Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Mislila je da je njen pas teško bolestan, a zapravo je samo žrtva idiota

cudo5

Svako toliko naletite na internetu na nešto toliko posebno da prosto ne možete odvratiti pogled. Upravo takav slučaj je pred vama. Julie Leroy za portal Dodo opisuje svoj susret s vrlo posebnim psom, Cudom, koji ju je doveo do nevjerovatnog otkrića.

– 2010. godine radila sam u organizaciji za nezbrinute životinje i našla se usred svađe nekolicine komšija oko jednog psa. Dok sam čekala da se vlasnici problematičnog psa vrate kući, par koji je uputio žalbu rekao mi je da su nabavili žensko štene pit bulla, ali da je ne mogu zadržati. Pitali su me želim li je vidjeti. Pristala sam i ubrzo su mi doveli Cudu. Čim sam je ugledala ostala sam u šoku. Nije bila poput drugih pasa koje sam ikad vidjela. Imala je skvrčeno tijelo i ogromnu donju vilicu s ozbiljno iskrivljenim zagrizom. Izgledala je kao neki mješanac između gorgone i praseta. Ili praseta i žabe.

– Zavladala je neugodna tišina. Oni nisu primjećivali Cudino stanje. Jedino su mi rekli da su je zbog te vilice nazvali Cuda po barakudi. Pomislila sam da to stvorenje neće dugo živjeti i da će čitavo vrijeme trebati veterinarsku pomoć.

– Cudini dotadašnji vlasnici su se morali odseliti, a ja sam osjetila snažnu želju da zaštitim sirotog psa. Znala sam da će veterinar pretpostaviti da je bolesna i odmah je eutanazirati ako je odvedem u sklonište za pse. Nazvala sam muža i pitala ga šta misli o tome da kući dovedem još jednog psa, na što je on rekao da kući već imamo četiri psa. Odgovorila sam mu da je ovo poseban slučaj i da ne razumije. Uprkos njegovom protivljenju dogovorila sam se s Cudinim vlasnicima i preuzela je idući dan. Kad sam je dovela kući, muž mi je preporučio da je odmah odvedem veterinaru da doznam hoće li uopće poživjeti. Kod kuće Cuda je odmah zaspala na kauču, iako je trebala našu pomoć da se na njega uopće popne.

– Idući dan veterinar je rekao da je isprva mislio da je njen problem neurološki, no nakon detaljnog pregleda ustanovio je da je zapravo zdrava. Laknulo nam je kad smo saznali da je ništa ne boli. Doveli smo je natrag kući i život s Cudom je službeno započeo.

– Kako je rasla, postala je pokretljivija i uskoro se igrala s drugim psima pa je nismo smatrali drugačijom. Nekoliko mjeseci kasnije gledali smo na TV-u izbor za najružnijeg psa na svijetu. Pobjednica, kuja Abby, predstavljena je kao pas s urođenom manom, na što sam ja pomislila kako je naša Cuda može nadmašiti. Iz šale smo odlučili prijaviti Cudu na takmičenje 2011. i pomislili kako ima šanse za pobjedu. Napravila sam Facebook stranicu i započela kampanju. Mislila sam da je za njen čudan izgled kriva genetika. Cuda je ubrzo postala popularna i priču o neobičnom psu prenijeli su mnogi mediji. Čak su mi se ponovno javili i njeni prvi vlasnici i obavijestili me da su je kupili za 50 dolara od nekog ilegalnog uzgajivača. Kad sam to doznala, postalo mi je jasno šta se Cudi zapravo dogodilo. Ona je rezultat križanja prebliskih rođaka zbog čega ima teško iskrivljenje kičme i povećanu donju čeljust.

– Odlučila sam informirati ljude o ilegalnim uzgajivačnicama pasa koje međusobno pare prebliske rođake pa se javljaju ovakve teške deformacije. Također, ljudi uopće ne bi trebali kupovati čistokrvne pse, pogotovo ne od neprovjerenog uzgajivača, već bi svoje ljubimce trebali udomljavati iz skloništa za životinje. Naša kampanja rezultirala je time da nam se jave ljudi čiji psi imaju isti problem. Čak smo upoznali i slavnu Abby, pobjednicu takmičenja za najružnijeg psa.

– No nekoliko mjeseci kasnije, dogodilo se nešto čudno. Internetom je počela kružiti fotografija psa s također iskrivljenom kičmom. Neki komentatori su tvrdili da je slika fotošopirana, a drugi da je iskrivljena kičma rezultat toga što je pas možda dugo živio u premaloj kutiji. Znala sam da su obje tvrdnje netačne i bacila sam se na istraživanje. Doznala sam da je ime psu sa slike Quasi (po Quasimodo) i da živi u Italiji. Njena vlasnica Fabiana čak je osnovala i udrugu koja se bavi psima s posebnim potrebama. Ona me upoznala i s nekim starim crtežima još iz 17. stoljeća na kojima su prikazani psi s takvim poremećajem, za koje se tvrdi da su “čudovišta nastala križanjem vuka i psa ili lisice i psa”.

quasi

Quasi