Dan i nafaka, štednja i “Marshmallow efekt”
Ljudi, u načelu, prihvaćaju kratkotrajna trpljenja za obećanje dugoročne koristi. Što se, kao i sve ostalo, počinje mjeriti. Spremnost na odricanje, ili efekt odložene nagrada (delayed gratication), često se naziva po imenu kolača – Marshmallow efekt.
Psiholog Walter Mischel, izumio je test – u tanjir je kolač Marshmallow, u koji dijete trebala gledati 20 minuta, a da ge ne dirne. Ako uspije dobiva dva. Tako se uči samokontroli. Upravo štednja danas, da bi se imalo sutra jeste jedan od tri efekta kojima se objašnjava uspjeh pojedinih grupacija na Zapadu u djelu The Triple Package, Amy Chua i Jeda Rubenfelda.
Ostala dva su osjećaj iznimnosti te prevladavanje percepcije kronične nesigurnosti, odnosno podređenosti u društvu. Zadnji se pogotovo odnosi na dio naših uspješnijih izbjeglica, kojima je stalna potreba za dokazivanjem, bila dodatni stimulans.
Protestantska radna etika i odricanje su tajna uspjeha kapitalizma, pogotovo američkog, što je ustanovio još Max Weber. Dugo se održala teorija da protestanti žive da bi radili, a ne rade da bi živjeli.
Kinezi imaju tu protestantsku etiku. Od relativno malih dohodaka (koji ipak rastu) – petinu štede. Spremnost na odricanje je razvila tradicionalni kapitalizam, ali sada je sve postalo instant. Danas mladi, ali i svi ostali, hoće sve i hoće to odmah.
Izvarani toliko puta mjerama stabilizacije, zabranama, ograničavanjima rasta osobnih dohodaka, nesigurnošću radnih mjesta, gašenjem nekadašnjih firmi-nositelja razvoja, obećanjima da ćemo biti Švicarska, Hong Kong ili Kalifornija, strpljenja je sve manje.
Ko više vjeruje pozivima da se štedi da bi nam sutra, koje nikako da dođe, bilo bolje. Štednja koja navodno liječi bolest, ali ne sprječava da pacijent umre. Ostaje život pod formom „dan i nafaka“, uz očekivanje da će se negdje drugo dogoditi razvoj, pa onda doći i kod nas. Marshmallow odmah pojesti, dok to nije učinio neko drugi.
