Taj ludi svijet

Mračna historija stadiona na kojem se igra finale Mundijala (FOTO)

15/07/2018

Finale svjetskog prvenstva održat će se na moskovskom stadionu Lužnjiki. Mnogi će ga se sjetiti kao mjesta na kojem se održalo finale Lige prvaka u kojem je Manchester United nakon jedanaesteraca pobijedio Chelsea 6:5.

Na stadionu se održalo i Svjetsko prvenstvo u atletici 2013. godine, na kojem su Usain Bolt i Shelly-Ann Fraser-Pryce osvojili po tri zlatne medalje U pripremi za velika sportska natjecanja glavni stadioni često dolaze pod povećalo. Postavljaju se pitanja hoće li biti završeni na vrijeme, koliko su radnici koji su na njima radili iskorišteni i koliko se sredstava u izgradnju uložilo. No historija takvih lokacija često ostaje neispričana.

Stadion Lužnjiki ima nevjerojatnu i tragičnu historiju koja prati historiju Rusije, tj. Sovjetskog saveza i kulture toga vremena, socijalizma i posljednje faze sovjetskog političkog eksperimentiranja.

Originalno je nazvan Vladimir Ilič Lenjin stadion a otvoren je 31. jula 1956. godine u jugozapadnom dijelu Moskve, na obalama rijeke. Ime koje danas nosi dobio je 1992. godine, i u grubom prijevodu znači “livada”, čime se referira na livade na kojima je izgrađen. Originalni stadion isplaniran je i dizajniran u samo 90 dana te 1954. godine, a njegova izgradnja završena je u 450 dana tokom dvije godine.

Taj veliki projekt nije samo imao cilj odati počast Lenjinu, već je bio i pokazatelj moći sovjetske ekonomije i njihovih mogućnosti izgradnje, posebno u sistemu koji je dizajniran kako bi prepoznao i nagradio radnike koji su nadmašili njihova poslovna očekivanja. Takav je pristup industrijalizirao naciju i izgradio cijeli niz gradova po nevjerovatnoj brzini za vrijeme Staljina.

Originalni stadion nije izgrađen bez izazova, posebno što se tiče vode u tlu, zbog kojeg je izgrađen na dubokim temeljima koji su ga podigli za oko 50 cm. Ubrzo je postao prepoznatljivi dio moskovskog krajolika, vidljiv iz obližnjeg Sparrow Hillsa, a ovjekovječen u slici Konstantina Yuona iz 1956. godine – Moskva, pogled na Lenjinov stadion Lužnjiki. Uspoređujući pogleda tada i sada, lako se može primijetiti koliko se grad promijenio u proteklih 60 godina.

Tokom decenija originalna struktura stadion prošla je kroz niz promjena i modifikacija. Prvi put tijekom priprema za održavanje OI u Moskvi 1980. godine, a nakon toga dodan je i krov, na kojem su radovi završeni 1997. godine. Nedavna rekonstrukcija, tijekom koje je stadion bio zatvoren četiri godine od 2013. do 2017. godine, uništila je većinu originalne strukture i sačuvala samo originalne fasadne zidove.

Iako se njegova struktura kroz godine mijenjala, njegova svrha ostala je ista. Nakon završetka, stadion je postao nacionalni dom nogometa i atletike i domaćin većine sovjetskih velikih sportskih događaja. Stadion je ulogu pronašao i u sovjetskom društvu za održavanju tzv. ‘meke moći’, tj. procesa u kojem se koristi ekonomski i kulturni utjecaj kako bi se utjecalo na diplomatske odnose, umjesto prisilne teške snage.

Svoju ulogu nastavlja i dalje kao mjesto ceremonija otvaranja i zatvaranja Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji. 28. jula 1957. godine šesti svjetski Festival mladih otvorio se u Moskvi uz ceremoniju otvorenja upravo na Lenjinovom stadionu. Više od 34.000 posjetitelja iz 130 zemalja, kao i 120.000 sovjetskih posjetitelja stiglo je u Moskvu kako bi moglo sudjelovati u dvosedmičnom festivalu. Održan je 17 mjeseci nakon 20 kongresa komunističke partije i govora Nikite Hruščova “O kultu ličnosti i njegovim posljedicama”, koji je kasnije postao poznat pod naslovom Tajni izvještaj.

Niz aktivnosti održalo se na stadionu nakon Staljinove smrti, a festival je projicirao sovjetsku meku moć u trenutku hladnoratovskih tenzija i poslao poruku o novoj viziji sovjetskog društva u zemlji i inozemstvu. Njegova uloga u prikazivanju sovjetske moći nastavila se i povećala posebno u julu i augustu 1980. godine kada se na stadionu održala ceremonija otvaranja i zatvaranja OI u Moskvi.

Mnogi su političari pozivali na bojkot ovog prvenstva zbog trovanja Sergeja i Julije Skripal u martu 2018. godine, a Festival mladih 1957. i OI 1980. bojkotovali su mnogi. Pogled na prošlost ovog stadiona otkriva i mračnu prošlost Sovjetskog saveza. Bilo je to mjesto i jedne od najvećih nogometnih katastrofa. U noći 20. oktobra 1982. godine igrali su moskovski Spartak i FC Haarlem iz Holandije u kupu UEFA. Navijači koji su pokušali izaći iz stadiona upali su stampedo u kojem je ubijeno njih 66, od kojih je 45 bilo tinejdžera.

Prave razloge koji su uzrokovali stampedo teško je rekonstruirati, a način na koji je država pristupila toj nesreći bio je šokantan, gotovo koliko i nesreća sama.

Mediji su naime nesreću gotovo ignorisali, a tajanstvenost kojom su joj pristupili i službeni odgovori bili su tipični način na koji je Sovjetski savez pristupao nesrećama i prirodnim katastrofama. Tek nakon politike Mihaila Gorbačova – glasnost, kojom se poticalo javne rasprave o političkim i društvenim pitanjima, detalji tragične nesreće postali su poznati javnosti. 1989. godine o toj je nesreći pisao Sovetskii sport, vodećem sportskom dnevnom listu.

Kultura tajnosti koja je pretila tragediju omogućila je samo još više spekulacija o mogućim žrtvama, broj kojih se po nekim procjenama popeo iznad 340. U očekivanju finalne utakmice čini se kako se neće puno posvetiti razmišljanju o povijesti ovog stadiona, posebno ovoj tragediji. Dok ruska vlada i nogometni dužnosnici nastoje poslati poruku o modernizaciji i transformaciji, neće biti dopuštene negativne slike.

Kraj ovog turnira ipak dopušta igračima, navijačima i milionima onih koji će prijenos gledati putem ekrana, priliku da se prisjete barem na tren, komplicirane, skrivene i tragične prošlosti ovog stadiona.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.