Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Miro Lazović: BiH je pobijedila vanjske protivnike, ali unutrašnje još nije

BiH

miro lazovic (3)

Bosna i Hercegovina je pobijedila svoje vanjske protivnike ili neprijatelje, ali unutrašnje protivnike još uvijek nije jer postoje opstrukcije na putu stvaranja jedne stabilne i funkcionalne države na cijelom njenom prostoru, istakao je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) povodom obilježavanja 24. godišnjice od nezavisnosti Bosne i Hercegovine Miro Lazović predsjednik Skupštine RBiH u periodu 1992.-1996. godine.

“Suočeni smo doduše i sa nepovoljnim rješenjima, teritorijalnom podjelom koja se suprotstavlja tradiciji bosanskohercegovačkog načina života i sve to dovodi do određenih problema sa kojima se i sada suočavamo. Međutim, ja sam uvjeren da podjele BiH na način kako se to htjelo 1992. godine i kako su to htjeli neki politički naši protivnici nakon Daytona nema. Bosna i Hercegovina će ulaskom u evropske integracije sačuvati ne samo svoju cjelovitost, jer će prihvatanjem evropskih principa i standarda brisati polako, korak po korak sve one podjele koje sada opterećuju bosanskohercegovačko društvo i državu. Oni političari koji su i sada prisutni na političkoj sceni, kojima je vokabular okrenut ne integracijama, već podjelama morat će sići sa političke scene i u tom kontekstu sam optimista”, poručio je Lazović.

miro lazovic (2)

Naglasio je da je to proces koji traje, te da je to proces u kojem će možda i građani biti u određenom segmentu i nezadovoljni u određenoj mjeri. No, navodi, to je proces koji je nezaustavljiv i navodi kako je uvjeren da će BiH prihvatanjem tih evropskih principa i standarda morati ući u evropsku porodicu.

Opstrukcije i prijetnje SDS-a

“Koliko će to dovesti do toga da svi građani osjete te pomake, nisam baš siguran, ali ti standardi će na kraju morati urediti bosanskohercegovačko društvo i državu na način da se puna sloboda ljudskih prava garantuje i primjenjuje na cijelom njenom prostoru, a ne kao što je sada prisutno da smo faktički svi, svi Bosanci i Hercegovci diskriminisani samo na različitim dijelovima teritorije BiH. Tu prije svega mislim na Ustav koji je još faličan i koji će se morati mijenjati. Prioritet je promijeniti Ustav BiH na način da se svi Bosanci i Hercegovci osjećaju ravnopravnim građanima na cijelom prostoru. Na taj način uvjeren sam da BiH ima budućnost”, ocijenio je Lazović.

Kao poslanik Skupštine RBiH koja je izabrana na prvim demokratskim izborima 1990. godine u Bosni i Hercegovini prisjetio se svih dešavanja koja su obilježila put ka nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

“U nekom retrospektivnom osvrtanju na taj period moram se prisjetiti svih tih burnih događanja koji su prethodili izglasavanju odluke o referendumu na jednoj burnoj sjednici Skupštine Republike Bosne i Hercegovine 25. januara 1992. godine. To je bio period raspada bivše Jugoslavije i u tom vrtlogu njenog raspada Bosna i Hercegovina se našla u njenom središtu. Mi kao poslanici Skupštine Republike BiH smo krajem 1991. godine tragali za nekim mogućim rješenjima koja bi bila prihvaćena, a koja bi na neki način i sačuvala saveznu državu Jugoslaviju, ali i dala određene ingerencije i suverenosti bivšim republikama. Tako da su i naši prijedlozi koji smo mi davali da se sačuva savezna država, kao savez suverenih republika, savez suverenih država na način da se određene kompetencije ostave na nivou savezne države kao što su vojska, zajednička moneta i još neke stvari, ti planovi, odnosno ti prijedlozi su odbijani upravo od onih kojima su bila puna usta Jugoslavije, a to je Srpska demokratska stranka (SDS) i jedna politika koja se krila iza toga. To je ta velikosrpska politika koju je producirao Miloševićev režim”, navodi Lazović.

U tom trenutku, naglašava, kada je Bosna i Hercegovina bila suočena sa neprincipijelnim ponudama da BiH ostane u nekoj “skraćenoj” Jugoslaviji koju bi činile Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina plus zapadna Slavonija i Kninska krajina, ističe, kao poslanici Skupštine RBiH su se našli u nezavidnoj situaciji.

“U tim prelomnim istorijskim trenucima kada smo na neki način bili suočeni sa odlaskom Hrvatske i Slovenije ka nezavisnim državama, mi smo tragali za rješenjima u kojim ćemo Bosnu i Hercegovinu sačuvati u njenim granicama i krajem 1991. godine došle su ponude, odnosno bolje reći zahtjevi Badinterove komisije ukoliko želimo biti nezavisna država da moramo to provjeriti na referendumu. Prije toga je SDS na teritoriji Bosne i Hercegovine formirala samoupravne oblasti srpskih teritorija koje su oni zvali, odnosno kasnije pretočili u Srpsku republiku BiH. To je bio prvi naziv i ona je proglašena 9. januara 1992. godine, dakle mnogo prije referenduma. U toj situaciji jedini ispravan, patriotski čin bio je da poslanici Skupštine RBiH izglasaju referendumsko pitanje i da građanima Bosne i Hercegovine ponude to pitanje na izjašnjavanje na način da se dobije njihova volja da li žele da žive u suverenoj, nezavisnoj, demokratskoj državi BiH, državi ravnopravnih Bošnjaka, Srba, Hrvata i svih drugih građana”, ističe Lazović.

Srbi su glasali na referendumu za nezavisnu BiH

U skladu s tim, naglašava Lazović, tako su 29. februara/1. marta 1992. godine građani sa oko 64 posto izglasali da žele upravo takvu BiH – suverenu, nezavisnu i demokratsku.

“Nažalost, nakon toga je pokrenuta agresija na Bosnu i Hercegovinu, a odmah noć poslije 1. marta osvanule su ne samo u Sarajevu nego i u drugim bosanskohercegovačkim gradovima barikade, na način da se taj referendum, odnosno ta volja građana inače suspenduje. To je uvertira za agresiju i rat koji je trajao više od tri godine. Ali, moram reći da nije bilo tog referenduma ne bi bilo ni današnje Bosne i Hercegovine i to je sigurno jedan od najznačajnijih datuma u istoriji Bosne i Hercegovine. Po prvi puta Bosna i Hercegovina postaje samostalna država. Uvijek je bila u sastavu nekih velikih sila i preko naših teritorija uvijek su se namirivali tuđi interesi i tuđe politike. U tom kontekstu zahvaljujući tom referendumu Bosna i Hercegovina je 6. aprila priznata od tadašnje Evropske zajednice, a dan kasnije i od američke administracije. Na bazi referenduma i nezavisnosti 22. maja 1992. godine Bosna i Hercegovina je primljena u Organizaciju Ujedinjenih naroda”, navodi Lazović.

Tako da se može reći, ističe Lazović, da je 1. mart rođendan Bosne i Hercegovine. Svakako, navodi, da nisu u pravu oni koji negiraju taj datum sa argumentacijom da građani srpske nacionalnosti nisu učestvovali na tom referendumu.

“Moram reći jer i sam sam učesnik svih tih burnih događaja, strahovitih pritisaka koji su rađeni prema poslanicima srpske nacionalnosti koji nisu htjeli odustati od suverene i nezavisne Bosne i Hercegovine. U tom kontekstu SDS je raznim opstrukcijama, prijetnjama pokušala spriječiti poslanike srpske nacionalnosti da uđu u dvoranu, odnosno bilo im je prijećeno i jedan broj poslanika srpske nacionalnosti je ipak, ostao i glasao. Među njima sam i ja i ponosan sam na to. A, sa druge strane sigurno je 10 posto građana srpske nacionalnosti izašlo na taj referendum i pored tih prijetnji. Jer ne bi bio moguć taj procenat od 64 posto da nije i značajan broj građana srpske nacionalnosti izašao i glasao za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu”, cijeni Lazović.

Tako da, naglašava, “nisu u pravu ni oni, a ni današnji političari iz RS-a koji to negiraju i koji smatraju da je taj datum bio i okidač za pokretanje rata”. Istakao je da je mnogo prije referenduma faktički postojala neprincipijelna politika i od Tuđmana i Miloševića oko podjele Bosne i Hercegovine. A, SDS koja je bila eksponent velikosrpske politike, kaže Lazović, je odbijala sve racionalne prijedloge koji su mogli sačuvati i Bosnu i Hercegovinu, a sačuvati i bivšu Jugoslaviju.

Sada 24. godine poslije, navodi Lazović, kako mora reći da današnja Bosna i Hercegovina nije ona Bosna i Hercegovina iz referendumskog pitanja, jer se nisu dostigle one vrijednosti koje je referendumsko pitanje planiralo.

EU će izbrisati podjele

“Nemamo organiziranu, stabilnu, sigurnu državu na cijelom prostoru BiH. Suočeni smo sa posljedicama ratnih podjela koje se i sada pokušavaju političkim sredstvima realizirati, ali sam optimista da Bosna i Hercegovina ipak, ima svoj put koji će na kraju završiti u evropskim integracijama. I sve ono što je iza nas uz određene probleme, uspone i padove koji su pratili bosanskoherecgovačko društvo i državu je bio jedan proces sazrijevanja, svih nas i političara, ali i građana ka tome da shvatimo da je BiH ipak naša zajednička država, da smo bez nje na neki način osuđeni na lutanja i jednu totalnu neizvjesnost. S druge strane i političari iz RS-a da nije bilo tog datuma, datuma nezavisnosti ne bi sada bili ipak, uvaženi da tako kažemo, eksponenti bosanskohercegovačke politike niti bi bili primani i zastupljeni na važnim institucijama. To im omogućava da njihova imena koja bi bila, da tako kažemo, marginalna, sada budu itekako poznata kao i da i svojom aktivnošću doprinose i ličnoj afirmaciji, pa hoću reći i tom entitetu u kojem sjede, a prije svega BiH”, cijeni Lazović.

miro lazovic (1)

Navodi da se mora shvatiti da te podjele i neki nesporazumi koji su bili 1992. koji su i sada prisutni trebaju biti ostavljati iza nas, i da samo dijalogom, razgovorom, te nesporazume treba rješavati. A, svi zajedno, zaključuje Lazović, trebaju biti okrenuti evropskim integracijama. Očekuje, kaže, da će nakon 15. februara kada je zahtjev za punopravno članstvo BiH u EU posredstvom predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Dragana Čovića ustupljen Bruxellesu na neki način sve motivisati i afirmirati da rade u funkciji zajedništva i države i bosanskohercegovačkog društva.

“Ja bih opet to isto uradio kao i 1992. godine, jer država Bosna i Hercegovina je jedna i ona je moja država i ne dozvoljavam nikome da je više cijeni i voli od mene bez obzira kroz šta sam sve prošao i pritiske i prijetnje koje sam imao tih godina bio sam siguran da vrijedi se žrtvovati za ovu državu i to bi ponovno isto učinio. Mnogi ljudi koji su u tim vremenima bili ključni za nezavisnost Bosne i Hercegovine, pa i za njeno međunarodno priznanje kao što su Bogić Bogićević, Tatjana Ljuić -Mijatović i Stjepan Kljuić i još neki koji su učestvovali u radu Predsjedništva RBiH ili u drugim institucijama sada su marginalizirani, zaboravljeni i to je nešto što je mrlja na institucijama države koje nisu na adekvatan način se odužile tim ljudima. Siguran sam s obzirom na svoje iskustvo i kao učesnik mirovnih pregovora da nije bilo tih ljudi, da nije bilo multietničke slike u međunarodnom predstavljanju BiH ovakva BiH se ne bi sačuvala u njenim granicama. Ona bi bila podijeljena i to su nam više puta rekli i predstavnici američke administracije da samo multietničku BiH američka administracija može braniti i stajati iza nje. Dakle, nažalost danas su ti ljudi zaboravljeni od institucija, to je nešto loše što ne ide u prilog jednoj modernoj državi BiH koja se odriče nekih vrijednosti”, navodi Lazović.

Izmijeniti nakaradna rješenja iz Daytona

Nisu, kaže, to samo ljudi iz politike koji su u takvom položaju, već da su tu i oni iz umjetnosti, kulture koji su marginalizirani i zaboravljeni. Samo pojedinci, kaže Lazović, svojim aktivnostima iskoče i predstavljaju BiH na međunarodnoj sceni, a onda se institucije sjete kada se neki uspjesi postignu. Onda se, ističe Lazović, država pokušava kititi tim pojedinačnim uspjesima. Ali, navodi kako se nada se da će se u budućnosti ta slika mijenjati i da će BiH svojim ulaskom u evropske integracije morati prihvatati određene vrijednosti koje će je afirmirati u punom smislu kao jednu modernu i demokratsku državu.

“Cjelokupno ustavnopravno rješenje za BiH je opterećenje. Mi smo iz Daytona 1995. dobili jednu nedovršenu državu, nedovršenu građevinu BiH čija konstrukcija konstantno podrhtava svih ovih 20 godina pod teretom tih loših ustavnih rješenja. Komplikovana ustavna struktura, organizacija države dovodi i do svih ostalih problema i političkih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih koji su na neki način oslonjeni na ta nepovoljna ustavna rješenja i teritorijalne podjele. Postoje političari i političke stranke koji bi htjeli to na neki način integrisati i bh. društvo i državu, ali postoje i jake političke snage koje upravo na tom lošem ustavu na teritorijalnim podjelama grade svoju moć. U tom kontekstu period iza nas, a mislim da će i period ispred nas upravo proteći u nadmetanju i političkoj borbi između tih političkih snaga koji će biti jedni za integraciju, a drugi će biti za status quo. Ali, ulaskom u evropske integracije slabit će ti političari koji su za status quo, za podjele, a jačat će one političke snage i ona opredjeljenja koja će biti za integraciju bh. društva i države”, ističe Lazović.

Za Bosnu i Hercegovinu, ističe Lazović, važan je i jedino moguć evropski put i put NATO integracija.

“Mislim da je u ovom trenutku za BiH možda i prioritet NATO. Zbog toga što NATO ne daje samo sigurnost. NATO je i politički kišobran koji daje mogućnost da dolaze veće investicije. Jer, one dolaze samo na sigurna područja i u tom kontekstu za mene je prioritet NATO iako sam uvjeren da će taj proces ići uporedo. Dakle i EU i NATO, ali u svakom slučaju na bazi svog iskustva bez većeg, jačeg učešća američke administracije taj put neće biti ni brz ni lak. Dakle, neophodno je učešće ne samo Bruxellesa, nego i američke administracije da isprave ono što je u Daytonu urađeno nakaradno. Sam Richard Holbrooke koji je umro, 14. decembra kada je 1995. godine Parizu potpisan Dejtonski mirovni sporazum je na moje konstataciju da se sa ovim ustavom ne može napraviti stabilna i funkcionalna država rekao: morat ćete najmanje 15 godina živjeti sa ovim ustavom, a onda će doći vrijeme za njegovu promjenu. Evo, već 20 godina živimo sa tim ustavom i pozivam, ako tako mogu reći, američku administraciju da se uključi i da ispravi nepravde koje su i sada prisutne i koje opterećuju i politiku i državu BiH i svakog građanina”, poručio je u intervjuu za AA Miro Lazović.

Uvijek uz BiH

Na prvim parlamentarnim izborima 1990. godine dobio je mandat u Parlamentu BiH u ime SK SDP BiH. Ulaskom u Parlament R BiH obavljao je i funkciju šefa poslaničkog kluba SK SDP BiH. Od decembra 1992. godine nalazio se na funkciji predsjednika Skupštine R BiH do okrobra 1996. godine.

miro lazovic (4)

Kao predsjednik Skupštine R BiH, učestvovao je na svim mirovnim pregovorima o BiH od Ženeve 1992., preko Vance-Owenovog plana iz 1993. i Owen-Stoletnbergovog plana, također 1993. godine, do Washingtonskog sporazuma 1994. godine. U svim ovim pregovorima zastupao je jedinstvo države i naroda kroz postizanje konsenzusa o svim bitnim pitanjima za funkcionisanje Republike BiH. Bio je i aktivni učesnik bh. delegacije tokom postizanja Daytonskog mirovnog sporazuma u SAD-u 1995. godine.

Svoj politički angažman, kao i državnički staž, Miro Lazović proveo je u najtežim vremenima za RBiH. Njegov politički i ideološki kurs uvijek su bili očuvanje države BiH, njena afirmacija na bazi konsenzusa svih naroda u BiH, kao i njena profilacija kroz građanski koncept moderne evropske države koja će poštivati ljudska prava.

Kao državnik i patriota Lazović nikada nije napustio ideju pravedne borbe za jedinstvenu, suverenu i nezavisnu državu BiH na bazi Platforme Predsjedništva R BiH iz juna 1992. godine koja je dala okvir za zajedničku borbu građana i naroda za odbranu R BiH. U tom kontekstu Miro Lazović je gradio dalju političku i državničku karijeru sve do danas. Odlukom Općinskog vijeća Bihaća, održanog 26. februara 2013. godine na 753. rođendan ovog grada, Miro Lazović je proglašen Počasnim građaninom grada Bihaća. Lazoviću je ovo priznanje dodijeljeno za nesebični doprinos promovisanju BiH i njenom približavanju evropskim integracijama.

Trenutno je na poziciji zamjenika predsjedavajućeg Gradskog vijeća Grada Sarajeva.