Sarajka Džemila Šero je samo jedan u nizu primjera bosanske pameti i uspjeha, a koji se prostiru diljem svijeta.
Ova mlada profesorica na Univerzitetu Twente u Nizozemskoj nedavno se okitila prestižnom nagradom L’Oréal-UNESCO za Žene u nauci za 2025. godinu.
Nagrada se odnosi za inovativni rad u oblasti biometrije kulturnog naslijeđa. Njen istraživački rad kombinuje historiju umjetnosti, forenzičku nauku i tehnologiju snimanja kako bi se analizirali otisci prstiju na terakotnim skulpturama.
Potpuno nova dimenzija
Korištenjem vještačke inteligencije i napredne obrade slike, ova uspješna naučnica istražuje tragove koje su umjetnici ostavljali prije stotina godina, otvarajući potpuno novu dimenziju u proučavanju i očuvanju kulturnog naslijeđa.
U razgovoru za FokusIT govori o svojim počecima, poslu, uspjesima, ali i budućnosti. Kako nam govori na početku, rođena je u Sarajevu, ali je odrasla i školovala se u Italiji.
“Trogodišnji i master studij iz biomedicinskog inžinjerstva sam završila na Politehničkom univerzitetu u Milanu, a doktorat iz inžinjerskih nauka na KU Leuven, u Belgiji. Doktorirala sam na prepoznavanju lica iz DNK koristeći 3D obradu slika i biometrijske metode. U Nizozemskoj živim od 2019. godine i ovdje sam završila postdoktorat na Institutu za matematiku i informatiku u Amsterdamu. Tu sam počela sa istraživanjem otisaka prstiju u 3D, koje sam nastavila kasnije u Rijksmuseumu, Nacionalnom muzeju holandske umjetnosti i historije. Već devet mjeseci radim kao docent u grupi Data Management and Biometrics na Univerzitetu u Twenteu. Uspostavila sam vlastitu istraživačku liniju koju nazivam “Heritage Biometrics” jer spaja dva svijeta: svijet umjetnosti i konzervacije, fokusirajući se na umjetnička djela i biometriju, disciplinu koja proučava identifikaciju osoba na osnovu fenotipskih osobina i bihevioralnih karakteristika, tj. osobina koje proizlaze iz ponašanja”, govori nam Šero na početku.
Za inovativni rad u oblasti biometrije kulturnog naslijeđa Šero govori da njena istraživačka linija identifikuje umjetnika na osnovu ljudskih tragova koje ostavlja na površini predmeta koji stvara.
“U kiparstvu se otisci pronađeni na terakota skulpturama u muzejskim zbirkama izučavaju rijetko i na nesistematičan način. Mi smo nedavno predstavili postupak skeniranja otisaka prstiju i tragova alata pronađenih na vidljivoj površini i unutrašnjim zidovima terakota skulpture koristeći 3D mikro kompjutersku tomografiju (Artist profiling using micro-CT scanning of a Rijksmuseum terracotta sculpture | Science Advances), kao i metode za kvantitativnu karakterizaciju ovih otisaka.
Našu metodologiju primjenjujemo na terakota skulpturu Studija za lebdećeg Putta, pripisanu Laurentu Delvauxu i smještenu u zbirci Rijksmuseuma. Na osnovu kombinovanog arheološkog i forenzičkog istraživanja koje dodjeljuje starosne grupe autorima evropskog porijekla na osnovu širine grebena, procjenjujemo da otisci prstiju pripadaju odraslom muškarcu.
S obzirom na to da je svaki otisak prsta jedinstven i da su alati za rezbarenje isključivo izrađeni u umjetnikovoj radionici, pružamo podsticaj za profilisanje umjetnika koristeći inovativne računarske pristupe na očuvanim otiscima s terakota skulptura”, pojašnjava naša sagovornica.
Prestižna nagrada
Za nagradu L’Oréal-UNESCO za Žene u nauci kojom se okitila ove godine ističe da je riječ o jednoj od najprestižnijih nagrada za žene u nauci.
“Moto organizacije koja dodjeljuje ovu nagradu je ‘Svijetu je potrebna nauka, a nauci su potrebne žene’. Iako žene danas vrše revolucionarna istraživanja u cijelom svijetu i dolaze do izuzetnih otkrića, žene predstavljaju svega 33% od ukupnog broja naučnika. Čak i kad dostignu velike rezultate, rijetko dobiju priznanja koja zaslužuju.
Zato UNESCO i Fondacija L'Oréal sarađuju već više od 20 godina da bi omogućile ženama ravnopravno učešće u naučnom radu. Osim prestiža i publiciteta za moje istraživanje, meni će ova nagrada omogućiti da se 6 mjeseci bavim isključivo mojim naučnim i istraživačkim radom, što u mom svakodnevnom poslu docenta nije moguće. Bit će to veliki stimulans za moj rad ubuduće jer mi je želja da nastavim s naučnim projektima”, jasna je.
Kao i mnogi koji se bave naukom, i ona se susretala s vještačkom inteligencijom. Ističe da je napredak
AI-a u bilo kojem polju nauke očigledan, kako za običnog čovjeka tako i za svakog naučnika.
“Što se tiče kulturnog naslijeđa i dekorativnih umjetnosti naročito, postoje mnoga pitanja koja su ostala neistražena, na koja bi se mogao primijeniti AI. Njegova upotreba u ovoj oblasti do sada nije mnogo razvijena. Kad govorimo specifično o analizi otisaka prstiju nađenih na umjetničkim djelima, još uvijek postoje značajni propusti u standardizaciji postupka sakupljanja tragova, u analizi podataka i proceduri obrade podataka koja se zasniva na IA-u.
Iako su tehnike za vještačku viziju napravile veliki korak unaprijed kad je riječ o izučavanju parcijalnih i oštećenih otisaka prstiju ostavljenih na papiru, ove metode još nisu primijenjene na otiske koji se nalaze na umjetničkim djelima. Zato je cilj naučnog plana nagrade L'oréal-UNESCO istražiti virtualnu analizu otisaka prstiju ostavljenih na terakota predmetima, koristeći avangardnu tehnologiju za obradu slika. Na tome ću raditi pet mjeseci u NIAS-u, Holandskom institutu za napredna istraživanja socijalnih i humanih nauka”, govori.
Na kraju nas je zanimalo šta dalje. Na naš upit da li je možda sljedeća Nobelova nagrada, Šero nam govori da joj je cilj povećati broj terakota predmeta za izučavanje i proširiti studij i na druge materijale koji pokazuju otiske prstiju, u muzejima, javnim galerijama i privatnim kolekcijama.
“Generalno, nadam se da ću idalje obavljati moj posao u nauci sa istim unutrašnjim mirom, naučnim integritetom i etikom s kojima sam do sada radila na mom projektu”, zaključuje u razgovoru za FokusIT Džemila Šero.
