Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Šta otkriva često korištenje riječi “zapravo” i “naravno”?

61429470-govor-rijeci

Poštapalice poput “zapravo” i “naravno” mnogi od nas svakodnevno koriste u govoru. Možda se čini da to nema nikakvo posebno značenje, ali istraživanje američkih logopeda otkrilo je da se iza čestog korištenja riječi “zapravo”, “naravno” i sličnih krije razlog koji ne bismo smjeli ignorirati.

Čak i ako ste dobri u skrivanju osjećaja, kad ste pod stresom, govorni obrasci koje pritom koristite mogli bi vas otkriti. Novo američko istraživanje pokazalo je da česta upotreba riječi zapravo i naravno upućuje na to da ste napeti.

Studija koju su proveli američki logopedi upućuje na to da će, kada je pojedinac pod stresom, vrlo često koristiti funkcijske riječi ili poštapalice zapravo, nevjerojatno, naravno, stvarno…

Stručnjaci su proučavali obrasce govora 143 dobrovoljaca. Svaki od njih nosio je sa sobom diktafon koji je uključivao svakih nekoliko minuta tokom dva dana.

Psiholog na Univerzitetu Arizona Matthias Mehl zapisivao je i proučavao snimke, vodeći evidenciju o tome ponavlja li osoba neke izraze ili riječi. Posebno ga je zanimalo koje mu funkcijske riječi najčešće “pobjegnu”, bez puno razmišljanja. Funkcijske riječi, naime, imaju sporedne uloge spajanja, oblikovanja i organiziranja sadržajnih riječi.

Te vrste riječi same po sebi nemaju neko posebno značenje, više upućuju na napetost, rekao je Mehl za Nature. Objasnio je da su navedene funkcijske riječi ili poštapalice neka vrsta “emocionalnih pojačivača” i otkrivaju da smo napeti. Potom je, zajedno s grupom genomičara analizirao psihološku razinu stresa sudionika istraživanja, kontrolirajući ekspresiju gena u njihovim bijelim krvnim stanicama.

Osim što su naučnici ustanovili da ispitanici često koriste priloge, primijetili su i da rjeđe upotrebljavaju treće lice množine zamjenica u obliku “oni” i “njihov”. Smatraju da je to zato što se ljudi, kad su pod velikim pritiskom, fokusiraju na sebe, pritom vodeći manje računa o onima koji ih okružuju. Zaključili su i da su obrasci govora bili bolji indikator razine stresa kod pojedinca od njegove lične procjene stresa.