Direktor Centra protiv krijumčarenja umjetninama (CPKU) Dženan Jusufović u razgovoru za Fenu upozorava da se u Bosni i Hercegovini godinama zanemaruje potraga za nestalim umjetninama i povrat ilegalno iznesenih kulturnih dobara, ističući da institucionalna nezainteresiranost i političke blokade ozbiljno ugrožavaju očuvanje kulturnog identiteta Bosne i Hercegovine.
Jusufović ističe da se, iako CPKU već godinama radi na prikupljanju i objedinjavanju podataka o nestalim umjetninama, država ne bavi sistemski ovim pitanjem.
„Potraga za nestalim umjetninama i restitucija onih za koje se zna gdje se nalaze i dalje ostaju zanemarene. Mali broj organizacija i pojedinaca bave se ovom problematikom, ali ne i država. U proteklih 11 godina, koliko postoji Centar protiv krijumčarenja umjetninama, uradili smo veliki broj važnih projekata i aktivnosti na prikupljanju podataka i njihovom objedinjavanju. Nažalost, institucije koje bi primarno trebale da se bave ovim poslom, nezainteresirane su za ovo pitanje“, naglašava.
Trajne posljedice
Takav odnos, kaže, ostavlja dugoročne posljedice po kulturno naslijeđe zemlje.
„Pogubno za našu zemlju je da trajno izgubi ono što joj pripada, kada su u pitanju nacionalni spomenici i kulturna dobra koja predstavljaju identitet naroda koji su živjeli i žive u BiH“, upozorio je.


Posebno je ukazao na ratna dešavanja iz perioda 1992–1995. godine, kada su sistematski uništavana i pljačkana kulturna dobra, napominjući da je uništavana i važna dokumentacija o njihovom postojanju, što današnjim istraživačima predstavlja veliki problem.
Ratna pljačka
„Treba se zapitati šta je država poduzela po pitanju njihovog pronalaženja i povrata“, naglašava Jusufović.
On smatra da razloge za izostanak restitucije treba tražiti i u aktuelnom političkom kontekstu, posebno kroz višegodišnje onemogućavanje rada Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, uspostavljene Aneksom 8 Dejtonskog mirovnog sporazuma.
„Blokiranje rada Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH predstavlja pravi pokazatelj trenutnog stanja u zemlji. Politički ideolozi, koji su organizirali blokadu rada Komisije, znali su da su blokirali sve procese važne za BiH kada je u pitanju zaštita kulturnih dobara, njihova restitucija, ali i aktivnosti na potragama“, naglasio je.
Blago u svijetu
Kada je riječ o kulturnim dobrima koja su ilegalno iznesena iz BiH, osim ratne pljačke, Jusufović ističe da ne treba zanemariti ni ona koja su stoljećima odnošena od strane različitih osvajača.
Pozivajući se na riječi profesora dr. Envera Imamovića, Jusufović naglašava da je bosanskohercegovačko kulturno blago „razasuto po čitavoj Evropi“, te da se nalazi u muzejima, arhivima, državnim riznicama i privatnim kolekcijama, od Rima, Bolonje i Venecije, preko Moskve, Beča i Budimpešte, do Petersburga, Istanbula, Dablina, Dubrovnika i Napulja.

Profesor Imamović je napisao da „BiH pripada grupi zemalja čija je kulturna baština skoro do temelja opljačkana i uništena“, te da se tačan obim odnesenog blaga vjerovatno nikada neće moći u potpunosti utvrditi.
Evropski kontekst
Koliko je značajan povrat kulturnih dobara svjedoči i proces evropskih integracija BiH, ističe direktor CPKU, podsjećajući da je Evropska komisija u decembru 2016. godine uputila Vijeću ministara BiH niz pitanja o zaštiti kulturnog nasljeđa.
Po podacima Centra protiv krijumčarenja umjetninama, u njihovoj bazi trenutno se nalazi potraga za 234 umjetnine, od kojih je dio proglašen nacionalnim spomenicima BiH.
Kao jedan od poznatih primjera nestalih umjetnina Jusufović je izdvojio umjetničku sliku „Autoportret“ iz 1912. godine, djelo švicarskog slikara Ferdinanda Hodlera, ukradenu iz Umjetničke galerije BiH tokom rata.
Poznati slučajevi
„O interesovanju kriminalnih miljea za Hodlerovu kolekciju svjedoči i činjenica da je ova slika već bila ukradena 60-ih godina prošlog vijeka, a potom zaplijenjena u akciji tadašnje jugoslovenske policije. Tokom rata ponovo je ukradena iz Umjetničke galerije BiH i za njom se i dalje traga“, naveo je Jusufović.
Posebnu pažnju posvetio je i slučaju ikone „Bogorodica Umiljenija“, nestale iz kolekcije Umjetničke galerije BiH, za koju je tokom istraživanja utvrdio niz nelogičnosti.

„Fotografija ikone koja je predstavljena kao rusko kulturno dobro jasno pokazuje pečat Umjetničke galerije BiH, što potvrđuje da se radi o ikoni nestaloj iz naše zemlje“, kazao je.

Sporna pripadnost
Ukazao je i na problem pripadnosti kulturnih dobara, naglašavajući da se ona veže za narode, a ne za države, navodeći primjer slike „Magdalena“ Đoke Mazalića.
„Da li umjetnine koje su ilegalno iznesene iz BiH sada prestaju biti dio kulturne baštine BiH samo zato što se autor nacionalno drugačije identifikuje“, zapitao se Jusufović.

Upozorio je i na zakonodavne poteze u Republici Srpskoj, gdje je iz naziva „nacionalni spomenik BiH“ izbrisan prefiks „BiH“.
„Bosanski slučaj naglašava potrebu za integriranim pristupom koji je pravno rigorozan, institucionalno koordiniran i moralno svjestan simboličkog značaja nasljeđa“, zaključio je Jusufović.
