Crnogorci se opet takmiče u ležanju, favorit poručuje: Pucam na visoko
Miloš Krunić, koji je preko noći dobio funkciju sekretara Sekretarijata za ruralni razvoj Brezana u Pivi, prvo je otvorio neasfaltiranu ulicu i meteorološku stanicu u etno selu “Montenegro”, a zatim prilegao, zajedno sa još sedam takmičara koji su odlučili da se ove godine takmiče za titulu najvećeg džabalebaroša.
Nije Krunić izdržao dugo da leži, kao ni dvojica njegovih zemljaka i jedna dama iz Srbije.
Ostalo je njih četvoro ornih da ležeći zarade 200 eura, ali i obore rekord koji je prije dvije godine postavio Podgoričanin Marko Đurović koji je ležao čak 37 sati.
“Prijavio sam se jer sam želio da okušam sebe koliko ću izdržati, a ima u meni i takmičarskog žara. Pripreme nijesam imao, samo što sam manje unosio tečnosti i kasnije sam legao. Nadam se da ove godine neće dugo potrajati, da će biti lagana konkurencija i da ću pobijediti. Vjerujem da mogu izdržati preko 20 sati”, kazao je dvadesetčetvorogodišnji Nikšićanin Petar Albijanić.
Zbog takmičenja je uzeo slobodan dan, a “naoružao se” eksternom baterijom za mobilni telefon, laptopom, knjigom Robina Šarma “Svetac, surfer i direktorica” i hrpom papirnih maramica, jer je na takmičenje došao prehlađen.
“Prevoz nemam prije sutra, tako da moram makar 24 sata da izdržim”, kazao je Albijanić.
Pored njega, boje Nikšića brane i Marija Božić i Josif Perović.
“Mislim da mogu da se takmičim jer imam dobar staž što se tiče izležavanja. ‘Pucam’ na visoko – htjela bih da probijem rekord”, kazala je Marija, koja je studentkinja psihologije i koja bi nagradu od 200 eura, ukoliko pobijedi, iskoristila da uplati ratu za fakultet.
Njen momak Josif Perović priznaje da kada je takmičenje u pitanju zaboraviće na džentlmenske manire i pokušaće da pobijedi.
“Eto, nju ću pustiti da osvoji večeru. Kao mali u bolnici sam ležao sedam dana i nijesam ustajao, ali sam od tada zaboravio da ležim.Priznajem da ću se namučiti, ali pokušaću. Nije bilo priprema, osim što sam malo manje jeo i unosio tečnosti”, kazao je Josif koga je Marija nagovorila da se prijavi za takmičenje.
On bi novac, ukoliko pobijedi, iskoristio da negdje otputuje. Sa njima se takmiči i jedna veteranka, Dragana Stanković iz sela Zorunovac u blizini Knjaževca.
Takmičila se kada su braća Blagojević, Milonja i Radonja, vlasnici etno sela “Montenegro”, prvi put organizovali takmičenje u ležanju.
Tada je izdržala 12 sati i konce su joj pomrsili mlađi takmičari. Vjeruje da će tako biti i ovoga puta, ali sebe već računa za moralnog pobjednika.
“Jeste da važi priča za Crnogorce da su lijeni, ali ni mi ne zaostajemo za vama. Čak mislim da smo u prednosti. Došla sam da se odmorim i družim sa ovim ljudima. Imam 50 godina, tek sam na pola sam života, i još je dosta takmičenja ispred mene. Ovi mladi, koliko su vrijedni, ni vodu ne mogu da nam donesu pa nije isklučeno da će da pobjede”, kazala je Stankovićeva koja je nekada radila u etno selu “Montenegro”.
Ovogodišnje “Takmičenje u ležanju“, peto po redu, umjesto u avgustu pomjereno je za oktobar jer su organizatori “lijenčijade” željeli da takmičarima iz Crne Gore omoguće da se odmore nakon naporne predizborne kampanje, ali i da političarima pruže mogućnost odmora.
Političari ipak nisu prihvatili poziv i došli, ali je zato rekorder Marko Đurović poručio da će se takmičiti naredne godine ukoliko neko obori njegov rekord.
Nagradu za pobjednika obezbijedio je restoran “Per sempre” iz Podgorice, dok će osvajači drugog i trećeg mjesta dobiti ručak za dvoje u pomenutom restoranu.
Biciklistički klub “Perun”, u čast takmičenja, organizovao je trku pod nazivom “Polako, stići će se”, a desetak takmičara trudilo se da stazu dugu 300 metara pređu što sporije.
“Učesnik trke mora da pokaže vještinu upravljanja biciklom pri maloj brzini. Trku je najlakše opisati kao umjetnost kretanja biciklom, bez spuštanja noge na tlo.Performansom želimo da pošaljemo poruku da se možemo kretati bez velike brzine, jer svjedoci smo da prebrza vožnja svakodnevno odnese po jedan mladi život”, kazala je Ana Petrović iz BK
“Perun”.
