“Naša riječ – udarac pijuka, naša pjesma – jek tračnica”

U arhivi Infobiroa, kojoj Fokus.ba ima pristup, pronašli smo tekst iz “Sarajevskog dnevnika”, objavljen 29. oktobra 1946. godine.

Prije dva mjeseca 26. avgusta u 8 časova uveče radio-stanica Omladinska pruga dala je svoju prvu emisiju. Hiljade brigadira sa svih radilišta čuli su preko svog radioprijemnika ili zvučnika riječi: “Ovdje radio-stanica Omladinska pruga. Počinjemo svoju prvu emisiju na talasnoj dužini od 276 metara. Od danas šaljemo redovne emisije u jutro u 6.15 i naveče u 8.30 časova”.

Od toga dana sa parolom koja je na kraju svake emisije potrčala omladince na datu obavezu završavala se emisija. Ta parola čula se i danas. Krepak glas brigadira izgovara je sa velikom zbiljnošću koja i odgovara Titovom omladincu: “Izgraditi prugu u određenom roku je stvar časti narodne omladine Jugoslavije”.

Za dva mjeseca svoga rada stanica je dala 112 redovnih i 20 izvanrednih emisija. U vanredne emisije spadaju one koje su davane za Bosnu i Hercegovinu, a koja je prenosila radio-stanica Sarajevo, te specijalne emisije koje je prenosila radiostanica Beograd. Pored ovih emisija davane su svake nedjelje emisije za Makedonce na makedonskom jeziku, emisija za Slovence na slovenačkom jeziku.

Radioostanica je takođe prenosila razne svečanosti sa pruge kao otvorenje tunela Majevice, fiskulturni slet, festival na Kiseljaku 20 oktobra itd. Na ovim emisijama učestvovalo je blizu 800 brigadira svih radilišta Omladinske pruge iz čega se može zaključiti da je veza sa širokim masama graditelja bila veoma tijesna.

“Učinimo sve da prvi voz prođe 7 novembra na dan velike Oktobarske socijalističke revolucije”. To je konkretnija forma parole koju stanica neumorno ponavlja. Radni kolektiv radiostanice sam je doprinio mnogo da se to zaista i ostvari i kad se dobro razmotri rad ove nove tekovine Omladinske pruge onda se tek može tačno da presudi koliko je ona učinila za prugu. Novinari, književnici, a narpčito stranci čudili su se ovoj ustanovi.

Članovi delegacije studenata koji su se vraćali sa međunarodnog kongresa iz Praga bili su oduševljeni i oni su govorili na ovoj radiostanici. Jugoslavensku omladinu pozdravili su preko radiostanice Omladinska pruga i omladinci SSSR-a i Poljske, Mađarske, Holandije, Švajacarske, Danske, Belgije, Austrije, Francuske, Engleske, Meksika.

To je prva stanica za koju su saznali kojom rukovode sami omladinci, čiji program ispunjavaju sami omladinci i koja radi za potrebe omladinaca. Njena uloga na pruzi od neprocjenjive je vrijednosti. Ali nije ona od prvog dana imala ovakо veliki značaj. U drugoj polovini avgusta znalo se da je zalaganjem narod. vlasti odobren za prugu jedan odašiljač od 400 volti. Nekoliko omladinaca koje je izabrao kulturno-prosvjetni otsjek štabа omladinskih radnih brigada otišao je sa daskama da grade baraku na jednom brdašcu u krugu središta štaba u Bukinju. Omladinci su odmah počeli sa gradnjom barake.

To su bili budući članovi redakcije. Sagradili su stanicu sa dva odjeljenja, studiom i tehničkim odjeljenjem. Sutradan tražili su prijemnik i našli ga. Bilo je i sreće: pri povratku našli su u štabu 20 radio-aparata (poklon Ministarstva prosvjete NR Srbije) i 18 zvučnika poklon Radio-Direkcije za Hrvatsku.

Kasnije od novčanoga poklona JSRNJ kupljeno je još 13 radio-aparata. Od 22-25 avgusta vršeni su pokusi, a 26 se počelo sa radom. Nedostajali su potrebni kadrovi i ono koliko ih je bilo odlazilo je i stalno se mijenjalo, a zadaci su bili veliki i odgovomi. Velika je pruga Brčko-Banovići. Radni omladinski front protegao se na blizu 100 km.

Graditelji prve sekcije nisu znali šta se radi na IV sekciji i obratno, a omladinci su bili vrlo radoznali. Mučila su ili pitanja: “Gdje sada rade buldoze? Kako napreduje rad na tunelu “Majevica?” Koliko kubika zemlje izbacuje u prvoj smjeni na ovoj ili onoj dionici? itd.”

Hiljade graditelja želilo je da svakodnevno upozna način i rezultate rada. S druge strane bilo je propusta u poslu pojedinih radilišta ili rukovodilaca. Trebalo je to registrovati, ispravljati, upućivati, bilo je potrebno da se veže front, a najbolji način je bio radio-stanica.

Članovi radio-stanice učinili su sve da se taj posao svrši. Brigadiri-dopisnici Iz brigada su počeli da stižu dopisi, žuljevite ruke mladih radnika i seljaka pisale su želje, predloge, kritičke osvrte na pojedine stvari i pjesme. Samo u prvom mjesecu radio-stanici je stiglo 500 dopisa. U trećoj smjeni je rad stanice uzeo sadašnji obim i smjer.

Ona nije više bila registrator i agitator, nego i vaspitač. Đaci i studenti su napustili gradilište. Ova posljednja smjena ima najviše seoske i radničke omladine među kojom je bio veliki broj nepismenih. Držana su zato predavanja o analfabetskim tečajevima, o lokomotivi, o tome šta je elektricitet, kako je postao ugalj, o bežičnoj telegrafiji i druga popularna predavanja iz nauke. Političke vijesti su davane sa objašnjenjima.

Uvedena je rubrika humora. Udarnici objašnjavaju kako su postigli svoje uspjehe. Brigade formiraju horove koji pjevaju narodne pjesme itd. Radio-emisije postale su potreba svakog omladinca. Zato ih graditelji pruge sa nestrpljenjem očekuju. Mi smo mlada vojska Titova

To je pozivni znak radio-stanice, a moto rada koji je postavljen u studiju svakome pada u oči: “Naša riječ – udarac pijuka, naša pjesma – jek tračnica” Danas je u studiju veselo. Rukovodilac stanice Slovenac drug Ivo Pelican upozorava spikera drugaricu Lolu Vlatković.

“Neka spiker Beograda i Zagreba griješi. Ti u radio-stanici Omladinska pruga treba ljepše da govoriš.” “Bre, bre – odgovara uvijek vesela Lola. Da me samo ne angažuju za radio Moskvu.” Mladi Makedonac Goce popravlja pjesmu na makedonskom, koju su ispjevali brigadiri sa pruge. Student Vrabec sprema vijesti.

Bosanka Rada odabire gramofonske ploče, a Crnogorac Slobodan diktira Jeleni vijesti sa radilišta. Radio-tehničar Meho iz Ptt radione u Sarajevu uredio je “agregator” i sada loži veliku limenu peć. Vlado je slobodan, zato na tasteru koji je instaliran na tehničkom stolu otkucava Morzeovu azbuku. (Za nekoliko dana toliko je napredovao da otkucava čitave mašinske pasuse).

Veliki je logor štaba omladinskih radnih brigada u Bukinju. Mnogo odjeljenja ima. No i pored toga za dva mjeseca radio-stanica je dobila logorsku prelaznu desetodnevnu zastavicu. Sinoć ju je na čitanju dnevne zapovjesti primio Miki. Sada se ona ponosno vije na baraci. Pokazuju je i smiješe se. “E kakvi bi mi bili brigadiri kad je ne bi odnijeli na dan trećeg mjeseca našeg rada.”

Užurbano se sprema program za večernju emisiju, koja će biti redovna 112 emisija radio-stanice Omladinska pruga. * Brigadiri omladinskih radnih brigada na pruzi Brčko – Banovići vole radio. Veliki broj omladinaca prvi put je na pruzi vidio radioaparate ili čuo glas koji dolazi iz etera. Ali danas nema omladinca koji ne bi znao da diskutuje o pojedinim tačkama emisije. Najviše vole da slušaju vijesti sa radilišta i narodne partizanske pjesme.

Rukovodstvo radio-stanice vodi računa o željama svojih slušača. U vijestima sa radilišta već duže vremena prvo mjesto zauzima tunel broj 3. Spiker će noćas ponoviti novu parolu osam brigada sa tunela koja je sada na dnevnom redu: “Druže više iskopaj bolje osiguraj teren, brzo tovari i guraj vagon! Šine su stigle pred tunel i čekaju tebe”.

Mineri sa tunela pokazuju nevjerojatnu svijest, požrtvovanje i radnu disciplinu. Juče je komandir čačanske tjerao brigadira Jovicu da izlazi iz blata, jer je bio bos. Naravno brigadir je ubjedio komandira da će izdržati sve do ispunjenja obaveze.

Takvi su eto mladi ljudi sa tunela broj 3, ali drago im je kada čuju glas svoje radiostanice makar ona uzela ulogu starješina. Brigadiri vole svoju radio-stanicu i kad ih hvali i kad ih uči ili kritikuje – veli rukovodilac Pelican, a na proljeće bićemo bliže Sarajevu, imaćemo više mogućnosti i daćemo više…

Digitalni Arhiv možete pretraživati na internet adresi www.infobiro.ba. Riječ je o izdanju Mediacentra Sarajevo koji podržava razvoj nezavisnog i profesionalnog novinarstva u BiH.