BiH ima apsurdnu i maćehinsku vanjskotrgovinsku politiku
Direktor korporativnih komunikacija bosanskohercegovačkog STUDEN Holdinga Nataša Pucar navela je kako u BiH postoji apsurdna vanjskotrgovinska politika da se na sirovinu, primjerice sirovi šećer, plaća carina od deset posto, a na finalni proizvod, rafinisani bijeli šećer se nije plaćala, a i danas se ne plaća carina ukoliko je proizveden npr. u Hrvatskoj ili Srbiji.
Podsjetila je da STUDEN-AGRANA Rafinerija šećera direktno i indirektno zapošljava stotine radnika, dobavljača, autoprevoznika, Željeznice Federacije BiH, Željeznice Republike Srpske, te Luke Ploče i kao veliki izvoznik značajno doprinosi balansiranju trgovinskog debalansa Bosne i Hercegovine.
“U BiH postoji apsurdna vanjskotrgovinska politika da se na sirovinu, u ovom slučaju sirovi šećer, plaća carina od 10 posto, a na finalni proizvod, rafinisani bijeli šećer se nije plaćala, a i danas se ne plaća carina ukoliko je proizveden npr. u Hrvatskoj ili Srbiji. To znači da ako ne postoji kvota za bescarinski uvoz sirovog šećera, država BiH i budžet neće dobiti niti jednu konvertibilnu marku više nego sada, jer će se bosanskohercegovačko tržište snabdijevati prevashodno iz zemalja koje imaju viškove, a nemaju carinu na isporuku šećara u BiH. Time bi se i u ovom, vrlo bitnom segmentu prehrambene industrije Bosna i Hercegovina dovela u kolonijalni položaj”, navela je Pucar u pisanoj izjavi i dodala:
“Institut bescarinskih uvoznih kvota sa namjerom stvaranja ili održavanja proizvodne djelatnosti postoji u svim pravnim sistemima u EU, regiji, a i šire. U Bosni i Hercegovini osnov se ogleda u donošenju Zakona o carinskim tarifama u Parlamentarnoj skupštini BiH, koji je morao proći višestruku provjeru nadležnih komisija i biti potvrđen i u Domu Naroda i u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine, kao i u odobrenim tarifnim kvotama u Carinskoj tarifi BIH, koju usvaja Vijeće Ministara BIH. Prema tome, niti jedna osoba u ovoj zemlji nema moć da donese takvu Odluku samostalno, već je potrebna većina koja podrazumijeva određeni broj glasova iz svakog konstitutivnog naroda, odnosno članova koji dolaze iz velikog broja stranaka, kroz jasno i strogo utvrđenu proceduru donošenja, kako bi se takav pravni akt usvojio.”
Sistemski utemljen pravni okvir, a ne samovolja bilo kojeg pojedinca, stvara osnovu za bescarinsku uvoznu kvotu za sirovi šećer, a sve u najboljoj namjeri da se zaštiti i osnaži domaća proizvodnja, sa jasnom zadaćom da se onemogući dodatno kolonijalno iskorištavanje Bosne i Hercegovine. Takvo postupanje je bez posljedica po budžet, budući da se budžet ne može puniti carinom na rafinisani šećer, jer je izvjesno da bi se uvozio iz zemalja za čiji uvoz je carinska stopa nula posto, smatra Pucar.
