Bosna i Hercegovina ostala je bez jednog od svojih tihih heroja. Preminuo je Fuad Halilović, dugogodišnji član Udruženja “Srce za djecu oboljelu od raka”, čovjek čiji je život bio obilježen borbom, nesebičnošću i željom da pomogne drugima čak i onda kada je i sam vodio najteže bitke.
Vijest o njegovoj smrti saopćili su iz Udruženja “Srce za djecu oboljelu od raka” emotivnom porukom u kojoj su se oprostili od svog prijatelja, kolege i saborca.
“Nedostajat ćeš u svakom danu i svakom satu”
“Dragi naš Fudo, veseli naš, energični prijatelju, kolega, najdraži. Malo je riječi kojima bismo opisali sve što smo prošli s tobom. Pružio si nam toliko godina radosti, smijeha, prijateljstva, ljubavi, ali i predanog rada, vrijednih lekcija i vrhunskih rezultata”, naveli su.
Istakli su da će nedostajati njegova energija u vlasuljarskoj radionici, roditeljskim kućama, kampovima i svim aktivnostima kojima je davao poseban pečat.
“Nedostajat ćeš da budeš prvi na kojeg pomislimo kada nam treba bilo koja vrsta logističke ili praktične pomoći i podrške. Nedostajat ćeš u svakom trenutku kada nas treba nasmijati, jer si uvijek imao neku humorističnu doskočicu. Nedostajat ćeš u svakom danu i svakom satu vremena koje nam je oduzeto s tobom. Živjet ćeš u srcu zauvijek”, poručili su iz Udruženja.
Dječak koji nije odustao
Fuadova životna priča bila je priča o nevjerovatnoj snazi.
Još kao dijete obolio je od raka. Prošao je dvije transplantacije koštane srži i jednu veliku životnu bitku. Pobijedio je bolest, završio školu, zaposlio se i osnovao porodicu.
No, nakon godina života bez bolesti stigla je nova teška dijagnoza. Rak se vratio, ovaj put na debelom crijevu, s metastazama na jetri.
O njegovoj borbi prije dvije godine pisao je i Nedim Botić, opisujući Fuada kao čovjeka koji ni pred najtežim iskušenjima nije gubio osmijeh.
“Pitamo ga kako si, a on će: ‘Dobro sam, dobro se osjećam, ali doktori kažu drugačije, da baš nisam dobro'”, prisjetio se Botić.
“Ne predajem se”
Kada ga je upitao šta bi poručio dječaku kakav je nekad bio, dječaku koji se borio protiv raka, Fuadov odgovor bio je jednostavan:
“Rekao bih sebi da se ne predam, da se borim i da će bolest biti iza mene.”
Sa suzama u očima govorio je o supruzi Nermini, roditeljima i ljudima iz Udruženja “Srce za djecu oboljelu od raka”, koji su mu bili najveća podrška tokom života.
Djeci vraćao ono što im je bolest oduzimala
Iako je sam prošao kroz iskustvo liječenja i gubitka kose, Fuad je odlučio da svoju životnu priču pretvori u pomoć drugima.
Kroz projekat “Moja kosa, tvoja kosa” savladao je zahtjevni zanat vlasuljara, završio edukacije i srednju školu tog usmjerenja, a potom postao jedan od rijetkih stručnjaka koji izrađuju perike od prirodne kose za djevojčice oboljele od raka.
Govorio je da ručno izrađena perika od prirodne kose može koštati između 2.500 i 5.000 eura, ali da su u Udruženju uspijevali da ih poklanjaju potpuno besplatno.
Svaka perika bila je izrađena prema mjerama glave djevojčice i identična frizuri koju je imala prije nego što je izgubila kosu zbog liječenja.
Kada bi djevojčica stavila periku, razliku je bilo gotovo nemoguće primijetiti.
Posebno je pamtio trenutke koji su potvrđivali koliko njihov rad znači djeci.
“Imali smo situaciju da je tokom akcije šišanja frizer od djevojčice koja je od nas dobila periku tražio da donira svoju kosu, ne znajući da ona već nosi periku koju smo joj napravili”, pričao je Fuad.
Heroj koji ostaje
Mnogi su ga zvali “heroj iz Zenice”. Ne samo zbog bolesti koje je pobijedio i borbi koje je vodio, nego zbog svega što je učinio za druge.
Dok se sam suočavao s teškim dijagnozama, Fuad Halilović pomagao je djeci da vrate samopouzdanje, osmijeh i osjećaj normalnog djetinjstva.
Njegova borba je završena, ali trag koji je ostavio ostat će živ u stotinama porodica kojima je pomogao, u svakom djetetu kojem je vratio osmijeh i u svakom čovjeku koji je imao privilegiju da ga poznaje.
Fuad Halilović nije bio samo borac protiv raka.
Bio je čovjek koji je pokazao kako se i u najtežim trenucima može živjeti za druge.
