Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Hasanova životna priča: Kako je jedna limunada Salihamidžiću pomogla u karijeri

hasan

Izbor Hasana Brace Salihamidžića (40) za sportskog direktora Bayerna za neke je bio senzacija, a za neke i nebitna stvar (!?) budući da u najvećem njemačkom klubu sve konce ionako vuku Uli Hoeness i Karl-Heinz Rummenigge, piše Max.

Ali, njegov su i život i karijera filmska, hollywoodska priča o borbi za opstanak, o dokazivanju u zemlji u koju je došao kao autsajder. I uspio. Salihamidžić je uz Vahida Halilhodžića najveće nogometno ime iz Jablanice, koju je napustio u vihoru rata početkom devedesetih.

Zatekao ga je dok je boravio u Beogradu, na pripremama kadetske reprezentacije Jugoslavije. Morao se pojaviti 1. maja, a Hasana je otac Ahmed zajedno sa suigračem iz mostarskog Veleža Vedranom Pelićem 30. aprila dovezao na sarajevski aerodrom na let za Beograd.

U Sarajevu su se već od 6. aprila vodile borbe. Zračna luka bila je već u rukama srpske vojske, a u Bradini između Konjica i Sarajeva Salihamidžić je na kontrolnoj točki proveo četiri sata dok nije stigla potvrda iz FSJugoslavije da je poziv koji je držao u rukama bio pravovaljan.

Taj let 30. aprila bio je posljednji redovni putnički između Sarajeva i Beograda. Salihamidžić se više nije mogao vratiti, sedmicama je trenirao u Crvenoj zvezdi čekajući da se situacija promijeni. Ali rat je tek počinjao i nije mu preostalo ništa nego okolnim putem, preko Mađarske, Slovenije i Hrvatske vratiti se u Jablanicu.

Dva dana je putovao u rodni kraj gdje ga ništa dobro nije čekalo. Imao je petnaest godina, radio je kao konobar, a otac Ahmed očajnički je po Evropi zvao i tražio klub u kojem bi mogao udomiti sina i tako ga spasiti od najgoreg. Uz velike napore i uvjeravanja Ahmeda Halilhodžića (rođaka trenera Vahida) javio se Hamburg i ponudio mu ugovor.

Tri mjeseca čekao je Braco papire da može napustiti BiH, a kad su napokon stigli, otac ga je autom poslao za Split gdje je onda sjeo na autobus za Hamburg.

Na kolodvoru ga je trebala čekati Ahmedova supruga, ali nije se pojavila. Braco je sjeo u kafić i jedva izgovorio: “Bitte limonade!”

Shvativši o čemu se radi, konobar mu je rekao: “Pa reci na našem, brate!”.

I tako je počela borba. Borba ne samo za karijeru nego i za pristojan život. Nije mogao pasti u bolje ruke kad mu je trener u HSV-u postao Felix Magath. Nakon tri godine probijanja debitirao je za prvu ekipu HSV-a i ostao do 1998.

Bio je silno uporan, posvećen nogometu iako ga je ljubav umalo došla glave. U maju 1997., žureći se s treninga na sastanak s djevojkom, u posuđenom BMW cabriju doživio je saobraćajnu nesreću u kojoj je čudom ostao živ, izgubio je kontrolu nad vozilom, odletio u zid obližnje porodične kuće, te se zaustavio tek u dnevnom boravku!

“Tri vojske” vatrogasaca izvlačile su ga iz olupine, a vlasnica kuće završila je u bolnici – od šoka! Salihamidžić je ostao čitav, a 1998. prešao je u redove Bayerna koji je nakon izgubljene utrke za naslov protiv Kaiserslauterna za trenera doveo autora zlatne ere Borussije Dortmund Ottmara Hittzfelda.

Došli su zajedno i – pokorili svijet. Braco Salihamidžić bio je neizostavan kotačić u zvijezdama krcatom sastavu (Elber, Effenberg, Scholl, Kahn, Lizarazu, a ranije još i Matthäus i Basler). Svi su imali neke svoje mušice, jedino Braco nije prigovarao, već je sve izvršavao kao najodaniji vojnik čeličnog Ottmara.

Nije stoga ni čudno da je proslavljeni trener poslije karijere otkrio:

– Nikad ne bih priznao kao aktivan trener ko mi je omiljeni igrač, ali sada mogu reći, to je Hasan Salihamidžić. Braco mi je “liebling”. On je uvijek imao energiju i strast. Davao je u svakoj situaciji sve od sebe. Za svakog trenera Salihamidžić je apsolutni božji dar! Iz toga je jasno da riječi novog sportskog direktora Bayerna nisu bile prazne floskule:

– Davao sam cijelog sebe kao igrač, davat ću cijelog sebe i na novoj poziciji. Igračima ću biti na raspolaganju 24 sata na dan svih sedam dana u sedmici. U devet igračkih sezona u dresu Bayerna (1998. – 2007.) mogao se upoznati sa sustavom bavarskog diva, a on je i u to vrijeme bio isti kao i danas: Uli Hoeness i Karl-Heinz Rummenigge drže u svojim rukama gotovo cijelu kadrovsku politiku.

Trener? Na njemu je da ih trenira. Sportski direktor? Recimo da se nakon Hoenessova unapređenja nijedan nije uspio dulje zadržati na toj funkciji, ni Nerlinger ni Sammer. Hoeness je objasnio što mu je zadaća i prije nego što je objavljeno da je Salihamidžić taj…

– Sasvim jasno. Mora organizirati rad omladinskog pogona, mora biti veza između ekipe i trenera, kao i između ekipe i uprave. A koje su Salihamidžićeve kvalifikacije osim što je Bayernova igračka legenda? Još je veća Matthäus pa on ne može ni prići Allianz Areni. Osim što govori pet jezika (bosanski, njemački, italijanski, španski i engleski), Salihamidžić je nakon igračke karijere postigao fenomenalan uspjeh uloživši s još nekoliko bivših zvijezda u proizvodnju figurica nogometnih asova, prije svih Bayerna.

A možda su čelnici Bayerna kod Salihamidžića cijenili još jednu osobinu – sa svojom Esther, Njemicom španskih korijena zajedno je već 22 godine!

– Volimo se i pazimo već 22 godine. I ono što je najvažnije: vjerujemo jedno drugome – rekao je u jednom intervjuu Salihamidžić o supruzi Esther s kojom je 2004. prošao pravu dramu na Maldivima, na godišnjem odmoru.

Na idiličnoj destinaciji našli su se baš u vrijeme zastrašujućeg tsunamija uzrokovanog žestokim potresom (9,1-9,3 po Richteru) s epicentrom u Indijskom oceanu.

– Sjedili smo za doručkom na našem stolu kad je naletio divovski val i odjednom smo se do vratova našli u vodi. Na vrijeme smo na ramena stavili naše dvoje djece i sklonili se na sigurniju stranu otoka… – kazao je kasnije smirenošću čovjeka koji je smrti u oči već gledao puno ranije, u svojoj domovini. Preživio je puno teže, preživjet će i izazove na vrućoj poziciji.