Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

UNICEF

Predstavljena analiza politika i praksi upućivanja djece s teškoćama

unicef

Cilj Analize je bio identificirati trenutne izazove i definirati preporuke za unapređenje procedura procjene djece s teškoćama i invaliditetom uz temeljnu ideju da uradimo detaljnu procjenu stanja, kroz analizu dokumentacije, praksi i organizacijskog nivoa rada Komisija u deset kantona u FBiH

U Sarajevu je uz podršku UNICEF-a BiH održana dvodnevna radionica na kojoj je predstavljena “Analiza politika i praksi u području procjene i upućivanja djece s teškoćama na nivou Federacije Bosne i Hercegovine”. Razgovarano je i o primjeni međunarodne klasifikacije funkcioniranja, onesposobljenja i zdravlja kao o “zajedničkom jeziku invaliditeta”, a kroz grupni rad se govorilo o preporukama i sugestijama za daljnje napredovanje.

“Cilj Analize je bio identificirati trenutne izazove i definirati preporuke za unapređenje procedura procjene djece s teškoćama i invaliditetom uz temeljnu ideju da uradimo detaljnu procjenu stanja, kroz analizu dokumentacije, praksi i organizacijskog nivoa rada Komisija u deset kantona u FBiH”, kazao je Darko Kobetić, stručni konsultant UNICEF-a koji je uradio Analizu.

Prezentirajući ciljeve radionice Selma Kazić iz UNICEF-a BiH dodala je kako je nakon višegodišnjih intersektorskih aktivnosti, nalaza, ocjena, razgovora i razmjene iskustava postojala potreba da se sve to sumira, da se prođe kroz zakonske okvire i utvrdi kako sve što je propisano funkcioniše u praksi.

Predstavnica UNICEF-a u BiH dr. Rownak Khan otvorila je radionicu riječima kako je “društveni status djece s poteškoćama sam po sebi prepreka njihovom učešću”:

“Zato je vrlo važno da se identifikacija, intervencija i procjena funkcionisanja uspostavi u ranoj dobi kako bi se djeci omogućilo da učestvuju u društvu i razviju svoj puni potencijal. Ovakav sastanak je stoga posebno bitan s intersektorskog aspekta gdje imamo predstavnice i predstavnike ministarstva zdravstva, obrazovanja te ministarstva rada i socijalne politike kako na federalnom tako i na entitetskom nivou”, dodala je dr. Khan potcrtavajući kako globalno 15 odsto populacije ima neku poteškoću:

“Brojčano je to milijarda ljudi, od čega su 93 miliona djeca. Podaci za BiH pokazuju da 6,5 odsto djece između dvije i devet godina ima neki vid poteškoća, i ta djeca su najčešće isključena i marginalizirana i suočavaju se sa diskriminacijom od najranije dobi i to se nastavlja kroz cijeli njihov život. Međunarodna kvalifikacija funkcionalnosti je generalni okvir koji pruža mogućnost da se govori standardnim jezikom pri opisivanju poteškoće. Ovaj pristup nudi drugačiju perspektivu sa humanitarnog, na model zasnovan na ljudskim pravima i treba da se zasniva na osnaživanju djece s poteškoćama, a ne na sažaljevanju”, zaključila je dr. Khan.

“Krajnje je vrijeme da počnemo sa primjerom međunarodne klasifikacije funkcioniranja, onesposobljenja i zdravlja jer dosadašnji način medicinskog uključivanja i procjene onesposobljenja je pokazao da je veliki broj ljudi sa preostalim sposobnostima izvan svog socijalnog uključenja.

Iz predstavljene analize vidljivo je da situacija nije najbolja, i preporuke koje su sačinjenje na osnovu analize su dobre jer su na neki način poštovale nadležnosti određenih razina vlasti. Posmatrajući analizu i preporuke posebno mi je drago što vidim da se nalaze neki od strateških i specifičnih ciljeva koje smo predvidjeli našom strategijom za poboljšanje prava i položaja osoba sa invaliditetom u FBiH za razdoblje 2016 -2021. godine”, kazala je Ankica Kostić iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

Goran Čerkez iz Ministarstva zdravstva FBiH kazao je kako se nada da će se sa riječi više prelaziti na djela: “Međunarodna klasifikacija funkcionisanja onesposobljenja i zdravlja djece nas dovodi do onoga što mi kao socijalni sektor nastojimo – ne odvajajući zdravstvo, obrazovanje i socijalni sektor, a to je da nam je korisnik-dijete u centru pažnje. Kroz ovu klasifikaciju mi ćemo doći do stvarnih potreba tog djeteta jer dijete nije dijagnoza, nije ni samo funkcionalno, nije samo socijalna potreba, već moramo sagledati sve potrebe svakog djeteta da bismo mu omogućili normalan ili podržan rast i razvoj”.

Nadija Bandić iz Ministarstva obrazovanja i nauke FBiH potcrtala je kako je radionica nastavak međusektorske saradnje uspostavljen kroz dugogodišnju saradnju svih aktera i UNICEF-a:

“Otvarali smo jedan sasvim novi put u poimanju inkluzije, posebno rane detekcije, dijagnostike i intervencije, i kada su na nivoima od općinskog, preko kantonalnih do federalnog ne samo potpisivani memorandumi o intersektorkoj saradnji i doneseni strateški dokumenti, nego i započete i realizirane vrlo značajne aktivnosti utemeljene na tom pristupu”.

Posebnu zahvalnost izražavam UNICEF-u koji se zajedno sa svima nama suočava sa najbolnijim pitanjima društva pokušavajući za svako dijete osigurati dostojanstven život i poticajne uslove za njegov rast. Jedna od zabluda pristupa inkluziji jeste da se svaki pojedinac “uprosiječi” i da se kao takav prilagodi sistemu. Ne, sistem se treba prilagoditi pojedincu omogućavajući mu da aktuelizira i realizira svoju autentičnu slobodu, svoju prirodu, oslanjajući se na sposobnosti koje ima”, zaključila je Nadija Bandić.