NATO je udobno gnijezdo, ali…

Vlastimir MIJOVIĆ

Članstvo u EU i NATO je sigurnosno-ekonomski paket koji u današnjem svijetu pruža najviše garancija i zaštite državama-članicama. Ako se može birati samo jedno od to dvoje, za zemlju kao što je Bosna i Hercegovina, mislim da je njoj potrebniji i korisniji vojni kišobran. Kao država bez jake armije, okružena dobro naoružanim susjedima, s kojim je prije dvije decenije bila u ratu, BiH se može uzdati samo u nekog jakog stranog zaštitnika. A boljeg od NATO sigurno nema. Članska karta Alijanse za nas znači miran san. Ne postoji snaga u svijetu koja bi nas vojno pokušala ugroziti ako bismo bili dio NATO porodice.

To nam je u utorak, u Faceboook dijalogu sa građanima BiH, poručila i američka ambasadorica Maureen Cormack. Na pitanje šta BiH dobiva od ulaska u NATO i hoće li to značiti porast stranih ulaganja, Kormak je odgovorila:

vlastimir mijovic

– NATO je najveća garancija sigurnosti zemlje. Članstvo u NATO-u znači da su granice nepovredive, a za zemlju poput BiH, to je jako vrijedna garancija. Uz to, kako dodaje ambasadorica, NATO podrazumijeva i ekonomsku i političku sigurnost, jer investitori ulažu u stabilne zemlje. Ona je sigurna da će napredak ka NATO-u dovesti do porasta ulaganja u BiH.

Isto mišljenje izrazio je i prvi čovjek Ambasade Velike Britanije, Edward Ferguson, koji je tokom iste Facebook diskusije naglasio da “pristupanje NATO-u trebao dati okvir za pozitivne reforme koje mogu pomoći jačanje sigurnosti i prosperiteta BiH”.

Zaista treba biti lud pa odbaciti ovakve slatke mamce. No, nije sigurno da su baš svi građani BiH, pogotovo političari, dovoljno “pametni” da učine sve kako bi što prije takvu mogućnost pretvorili u stvarnost. Mislim da sve političke snage i gotovo svi građani federalnog entiteta u tome nemaju nikakvih dilema. Oni bi sutra obukli NATO uniformu.

Odgovor je mnogo delikatniji kad je u pitanju manji entitet, u kojem nacionalno dominiraju Srbi i politika koja je apsolutno ovisna o raspoloženju susjedne Srbije. Mislim da se značajan broj građana RS ne bi dvoumio oko pozitivne odluke o članstvu u NATO-u. To su oni koji shvataju koliko je avanturizmom bremenita separatistička i nacionalistička politika koju su vodila sva dosadašnja rukovodstva RS. No, većina BH Srba je vjerovatno odana staroj “velikosrpskoj misiji” i maštarijama o pripadnosti nekom jakom vojno-političkom savezu koji bi predvodila Moskva. Stoga je, zbog njih, sve ono što su kao privlačne mamce naznačili Cormack i Ferguson, još uvijek samo potencijal koji BiH ne može u kratkom roku da realizuje, iako su, na duži rok, šanse bolje.


O mirnom snu pod NATO kišobranom, pod koji nas pozivaju i ističu njegove dobre strane, građani Bosne i Hercegovine još mogu samo da sanjaju

Svjesna “da mnogi u RS posebno gledaju prema Srbiji, očekujući smjernice za članstvo u NATO-u”, gospođa Cormack ipak ističe “da Srbija uspostavlja sve pozitivnije odnose sa NATO-om, da je generalni sekretar ove organizacije posjetio Beograd krajem prošle godine, a da Vojska Srbije učestvuje u vježbama NATO-a”.

Poruka je jasna: treba se strpiti. Američkoj ambasadorici je vidno da Beograd još “trguje” svojom naklonošću prema Vašingtonu ili Moskvi, ali da će ishod biti pozitivan, iako će predomišljanje srpskog državnog vrha potrajati još neodređeno dugo. Suviše strasno se Srbija posljednjih decenija “bratimila” sa Rusijom da bi odjednom iskočila iz zagrljaja i staroj ljubavi okrenula leđa. Neko buduće “nevjerstvo” mora biti pomno pripremano i provođeno postepeno, oprezno, lukavo…

I to za nas fino zvuči. No, nama se žuri, kao žednom putniku koji zna gdje je oaza s vodom i prema kojoj bi najradije potrčao. Potrčao bi, ali s velikim rizikom da pri tome “slomi vrat”.

Mislim da bi sve političke snage i gotovo svi građani federalnog entiteta već sutra rado obukli NATO uniformu

Prevedeno na jezik politike, kad bi BiH vlast preglasavanjem u Predsjedništvu i državnom parlamentu pružila ruku NATO-u, to bi vjerovatno bio signal za početak najveće krize od Dejtona do danas. Moglo bi se desiti da jedan takav čin i formalno podijeli državu, čak i da u njoj dođe do sukoba koji ne bi bili samo verbalnog karaktera.

Naša stvarnost je takva. Na vidiku su nam velike šanse, ali ispod nogu tlo nije nimalo mirno. Stoga ovu veliku dilemu – NATO ili ne – treba rješavati polako, hodom opreznim kao da se ide po lako lomljivim jajima. To je cijena zadržavanja kakve-takve stabilnosti koju danas imamo u Bosni i Hercegovini.

IZVORVlastimir MIJOVIĆ
PODIJELI