Nina Babić: Naučeni smo da rodno zasnovano nasilje nije naša stvar

Izložba “Nasilje u nasljeđe?” banjalučke vizuelne umjetnice Nine Babić postavljena je u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu. Tom je postavkom predstavljen autoričin novi ciklus djela – slike i objekti, nastalih tokom posljednje dvije godine a posvećenih problemu rodno zasnovanog nasilja.

Govoreći za Fenu o problematici rodno zasnovanog nasilja, Nina Babić je kazala da globalno, ne samo kod nas, vlada velika tišina kada se govori o tom problemu.

– Osim udruženja koja se bave tim problemom, čini mi se da društvo izbjegava i ne želi da čuje da u njihovom okruženju postoji nasilje. U našim obrascima smo naučeni da to nije naša stvar i da ne treba da se miješamo. Nažalost, mislim da se generalno svi plašimo da izađemo iz naše zone komfora i suočimo se sa ovim problemom i shvatimo da se to tiče svih nas. Potrebni su različiti alati da bi pokušali da osvjestimo pojedince a samim tim i kompletno društvo – smatra Babić.

Ona podsjeća da se umjetnost kroz istoriju mijenjala ili makar ukazivala na određene probleme, i svojevrsno bila alat u tim promjenama. Babić ističe da umjetnik ima zadatak da pomoću svojih alata ukaže na određene probleme.

– Umjetnost je jako oružje, kultura uopšteno je jako oružje, i kada bi ga češšće koristili napravili bi promjene. Za razliku od riječi, slika na drugačiji način komunicira sa publikom. Ona na neki način materijalizuje problem, ne postoji u svrsi opisnog samo. Slika je vizualni prikaz tog problema, gdje posmatrač vidi i osjeti određenu problematiku – podvukla je.

Babić je kazala da umjetnost ima čudnu moć da dopre do posmatrača, da se on poistovjeti i sa umjetnikom a i sa njegovom idejom.

– A baveći se ovakvim problemima možda ćemo uspijeti da se posmatrač poistovijeti sa određenom problematikom, a tek kad je na taj način doživi, onda ce moći i u stvarnosti da reaguje – kazala je za Fenu umjetnica Nina Babić, govoreći o ulozi vizuelnog približavanja problemima.

Istoričarka umjetnosti Žana Vukičević zapisala je da bavljenje rodno zasnovanim nasiljem kao temom u umjetnosti neminovno uključuje veliko breme moralne odgovornosti autora, iz koje prirodno proističe i potreba za pokušajem aktivističkog djelovanja i iniciranja promjena putem umjetnosti.

Ona također navodi da treba imati na imu kako se unutar ove izrazito delikatne tematike može lako i gotovo neprimjetno skliznuti u zone patetičnosti, prenaglašenosti i narušavanja intime pojedinca. Veoma je teško uspostaviti granice u kojima je bilo koja vrsta vizuelnog predstavljanja nasilja ili njegovih žrtava svrsishodna, jer ovo određivanje “mjere” umnogome zavisi i od etičkih načela i svijesti same publike.

– Realizam proživljenog iskustva temelj je iz kojeg su ponikla sva djela predstavljena na izložbi “Nasilje u nasljeđe?”. Ogoljeni, sirovi realizam, neublažen i neumekšan, njeno je osnovno sredstvo, a izazivanje snažne emocionalne reakcije kod publike njena je namjera. Riječ je o izložbi koja pretenduje da prodre duboko u svijest pojedinca, izlažući ga pritom potencijalno neugodnim ili potresnim sadržajima – ističe se u tekstu istoričarke umjetnosti Žane Vukičević.

Nina Babić rođena je 16. septembra 1983. u Banjaluci. Akademiju umjetnosti u Banjaluci upisuje 2002. godine koju je pohađala dvije godine, a zatim školovanje nastavlja u Atini, Grčka. Tamo upisuje visoku školu slikarstva sa kostimografijom i scenografijim na kojoj je diplomirala 2006. godine. Nakon četvorogodišnjeg školovanja u Atini vratila se u Banjaluku na Akademiju umjetnosti, gdje je diplomirala na odsjeku slikarstvo. Kao umjetnica osluškuje stanje u društvu i prezentuje kroz svoja djela pokušavajući da riješi određene probleme savremenog društva. Često su njeni radovi direktno povezani sa položajem žene u današnjem društvu. Kao žena umjetnica, osvrće se na probleme savremene žene, ali i na obrazsce koje su na našem podneblju uticale na sliku žene danas.