Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

analiza

Dok Dodik želi izlazak iz države: Rusija i Srbija ulaze u BiH i prisvajaju njene resurse

milorad-dodik-vladimir-putin-foto-kremlin

Dešava se suprotno od onoga što godinama proklamira i priželjkuje Milorad Dodik, da se Republika Srpska priključi Srbiji. Na sceni imamo to da Srbija preko ovog entiteta ulazi, osvaja i prisvaja kako resurse tako i teritoriju Bosne i Hercegovine. A tamo gdje je Srbija, tu je i Rusiji “odrađeno” pola posla!

Radovan Višković, premijer bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, boravio je početkom septembra u Rusiji. Protokolarna saopštenja govorila su o sastancima sa rukovodstvom kompanije “SPG Gasprom” i njenom Zavodu Nevski te farmaceutske firme “Biocad”. Sumirajući posjetu može se zaključiti da je Višković više nastupao kao promotor mogućnosti da ruske kompanije jeftino investiraju i dobro profitiraju na području Republike Srpske. Naravno, on nije u Rusiju otišao bez jasnih upustava Milorada Dodika, lidera SNSD-a i trenutno člana Predsjedništva BiH, piše Žurnal.

UCJENE ZBOG RUSKIH LIJEKOVA

Predstavnici “Biocada” požalili su se entitetskom premijeru na probleme pri dobijanju dozvole za promet lijekovima u Bosni i Hercegovini.

“Višković je rukovodstvo kompanije “Biokad” pozvao da istraju i preduzmu sve pravne radnje i mjere, kako bi kvalitetni lijekovi ove kompanije, a posebno lijek za liječenje najtežih malignih oboljenja pluća, bio na raspolaganju pacijentima u BiH i pomogao u liječenju i zaštiti zdravlja građana,” saopšteno je iz Biroa Vlade RS za odnose sa javnošću.

Radovan Višković sa predstavnicima Biocada

Lobiranja za uvođenje ruskih lijekova na tržište Bosne i Hercegovine traju godinama i tu je glavni promotor Milorad Dodik. Žurnal je prije 18 mjeseci pisao kako su Rituximab i Trastuzumab. onkološki lijekovi ruske kompanije „Biocad“, upravo po naređenju Dodika dobili nezakonito odobrenje za korištenje u BiH uz planiranu zaradu veću od 22 miliona maraka.

Prethodile su prijetnje, ucjene i ostavke članova Komisije za lijekove pri Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH kako bi suprotno mišljenju struke, bilo izglasano odobrenje plasmana lijekova iz Rusije na ovdašnje tržište. Tumačenjem da odluke državne Komisije nisu obavezujuće i izvršne (!?), direktor Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH Aleksandar Zolak koristi to što je potpuna pažnja javnosti bila usmjerena na pandemiju te potpisuje odobrenje za uvoz navedenih ruskih lijekova!

O njihovoj “kvaliteti” dovoljno kazuje podatak da odobrenje za uvoz nisu dale Srbija, Crna Gora i Makedonije te zemlje Evropske Unije.

“Očigledno je da je problem što bi ruski lijekovi bili daleko jeftiniji. Želimo da obezbijedimo da naše zdravstvene ustanove i pacijenti imaju jeftinije lijekove od postojećih, komentarisao je tu situaciju Dodik.

Ispostaviće se da su ti lijekovi skuplji skoro 50 posto, no za Dodika i slične lobiste važniji je profit “braće Rusa” od ušteda za entiteski budžet.

VIJEST STARA ČETIRI GODINE

U nedostatku dobrih vijesti, Višković je sa turneje odaslao još jednu, koja je u suštini dobra samo za Rusiju. Najavljeno je osnivanje zajedničkog preduzeća sa Gaspromom te izgradnja postrojenja za utečnjavanje prirodnog gasa u Zvorniku, investicije vrijedne 75 miliona KM. Vijest je pak stara gotovo četiri godine! Još decembra 2017. godine “Gas-Res” i “Gasprom SPG” su potpisali sporazum i pismo namjere o formiranju zajedničkog preduzeća.

Radovan Visković tokom posjete Gaspromu

Rusi su u međuvremenu kupili i zemljište na kojem će biti izgrađeno postrojenje. Jedan od razlog odlaganja projekta je što je slično postrojenje bilo planirano i u sklopu Rafinerije Brod, no kako je ruski NeftGazinKor do daljnjeg od istog odustao, projekat u Zvorniku ponovo je aktueliziran.

Uporedo je Višković ruskim partnerima ponudio i gradnju plinske elektrane također na području Zvornika, gdje plinovod sa gasom iz Rusije ulazi u Bosnu i Hercegovinu. Zauzvrat, iz Gasproma su obećali nastavak aktivnosti na izgradnji gasovoda “Balkanski tok – krak za Republiku Srpsku”.

Neupitno je da Rusija ima monopol u plinskom sektoru zemalja Balkana i to obilato koristi za ostvarenje političkih ciljeva, o čemu je Žurnal pisao. Svaki pokušaj da se ovaj monopol umanji preko diverzifikacije izvora prirodnog gasa bude osujećen od strane političkih struktura koje se neskriveno zalažu za ruske interese na Balkanu. Posljednji primjer aktiviranja ‘’ruskih igrača’’ jeste blokada izgradnje gasovoda ‘’Zagvozd – Novi Travnik’’, poznatijeg kao ‘’Južna interkonekcija’’ koja ne dolazi samo iz Republike Srpske. Uporedo Rusija kontroliše uvoz, preradu i distribuciju nafte u Bosni i Hercegovini.

Ne postaje Bosna i Hercegovina od Rusije direktno ili indirektno svjoevrsna “zarobljena država” samo u oblasti snadbjevanja olinom ili naftom, nego i drugim važnim infrastrukturnim segmentima. Srbija je putem kompanije Mtel u vlasništvu gotovo polovine telekomunikacionog sektora u Bosni i Hercegovini, a ekspanziju namjerava proširiti i u elektroenergetici, putem najave izgradnje tri hidrocentrale na rijeci Drinu sa Elektroprivredom RS. Ne treba zaboraviti i još uvijek aktuelnu izgradnju aerodroma kod Trebinja koji bi bio vlasništvo Srbije!?

Dešava se suprotno od onoga što godinama proklamira i priželjkuje Milorad Dodik, da se Republika Srpska priključi Srbiji. Na sceni imamo to da Srbija preko ovog entiteta ulazi, osvaja i prisvaja kako resurse tako i teritoriju Bosne i Hercegovine. A tamo gdje je Srbija, tu je i Rusiji “odrađeno” pola posla!

Zato i postoje stavovi da je količina političkog angažmana Rusije spram Bosne i Hercegovine proporcionalna ekonomskom interesu odnosno profitu, što ovdašnji njeni poštovaoci i poklonici negiraju.

”Ruska Federacija kao velika svjetska sila, uostalom kao i SAD i Kina, naravno ima i projektuje svoje interese u svaki dio svijeta. Ti interesi su ekonomski, politički i vojni, tako da se ne mogu svesti samo na jedan od njih npr ekonomski. Kada je u pitanju BIH, Ruska Federacija definiše svoju politku kao politiku poštovanja suverenosti i teritorijalnog integriteta BIH i poštovanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, onako kako je on potpisan prije 26 godina. Ne zaboravimo da je Ruska Federacija jedan od garanata tog sporazuma i da iz tog svojstva ima ne samo pravo, nego radi vlastitog autoriteta svjetske sile i međunarodnu obavezu da prati njegovo provođenje i reaguje ukoliko smatra da dolazi do njegovih devijacija. Ono što se jasno može uočiti u javnim stavovima Ruske Federacije je da je njena procjena da je 26 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, prestala potreba stranog intervencionizma u BiH i da je vrijeme da BiH počne da konzumira svoju suverenost u punom kapacitetu bez stranog miješanja i uz dogovor unutrašnjih političkih aktera u BiH,” kaže Milan Tegeltija, bivši predsjednik VSTV-a koji je smijenjen zbog brojnih pravosudnih afera. Tegeltija je danas pravni savjetnik Milorada Dodika i očigledno veliki promotor ruskog uticaja u Bosni i Hercegovini.

Da bi se olakšala realizacija prethodno navedenog potrebno je održavati destrukciju političke situacije u Bosni i Hercegovini. Imenovanje novog Visokog predstavnika u BiH čiji je mandat počeo 1. avgusta bio je idealna prilika za nove, odnosno stare političke tenzije.

LARMA O VISOKOM PREDSTAVNIKU

“Bez odobrenja Savjeta bezbjednosti UN-a, gospodin Christian Schmidt ne može se smatrati Visokim predstavnikom. Ovaj naš stav nije doživio nikakvih promjena. Njegovo djelovanje u ovom svojstvu je, posebno uz upotrebu „izvanrednog instrumentarija“ (tzv. bonska ovlašćenja), nelegitimno, stvara opasnost od negativnih posljedica za postkonfliktnu stabilizaciju u Bosni i Hercegovini, sposobno je potkopati sve postignuto u ovom smjeru za četvrt stoljeća, proturječi načelima Dejtonskog sporazuma i ugrožava njihovu primjenu”, potvrdiće stav Rusije početkom septembra predstavnica Ministarstva vanjskih poslova Rusije Maria Zakharova.

Dok Rusija iole diplomatski negira mandat Visokog predstavnika, Milorad Dodik to čini potpuno lišen bilo kakve političke kulture. Svjestan da mu je politički rejting na unutrašnjem planu u opadanju, a da je Rusija itekako nezadovoljna što se unatoč svemu Bosna i Hercegovina korak po korak približava NATO-u, pokušava da posljednjom “rasprodajom” resursa udovolji Rusiji pa makar to morao i preko ustupaka Srbiji. Zato i procjene da je Dodik trenutno u Rusiji “na političkom ledu” te šalje premijera Viškovića da ga ekonomskim ustupcima “otopi”.

“ Ekonomski više nije bog zna šta mogao da uradi za njih, ali je dobar – pravi pometnju i održava taj geopolitički koncept Rusije koji je vrlo jednostavan. Rusija ne želi lako širenje NATO-a na Balkanu. Ona želi tu da napravi što više problema. Ruske vlasti jako dobro znaju da oni to ne mogu u krajnjoj liniji da spreče. Ali mogu da prave problem i da im te konfuzne situacije u nekom momentu pripomognu ne bi li nešto naplatili za sebe”, predviđao je prije dvije godine za portal Inforadar politički analitičar Dušan Janjić.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pak znatno mudrije igra na kartu dobrih odnosa i sa Rusijom i sa Evropskom unijom, čitaj Njemačkom, te pokušava “odobrovoljiti” Dodika da prekine kako blokadu negiranja Ureda visokog predstavnika tako i rada državnih institucija od strane Republike Srpske. Sastanak kojeg su Vučić i Dodik imali 12. septembra u Beogradu rezultirao je, barem zvanično, nastavkom Dodikovog stava.

“Schmidt je nelegalan. On nije visoki predstavnik i nema potrebe da se u tom njegovom svojstvu srećem sa njim i ne želim da mu dam legitimitet”, izjavio je Dodik

Analitičari pak upozoravaju kako treba biti oprezan sa ruskom podrškom, pogotovo znajući da i dalje finanasiraju Ured visokog predstavnika kojeg pak “ruski igrač” Dodik kao ne priznaje.

“On ovom kampanjom protiv visokog predstavnika želi da objedini sve političke snage u RS oko sebe. To je prilično očigledno. Ruski prijedlog da se ukine institucija visokog predstavnika nije ni došao na dnevni red sjednice Savjeta bezbjednosti UN-a”, podsjetio je u izjavi za ovdašnje medije Žarko Korać, psiholog i bivši potpredsjednik Vlade Srbije.

Profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu dr. Asim Mujkić posebno se u svom autorskom tekstu – Iz Rusije “s ljubavlju” osvrnuo na stavove koje predočava Igor Kalabuhov, ambasador Ruske Federacije u BiH. Kalabuhov je izjavio da odluku o BiH trebaju donijeti građani, ali je potom taj pojam definisao kao konstitutivni narodi.

„Politika koja govori protivrječno – da je za Dejton, ali da nije za visokog predstavnika, da nema ništa protiv članstva u EU – ali s ustavnim okvirom koji to članstvo onemogućuje, da građani treba da odluče – ali u formi tri odvojena konstitutivna kolektiva, čime se na direktan način otvara prostor za miješanje barem dvije susjedne države s pretenzijama prema BiH, sastavni je dio one asimetrične i indirektne metode provođenja političke strategije jedne sile koja ovako unedogled održava zamrznutim bosanskohercegovački konflikt,” piše Mujkić.

On podsjeća da je za razliku od carske i sovjetske paradigme, koja se uglavnom oslanjala na vojnu prijetnju, današnja, putinovska paradigma sofisticiranija jer se oslanja na razvijanje različitih potpornih mreža – ideoloških, obavještajnih i financijskih – s europskim partijama i pokretima desnice.

“Putin je obavještajac i on zna da se od 15 može napraviti 19, ali pod određenim uslovima. A osnovni uslov je da podijeli neprijatelja i da se pojedinačno obračunava sa svakim. To je napoleonska strategija koja na početku može dati rezultate, ali čim se suoči sa nemogućnošću podjele zapadne alijanse ona je osuđena na neuspjeh. To su metode koje vidimo u zatvorima, obavješajnim formacijama te stalnim zahtjevima za “Quid pro quo” koje su svi vaši čitaoci vidjeli u filmovima o Cosa Nostri. U suštini je to obavještajna strategija i to uspješna. A da je tako mi u BiH vidimo svaki dan na primjerima opstrukcije ulaska u EU, neprihvatanja sudskih presuda, relativiziranju svega, plesanjem na rubu pobune protiv države, minimiziranjem njenih ljudi i postignuća te neviđenom arogancijom koja se može porediti i sa supremacijom”, objašnjava tu paradigmu za Žurnal sociolog Sead Pašić.

Žurnal je pisao o raznim metodama produbljivanja ruskog uticaja na ovim prostorima. Jedan od načina je održavanje vjerske i kulturne veze putem Ruske i Srpske pravoslavne crkve te nekoliko udruženja srpsko-ruskog prefiksa koje za malo novčane ili drugog vida pomoći “odrađuju posao” na terenu. Nisu zanemarljvi ni pokušaji uticaja na pravosudni sistem i sigurnosno-obavještajne službe u BiH, sve to kako bi Republika Srpska figurirala kao rezervni strateški položaj Rusije za što neskrivenog saveznika imaju u Miloradu Dodiku.

Prije četiri godine u Istočnom Sarajevu postavljena je ploča zahvale Vitaliju Čurkinu, bivšem ruskom ambasadoru u UN. Na ploči je ispisano „Hvala za rusko ‚njet‘“, zbog veta na Rezoluciju o Srebrenici. Milorad Dodik treba biti svjestan jedne činjenice, nigdje i nikada u Rusiji on neće dobiti spomenik za “njet” imenovanju visokog predstavnika, pa kada bi jednom mjesečno u Rusiju slao enitetske premijere da jeftino rasprodaju ono malo resursa što je preostalo.