Misterija petoro djece koja su nestala bez traga u velikom požaru

Kada je na božićno jutro 1945. izbio požar u porodičnoj kući, George i Jennie Sodder mogli su samo panično da posmatraju kako njihov dom gori, dok je petoro njihove djece zarobljeno unutra.

Bili su potrebni sati da vatrogasne ekipe stignu na lice mjesta i ugase požar, ali tijela petoro (od devetoro) djece nikada nisu pronađena, ostala su samo pitanja. Da li je vatra mogla da dostgne takvu temperaturu da potpuno dezintegriše tijela ili je rješenje misterije znatno jezivije?

Iako je ova priča stara preko 70 godina, stanovnici Fayetteville u Zapadnoj Virdžiniji i dalje živo ispredaju priče o tajnovitoj tragediji

To Badnje veče bilo je uobičajeno, George i Jennie Sodder, italijanski imigranti, ispunili su Američki san i izgradili dom u SAD za svoju mnogočlanu porodicu. Otišli su u krevet sa svojom 2-godišnjom djevojčicom Sylvijom, dok su njihova mlađa djeca, Morris (14), Martha (12), Louis (9), Jennie (8) i Betty (5) ostala budna, naizgled igrajući se.

Najstariji sinovi, John (23) i George Junior (16) već su zaspali nakon cjelodnevnog rada. Najstarija sestra Marion pazila je na svoju mlađu braću i sestre dok nije zaspala.

Oko ponoći je čitava porodica utonula u san. Nedugo zatim, telefon je zazvonio u Georgeovoj radnoj sobi. Jennie je podigla slušalicu i čula samo čudan smijeh. Očigledno je da je greška, pomislila je. Tada je primijetila da su svjetla i dalje upaljena, te da su vrata otključana, što joj nije bilo preterano čudno. Ugasila je svjetla, zaključala i ponovo legla. To nije bilo posljednje buđenje te noći. Kasnije je ponovo iznenadno ustala kad je čula udarac i kotrljanje za koje se činilo da stiže s krova. Ponovo je zaspala.

Sat kasnije buđenje je postalo košmar. Miris dima iz Georgeove kancelarije panično je uzbunio porodicu. Jennie, George, Sylvia, John, George mlađi i Marion su uspjeli da pobjegnu, ali je petoro mlađe djece ostalo odsječeno jer je vatra zahvatila stepenice koje su vodile u njihovu spavaću sobu.

Pokušali su sve da ih spasu, ali je sudbina, ili nešto mračnije bili protiv njih. Merdevine pored kuće su naprosto nestale, porodični kamion nije htio da upali, kofe vode bile su zaleđene i neupotrebljive, komšijski telefoni nisu radili, a vatrogascima je bilo potrebno čak sedam sati da stignu.

Ustanovili su da je požar uzrokovala “loša instalacija”, te da je vatra bila toliko vrela da je potpuno uništila i posmrtne ostatke petoro djece. Ipak nesretni roditelji nisu bili ubijeđeni zvaničnim nalazima, a pomislili su i da je požar bio podmetnut.

Georgeu je ranije zaprećeno ognjem. Mjesecima prije tragedije je na vrata zakucao je agent osiguranja čiju je ponudu George odbio. To je naime preraslo u svađu u koju se uplela i politika. Prodavač osiguranja nije podnio ni to što je George javno opsovao i Benitta Mussolinija te je prokleo Sodderove riječima: “Kuća će ti nestati u dimu i djecu će ti progutati oganj! Platićeš za uvrede upućene Mussoliniju!”

Isti čovjek je bio deo ekipe koja je utvdila da je požar bio neretni slučaj.

Da situacija bude još gora vatrogasci nisu rekli porodici da su u ugljenisanoj kući ipak pronašli posmrtne ostatke. Kada su kasnije to otkrili Georgeu utvrđeno je da kosti nikako nisu mogle da pripadaju djeci Sodderovih, te da su podmetnute.

Dve godine kasnije George i Jennie su poslali pismo i lično direktoru FBI, Edgaru Hooveru. Dobili su i odgovor da bi Federalni biro rado pomogao, ali da su lokolne službe zatvorile slučaj, ali i da je policija Fayettevillea odbila saradnju.

Fotografija koju su Sodderovi dobili u pismu

Porodica je postavila bilborde, bili su uključeni i mediji, ali od djece nije pronađen nikakav trag.

A onda, 20 godina nakon požara, Sodderovi su poštom bez povratne adrese primili sliku. Činilo se na je na njoj Louis, jedno od dece koje su navodno izgorjela u požaru.

Na poleđeni je pisalo: Louis Sodder. Volim brata Frankieja.

Nesretni roditelji su pokušali da ponovo istraže sudbinu svoje djece, ali umrli su ne otkrivši šta se zaista dogodilo.