Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Vidite li razliku?

Vanja Stokić: Moji prijatelji žive u strahu svaki dan, ja tek od subote

lgbt-zastava-foto-vanja-stokic-fotobaza

Zbog ogromne količine mržnje u javnom prostoru, koju su svojim izjavama podgrijali Dodik, Stanivuković i pomenutih 13 organizacija, na koju policija inače nije reagovala čak ni kad su Lešinari skandirali „UBI, UBI, UBI PEDERA“ u samom centru grada, zabranjeno je održavanje događaja

Svi znamo šta se desilo u subotu, 18. marta. Rulja je krenula da linčuje ekipu koja organizuje Bh. povorku ponosa. Tri osobe su dobile fizičke povrede, a svi, njih 15ak, psihičke traume. Nema poente da detaljno prepričavam šta se dešavalo te noći, o tome smo govorili nadugo i naširoko, u svakom mediju koji je pokazao interes za ovu temu. Ali je potrebno da vratimo fokus na izvorni problem i da pokušamo da objasnimo stvari koje se od početka pogrešno predstavljaju. Namjerno ili ne, to više nije ni bitno jer je šteta već nanesena.

Piše: Vanja Stokić/ eTrafika.net

Povorka ponosa se od 2019. godine održava u Sarajevu. Kad kažem „Povorka ponosa“ mislim na šetnju, tj protest. Ove godine, ona je zakazana za 24. jun. Ponavljam, u Sarajevu. Šetnja, tj. protest, nikad nije najavljivana niti organizovana u Banjaluci. Zaista se glupo osjećam dok ovo objašnjavam jer je Povorka ponosa bosanskohercegovačka, a ne sarajevska. Ona bi trebalo da šeta kroz sve gradove, pa i Banjaluku. I nikome ne bi trebalo da se pravda zbog toga.

S druge strane, manji događaji poput projekcije filma, panel diskusije, izložbe fotografija ili žurke, već godinama se održavaju u Banjaluci. I to bez problema. Znam, jer sam na njima bila.

Ekipa koja hrabro stoji iza Bh. povorke ponosa tako je i ove godine, tačnije te nesrećne subote, planirala da organizuje projekciju filma, panel diskusiju i žurku. Ne u javnom prostoru. Ne na ulicama Banjaluke. Nikakve tange i bičevi, Gorice Dodik. Opet kažem: film, razgovor i ples.

Međutim, neko je namjerno ili slučajno (sada je vala potpuno svejedno) pustio priču da se organizuje šetnja. I kao da to nije dovoljno, zloupotrijebio je logotip i boje Povorke ponosa i napravio plakat kojima poziva na okupljanje. Sa sve porukom ČEKAMO VAS. Oni koji su mislili da im se Povorka obraća, mislili su da ih zove na šetnju. Ljudi iz Povorke su znali da ih homofobi upozoravaju i prijete.

Zatim, 13 organizacija sa riječima „prijateljstvo“, „humanitarno“, „sestra“, „mir“ i slično u nazivima, pisalo je Stanivukoviću, Dodiku i Viškoviću da zabrani događaj jer vrijeđa njihova vjerska, moralna i identitetska osjećanja. Molim da mi neko javi šta su to identitetska osjećanja. Školovala sam se 16 godina, posljednjih 11 godina idem na različite stručne edukacije ali ovaj pojam još uvijek nisam srela. Ako niste ni vi, možda da ga patentiramo?

Elem, zbog ogromne količine mržnje u javnom prostoru, koju su svojim izjavama podgrijali Dodik, Stanivuković i pomenutih 13 organizacija, na koju policija inače nije reagovala čak ni kad su Lešinari skandirali „UBI, UBI, UBI PEDERA“ u samom centru grada, zabranjeno je održavanje događaja.

Opet naglašavam: film, razgovor i ples. U zatvorenom prostoru. Na periferiji grada. U takvoj atmosferi, organizatori su odlučili da otkažu događaj. Da se ne igraju ljudskim životima jer policija očigledno nije imala namjeru da ih zaštiti, iako je prvobitno obećala. Iako je to njen posao.

Znači, to se dešava u subotu tokom dana. Ljudi iz Povorke su već u Banjaluci jer su naveče trebali da imaju događaj (sjećate se: film, razgovor i ples) ali je on sada zabranjen. Zabranjen u kraćem vremenskom roku nego što to zakon propisuje ali to ostavljamo pravnicima. Pošto je zabranjen, a ljudi su već biti tu, odlučili su da se sastanu u privatnom prostoru. Nikakvo okupljanje, nikakav javni događaj, nikakva šetnja ulicom. Klone se javnih prostora jer očigledno nije bezbjedno za njih. Zato petnaest ljudi sjedi u privatnoj kući.

Tu se pojavljuje policija koja im govori da idu napolje jer nisu bezbjedni. Zatim odlazi. Utvrđuje da postoji opasnost da ljudi budu napadnuti ali ne ostaje sa njima da ih barem pokuša zaštititi, već ih izvodi na ulicu i pretvara u glinene golubove. Tu kreće ludilo. Nekoliko minuta nakon odlaska policije dolazi rulja sa metalnim palicama i staklenim flašama. Da biste stekli približan utisak na šta je to ličilo, poslušajte snimak.

Na snimku možete raspoznati dvije vrste glasova. Prijeteće, muške glasove, koji urliču kao zvijeri. I tihe, ženske glasove, koji mole da ih ne povrijede. Inače, u toj grupi od 15ak opkoljenih aktivista je bilo otprilike 12 žena. Grupa od 30 bijesnih huligana došla je da tuče cca 12 žena i tri muškarca. Vrlo junački. Veoma viteški. Tako Banjaluka (p)ostaje bedem tradicionalnih patrijarhalnih vrijednosti, Stanivukoviću?

Mediji su posljednjih dana vrlo zainteresovani za ovaj slučaj i hvala im na tome. Mora da se zna šta su ljudi proživjeli, počinioci moraju biti pronađeni i kažnjeni. Ako se to ne desi, daje se blagoslov svakoj narednoj rulji da bez posljedica linčuje bilo koju grupu koja joj se ne dopada. Sad je to bila LGBTIQ zajednica, sutra mogu biti migranti, prekosutra Romi. Ono što drugari iz Povorke ponosa opominju i hvala im na tome, jeste da je fokus javnosti malo pobjegao.

Da, ja i moj momak smo fizički povrijeđeni u ovom napadu. Da, okupljene komšije su me predale huliganima uz riječi: „Ona je njihova.“ Ali ništa od toga se ne bi desilo da napadači nisu mislili da smo nas dvoje dio LGBTIQ zajednice. Vidjeli su da stojimo sa ljudima iz Povorke i automatski pomislili da sam ja lezbejka ili trans žena, a on gej ili trans muškarac. Jer su zbog toga došli. Došli su ciljano da tuku ljude iz LGBTIQ zajednice. Dovela ih je čista mržnja i želja da ih povrijede. Nas dvoje smo preživjeli jedan napad i od tada su nam dani ispunjeni strahom i uznemirenošću. Ali ljudi iz LGBTIQ zajednice ovakve napade preživljavaju stalno i plaše se svakog dana. Većina njih ne završi na naslovnicama novina ili udarnim terminima televizija. Većina njih ne bude uopšte prijavljena jer odlazak u policiju znači da osoba mora svima u policijskoj stanici da se autuje, što sa sobom nosi novi stres i opasnost. Nije fer da medijska pažnja bude na nama, strejt ljudima koji smo igrom slučaja povrijeđeni u svemu ovome. Mada, da budemo iskreni, ne žalimo ako smo na sebe preuzeli dio udaraca koji je bio namijenjen našim prijateljima. Ali sada bismo zaista željeli da im vratimo fokus javnosti jer je važno da čujete to što imaju da vam kažu.

Ako vam i dalje nije jasno zašto LGBTIQ zajednica protestuje, onda je problem stvarno u vama. Ako to „naše“ znači nasilje i mržnju, ja ću uvijek da budem njihova. Vidimo se 24. juna u Sarajevu. Jer nam je Povorka potrebnija nego ikad!