Koliko smo dobri ili zli nije stvar odluke, već genetike
Tim naučnika sa Univerziteta Exter razvili su matematički model za istraživanje toga zašto su neki pojedinci altruistični i generalno pozitivno nastrojeni prema drugima, dok su drugi skloniji egoizmu, manipulacijama te ponašanju kojii bi tumačili kao “zlo”.
Već duže vrijeme biolozi koriste teoriju rodne selekcije da bi objasnili kako neke životinje usvajaju altuistično ponašanje na svoju štetu. Naprimjer, pčele radilice će riskirati vlastiti život da bi pripomogle dobrobiti svoje majke – pčele matice.
Ipak, ta teorija ne uspijeva objasniti ulogu genetskog polimorfizma, koji potiče raznolikost unutar neke populacije. Također, ne objašnjava zašto se čini da su neke jedinke genetski programirane da pomažu drugima cijeli život te žive kraj drugih koji bez problema iskorištavaju njihovu velikodušnost i “dobrotu”. Za svoje su istraživanje naučnici koristili mikrobe koji žive u kolonijama, poput gljivica.
Prema tom su modeliu otkrili da se ponašanje pojedinaca može razviti određeno skupom nasljednih genetskih sklonosti. Na primjer, njihovo ponašanje može se predvidjeti prema odnosu koji imaju prema drugim članovima zajednice kao i prema svojoj okolini, umjesto da je to ponašanje izravan odgovor na ono što osjećaju ili iskuse.
– To znači da je količina truda koju pojedinci ulažu u “javno dobro” strogo genetski određena – rekao je dr Sasha Dall, autor studije.
Objasnio je da je kod ljudi to ponašanje fleksibilnije, no u osnovi je genetski određeno kao i kod svih drugih vrsta.
Ovdje možete testirati koliko je vaša osobnost “mračna” u online kvizu.
