni drugi događaji, po islamu, su smješteni u Jerusalemu, a povezani su sa životom Isusa odnosno Isaa, kako ga muslimani nazivaju.

U ovom gradu, njegova časna majka Merjema ili Marija blagoslovljena je čudnovatom opskrbom, a sam Isus je, prema islamskoj tradiciji, upravo u Jerusalemu „govorio ljudima iz kolijevke“. Islam uči da je upravo u Jerusalemu Isusu i njegovim učenicima spuštena obilna nebeska trpeza, a iz ovog mjesta je također Isus uzdignut na Nebo kako bi bio spašen od svojih neprijatelja.

Judaizam uči da je Jerusalem najsvetiji grad, prijestolnica patrijarha kraljeva Davida i Solomona, mjesto Hrama u kome je Svetinja svih svetinja (Qoḏeš HaQodašim). Zapadni zid u Jerusalemu je „Zid plača“, (kotel hama'aravi), odnosno, najbliža tačka izvornom mjestu Svetinje.

Veliki broj židovskih molitvi i obreda vezan je za ovaj grad, a židovi vjeruju da će u budućnosti obnovljeni Hram u Jerusalemu postati centar obožavanja i upute za cijelo čovječanstvo, te otuda duhovni centar svijeta. K tome, i po židovskom učenju obnova Hrama je uvod u eshatološki kraj svijeta.

Po kršćanstvu, cjelokupni život, misija i kraj Isusa vezan je za Jerusalem. Od Isusovog dovođenja i predstavljanja u Hramu, do propovijedanja i liječenja bolesnih, čišćenja Hrama pa sve do Posljednje večere koju je upravo u Jerusalemu imao sa svojim apostolima, te njegovog hapšenja, torture i raspeća koje su mu rimske vlasti priredile na jerusalemskom brdu Kalvarija.

Fanatična podrška

U Jerusalemu je smještena i sva potonja post-kalvarijska hrišćanska drama, od njegovog praznog groba, uskrsnuća do prve hrišćanske zajednice, prvih kršćanskih mučenika i pionira vjere od kojih će nastati današnja najbrojnija svjetska religija – kršćanstvo sa svim svojim putevima i denominacijama. Jerusalem je u kršćanstvu alegorija za Hristovu crkvu, a zbog Isusovog groba u srednjem vijeku pokrenuti su Križarski ratovi.

I u kršćanstvu će se u i oko Jerusalema desiti kraj svijeta, a mnogobrojne kršćanske kao i islamske tradicije govore veoma slično o velikim sukobima koji će se desiti u ovom području na Kraju svijeta.

Posebno mjesto Jerusalem i Izrael imaju kod kršćana evangelika koji vjeruju da će se nakon Kristovog povratka nastupiti zlatno doba njegove vladavine na Zemlji. Kod ovih kršćana, a posebno kod fanatičnih tzv. kršćanskih cionista, jedna od glavnih postavki vjerovanja jeste da je Bog Svetu zemlju obećao Židovima, da je to vječno i da se tu radi o obje strane rijeke Jordan.

Upravo veliki broj ovih fanatika, odnosno 81 posto bijelaca evangelika u Sjedinjenim Državama, podržao je Trumpa za predsjednika, a prema posljednjim anketama 53 procenta američkih evangelika podržava Trumpovu odluku o premještanju glavnog grada iz Tel Aviva u Jerusalem.

Ono što je mnogima nejasno, a kod nekih ortodoksnih židovskih skupina krajnje problematično jeste ovo savezništvo jevrejskih i kršćanskih cionista. Jer, na posljetku, kršćansko proročanstvo podrazumijeva uništenje židova koji tokom tog Kraja svijeta ne konvertiraju!?

Bez obzira, na ove eshatološke kontraverze, izgleda da politički kurs koji je zauzela Administracija predsjednika Trumpa u njima ne samo da ne vidi ništa sporno niti destabilizirajuće po budućnost cijelog regiona Bliskog Istoka. Štaviše, ovaj populistički narativ koristi kao veliki potencijal za manipulaciju kako glasačkim tijelom, tako i cjelokupnom budućnošću i ulogom SAD u svijetu.

Pjesma sa Eurosonga

Upravo u ovom kontekstu treba sagledavati otvorenje Ambasade SAD u Jerusalemu. Ovaj čin je obećanje koje su davali mnogi raniji američki predsjednici, ali je Trump prvi koji se usudio da ovu dugo odlaganu odluku presječe i ovim činom prizna Jerusalem kao „vječni i nedjeljivi“ glavni grad upravo onako kako ga cionistički režim i projekat smatra i naziva.

I izaslanici koje je predsjednik Trump poslao na ovu svečanost dovoljno govore o konturama ovog savezništva – to su viši savjetnici predsjednika Trumpa, njegova kćerka Ivanka Trump i njegov zet Jared Kushner! I ranije su američki predsjednici davali obećanja u vezi Svete Zemlje, ali nikada ona nisu ovako vulgarno prekršena kao u naše vrijeme sve očiglednijih armagedonskih sukobljavanja radikalnih narativa.

Kolikogod ova odluka bila politička od strane Sjedinjenih Država, i koliko god u Europi ovu odluku sa dozom rezigniranosti promatrali, ipak pobjeda izraelske pjesme koju je otpjevala Netta Barzilai na Eurosongu dodatna je neizravna podrška politici dvostrukih standarda, jer se na ovaj način i populistička kulturna scena “pažljivo” okrenula ka podršci Izraelu. K tome, i sama poruka i riječi pobjedničke pjesme Eurosonga u sebi nose vjersku židovsku simboliku koja je etimološki povezana Yom Kippurom, najsvetijim danom židovskog kalendara.

Današnja „ambasada“ koja će se „otvoriti“ je i dalje privremena. Ustvari, ona je više ceremonijalna jer se održava u čast relokacije američke ambasade, i što je važnije, na dan kada je 1948. godine uspostavljena država Izrael. Biće smještena unutar zgrade postojećeg Američkog konzulata u Jerusalemu dok se ne izgradi veća. Cjelokupno premještanje ambasade iz Tel Aviva u Jerusalem moglo bi trajati godinama jer je izgradnja ambasade dugotrajan i skup projekat, a nakon što je prošle godine u decembru Trumpova administracija odlučila da prizna Jerusalem kao glavni grad Izraela.

Silnički potezi

No, ono što nije privremeno i što će opteretiti mir na Bliskom istoku i razbiti i posljednje nade u prihvatljivo mirovno rješenje u napaćenoj Svetoj zemlji jeste teologija politike sukoba koja stoji se sve više uvlači u pozadinu političkih odluka u i oko Svete Zemlje Palestine i njene sedamdesetogodišnje okupacije, ugnjetavanja i aparthejda.

Niko ko gleda i doživljava aparthejdsku politiku Izraela i podršku koju ona ima u Americi i Europi ne može ne primijetiti da su današnji Palestinci poput onih prvih muslimana blokiranih i izoliranih u zabačenom kvartu Mekke. Ovako ih naime oslikava dominantni narativ poraženih i uvrijeđenih muslimanskih mladića i djevojaka širom svijeta.

Upravo ti mladi danas sa zebnjom prate silničke poteze cionista i ne mogu, a da cioniste ne poistovjete sa mekkanskim silnicima koji su proganjali ranu muslimansku zajednicu i njihovog poslanika Muhammeda. Upravo ovakva simbolika i ova slika se danas stvara u glavama milijardu i pol muslimana današnjice. Zašto se onda iko usuđuje upitati odakle dolazi radikalizam kod muslimana i ko ga pothranjuje?

Jer, sa ovakvim odlukama američke administracije izgleda se pripremaju sve one armagedonske scene kojima se raduju radikalni ekstremisti na svim stranama.

Pitanje je ko će teologiju sukoba pretvoriti u teologiju mira, suživota i saradnje i da li je to nakon ovakvih poteza predsjednika Donalda Trumpa uopće moguće? Jer, vidjeli smo koliko je Jerusalem svet i zajednički za sve tri vjerske tradicije i koliko mnogo tačaka poveznica ima, ali izgleda da radikalni politički umovi i manipulanti današnjice ne gledaju u te vezivne tačke kao potencijal, već ih svojim politikama upravo argumentom sile umjesto silom argumenta naglašavaju kao nepremostive granice sukoba, neizvjesnosti i ljudske patnje.