Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

ratni zločini

Hikmet tri decenije traži bratove kosti: Iz Beograda u rodnu Foču vraćen u smrt

Hikmet-pokazuje-bratovu-fotografiju.-e1660906387657

Sudbina njegovog brata za njega je horor priča u koju, kako kaže, neki ljudi i danas ne vjeruju

Kemal Krkalić imao je 27 godina kada je – kao ranjenik – prevezen iz Goražda u Beograd pod lažnim imenom. Zajedno sa dvojicom Bošnjaka, razotkiven je u Beogradskoj bolnici i, dva mjeseca kasnije, odveden u Kazneno-popravni dom u Foči, odakle je u augustu 1992. godine prozvan na razmjenu, nakon čega mu se gubi svaki trag

Hikmet je sa bratom Kemalom izbjegao u aprilu 1992. godine iz Foče u Ustikolinu, a potom u Goražde. Za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ispričao je kako je njegov brat ranjen kao pripadnik Armije Bosne i Hercegovine 7. maja – u prvim danima borbi u Goraždu – gradu u kom su ih mještani, napominje, lijepo prihvatili kao izbjeglice. Posljednji put ga je vidio na bolničkom krevetu.

“E, moj sine, to je malo priča… bio je malo drugačiji od mene. Možda je u neku ruku bolje procjenjivao neke stvari; bio je svjesniji, vrlo oprezan i, uistinu, hrabar, beskrajno. Rano je nastradao tamo u Goraždu, treći ili četvrti dan borbi – 7. maja je ranjen“, govori Hikmet kojem je preemotivno govoriti o bratu za kog emocije, kaže, čuva u sebi.

Sudbina njegovog brata za njega je horor priča u koju, kako kaže, neki ljudi i danas ne vjeruju. Hikmet navodi da Goražde početkom rata nije imalo bolnice, osoblje, ni opremu za operacije ranjenika. Tako su, priča, neki ranjenici pod srpskim imenima transportovani u Užice, a neki za Beograd.

“Voženi su za Beograd u Urgentni centar Srbije. U grupi u kojoj je bio moj brat, bio je i Dževad Hajrić, sin Džaferov iz Goražda i Husein Bezdrob. Nakon liječenja na Urgentnom centru Srbije na Vračaru – gore jedna velika bolnica, tamo su ih prepoznali“, priča Husein, koji nije želio iznositi detalje od koga je saznao za to.

Dodaje da je, kad su otkriveni, po njegovog brata i ostalu dvojicu došla fočanska vojna policija i uhapsila ih u bolnici u Srbiji.

“Njih trojicu su prevezli autom u Foču, u logor – Kazneno-popravni dom, gdje su kasnije likvidirani. Krajem jula su dovezeni iz Beograda (…) Stari, moj otac, isto je bio u logoru, i vidio ga je. Njemu je Izo Čaušević rekao: ‘Eno ti Kema’, preko kruga ide u bolničkoj pidžami. Bolnica ga je izručila u bolničkoj pidžami, da ga odvezu i ubiju“, opisuje Hikmet.

Kemal Krkalić (Foto: Porodični album Hikmeta Krkalića)

Govori kako je krajem augusta Kemal, prema njegovim saznanjima, odveden u navodnu razmjenu sa grupom ljudi koja nikad nije pronađena. O tome je djelimično saznao i od oca kojeg su tog dana premještali u logoru iz jedne sobe u drugu.

“Stari kad je prešao iz sobe 21 u sobu 23, zatekao je Dževada i Huseina, koji su s Kemom bili u Beogradu. I njemu je Dževad pokazao Kemin gips s noge, koji je skinuo pred polazak u razmjenu. ‘Ovo je’, kaže, ‘u njega bilo na nozi’. I samo dva dana kasnije su Dževad i Huso otišli u navodnu razmjenu“, prepričava Hikmet šta je saznao po očevom puštanju iz logora.

Hikmet je bio na Grebku kada je od rođaka saznao da je njegov otac razmijenjen u Trnovu, gdje ga je pronašao u trnovačkom obdaništu.

“Ulazimo mi u obdanište, hoću ja tamo spavati. I čujem Jusufa Kumra kako se dere i kažem mu: ‘Šta je, ba, šta se dereš?’. ‘Hiki’, kaže, ‘evo ti baba’. Priđem, starog pola nema. Sa 96 kila on je ‘spao’ na 54. Nije bilo vremena ni za suze ni za šta. Izgrlimo se i onda smo krenuli pričati, pričati, pričati, pričati… dok nismo dosadili cijeloj sobi“, prisjeća se Hikmet.

O životu prije rata – sa mlađom braćom Kemalom i Nedimom, ocem i majkom koja je umrla 1991., danima na Drini u fočanskoj mahali, koja je nosila ime po njihovom prezimenu – teško mu je govoriti.

“Nekako je bilo lijepo. Imaš porodicu, odrastaš, imaš kuću“, rekao je Hikmet.

Porodice žrtava, kaže na kraju ragovora, ne žele osvetu niti nove ratove i podjele, već da pronađu svoje nestale i dobiju pravdu koju zaslužuju.

“Bio sam na dvije-tri identifikacije. U Visokom sam bio na dvije. To je grozan osjećaj“, kaže, zaključujući da oni, koji govore o novim ratovima, nisu to prošli u životu.