Poznati novinar o Maradoni: Umro je tužan i sam, slijedi borba za nasljedstvo

Ugledni argentinski novinar Facundo Pastor izjavio je da je nedavna smrt bivšeg fudbalskog asa Diega Armanda Maradone bila veliki udar za sve Argentince koji osjećaju kao da su ostali bez nekog veoma bliskog, a sve zato što smatra da je Maradona bio simbol i ponos Argentine, a da je i ona bila njegov simbol i ponos, javlja Anadolu Agency (AA).

Maradona je preminuo 25. novembra, a o njegovom odlasku za AA je govorio advokat i novinar Pastor koji vodi televizijske programe i navijački časopis fudbalskog velikana River Plate.

Kako ste se osjećali po saznanju vijesti o smrti Maradone?

Sve nas je ta vijest potresla, rastužila i zaprepastila. Iako smo to mogli očekivati zbog ranijih vijesti da mu je smrt blizu, svi smo mi kao narod mislili da je Maradona besmrtan i da nikada neće umrijeti. Međutim, došao je dan kada je ta vijest objavljena i svi mi još uvijek pokušavamo da se pomirimo s tim.

Šta fudbal predstavlja za Argentinu i njen narod?

Fudbal je za Argentince sve, to je dio identiteta argentinskog naroda. Fudbal je dio porodičnog naslijeđa svih nas. Nije fudbal samo onaj osjećaj kada idemo na utakmice, to je dio naše historije, pa čak i neka vrsta našeg ustava.

Fudbal sa tako važnim mjestom u društvu nam je iznjedrio Maradonu, i Maradona je drugo ime za fudbal.

Šta Maradona predstavlja za narod Argentine?

Ukoliko se slažemo da je Argentina fudbal, a Maradona drugi naziv za fudbal, onda je Maradona Argentina, a Argentina je Maradona. Njegova smrt je bila veliki udar. To je kao da je svako izgubio nekog od najbližih.

Cijeli svijet osjeća da je Maradona postao dijelom svake porodice i historije. Zato je cijeli svijet plakao s nama. Zbog Maradone su se zagrlili i zajedno plakali navijači rivalskih timova Boca Juniorsa i River Plate. Nakon sahrane, okupili su se oni iz argentinskog fudbala za koje se smatralo da je nemoguće da budu na istom mjestu. To je mogao samo Maradona izazvati.

Kako je Maradona zadobio ljubav šire javnosti, usprkos njegovim oštrim političkim stavovima?

Maradona je cijelog života bio predmet rasprava. Izazivao je u narodu i ljubav i mržnju. Ipak su ga svi mnogo voljeli i voljet će ga. Ljudi su voljeli njegovu iskrenost, otvorenost. Uvijek je bio na strani slabijeg, a ne jačeg. Ovo je zemlja radnika i običnih ljudi, a Maradona je predstavljao baš takve ljude. Sve se to utopilo u strast za fudbalom.

Koja je veza između gola kojeg je Maradona postigao Engleskoj 1986. godine i Malvinskog rata kojeg su Argentina i Velika Britanija vodile zbog spora o Foklandskim otocima?

Taj meč je bio tren kada je Maradona pokucao na vrata srca svih Argentinaca i kada su mu sva ta vrata otvorena. Desilo se to četiri godine nakon Malvinskog rata, kada Argentina i Velika Britanija nisu bile u ratu, ali našle su se na suprotnim stranama fudbalskog terena. Maradona je bio dvostruki strijelac, jedan regularan, običan i stvaran i jedan neregularan, neobičan i nadnaravan. Jedan taj gol je postignut Božijom nogom, a drugi Božijom rukom i Maradona je tako uselio u srca svih Argentinaca. Maradona je nekoliko sedmica nakon tog meča kazao da je na terenu mislio na djecu ubijenu u Malvinskom ratu i to je dodatno izazvalo emocije među ljudima.

Kako komentirate ljubav koju je Maradona uživao i izvan Argentine?

Maradona je osvajao ljubav i izvan granica Argentine, pa čak su ga voljeli i Englezi. Čini mi se da se trenutno najviše govori o tome da je s Maradoninim odlaskom Argentina ostala bez svog važnog dijela. Možemo to i proširiti i reći da je s Maradonom umro i važan segment svjetskog fudbala i svijeta uopće. Zato cijeli svijet plaće i Maradoni se odaje počast na svim stadionima. Možemo reći da je svijet postao tužniji.

Šta je to što je Maradonu odvelo u ovisnost o drogama?

Mislim da je to tema i Maradonina tamna strana o kojoj nam je teško govoriti. Maradona je sa 16 godina morao izdržavati svoje roditelje i mlađu braću. To je bio prevelik pritisak za 16-godišnjaka. On je rastao i postajao milioner. Svijet mu je bio pod nogama, nije više mogao hodati u javnosti, izgubio je slobodu. Nije imao normalan život i to ga je odvelo u svijet narkotika. Smatram da je to bio meč u kojem Maradona nikada nije uspio pobijediti. Prvo narkotici, pa onda alkohol, borio se on mnogo s tim porocima. Pobijedio je drogu, ali umro je bez pobjede nad alkoholom. Mislim da su ti poroci bili pokušaj njegovog bijega od stvarnosti i da na momente ne bude Maradona. Trebao je naučiti da se nosi sa svojim životom, baš kako se kaže i u pjesmama koje su pisane o njemu.

Kada je Maradona bio najsretniji?

Maradona je bio veoma sretan na početku života, dok je u rodnom kvartu Villa Fiorito trčao za fudbalskom loptom… Bio je sretan i kada je oženio bivšu suprugu Claudiju, kada su mu rođene kćerke, kada je primao drugu djecu. Bio je sretan i kada je postao djed. Naravno da je bio sretan i kada je osvojio Svjetsko prvenstvo. Sretan je bio i kada se vratio u fudbal i bar na kratko spasio iz svijeta poroka. Treba reži da su rijetki momenti kada je on bio u potpunosti sretan. Smatram da je teško bilo biti i Maradona i sretan u isto vrijeme.

Maradona je iz siromašne četvrti stigao na svjetski tron. Koliko je to imalo odraza na njegovu ličnost?

Bilo je teško preći put koji je Maradona prešao. Iz kvarta na periferiji je krenuo i došao u predsjedničke palate, družio se sa slavnim ljudima, bio na Oxfordu i obišao cijeli svijet, a svugdje ga je čekao crveni tepih. Mislim da je neminovno da se to ne odrazi na čovjeka. Maradonin život se ponekad mijenjao na dobro, a ponekad na loše i na neki način je umro kao žrtva samog sebe.

Šta mislite o istrazi koja je pokrenuta nakon Maradonine smrti?

Pokrenuta je istraga u Argentini nakon Maradonine smrti. Istražuje se da li su sve ispravno činili ljekari koji su bili odgovorni za njegovo liječenje i hospitalizaciju. Maradona je umro od zatajenja srca, ali argentinsko tužilaštvo istražuje uzrok tog zatajenja, da li je imao adekvatnu ljekarsku njegu, da li je bilo propusta nakon operacije na mozgu. Biće to dugotrajna istraga i zasigurno će ponovo ispisati posljednju stranicu priče o Maradoni. Cilj istrage je da otkrije odgovore na pitanja kako je Maradona umro i zašto je bio sam, zašto su ga ljekari loše tretirali, zašto je doslovno bio napušten od svih i ko je dozvolio da umre.

Da li mislite da je moguće da postoji nešto što su ljekari činili pogrešno?

Lično mislim da danas ne bismo radili ovaj intervju da je Maradona imao adekvatno liječenje. Mislim da ne bismo pričali o ovoj temi. Vjerovatno bi još dugo živio i ne bi umro.

Činilo se da je Maradona u posljednje vrijeme bio sam, možda je htio tako. Šta vi mislite o tome?

Da li je Maradona bio sam svojom voljnom ili su ga ostavili samog je dobro pitanje. Mislim da ima i jednog i drugog. Ja mislim da su njega ostavili samog, a da se i on udaljio od porodice, kćerki i prijatelja. To je bilo loše po njegovo stanje. Sve se to moglo spriječiti, ali završilo se tužnom smrću.

Kako će biti podijeljena njegova ostavština?

Maradona je umro i pokrenuta je istraga o tome, ali uskoro ćemo pričati koliko bogatstvo je ostavio iza sebe. Pričat ćemo koliko je novca ostavio, koliko firmi. Imao je biznise u Venecueli, Italiji, Kubi i Argentini. Mislim da će biti pravi rat za podjelu tog bogatstva. Postoje djeca koju je Maradona priznao, a i ona koja je mogao. Ima petero priznate djece i još troje koje tvrde da su njegova, ali nisu dobili priznanje. Mislim da će to biti veliki proces, ali prvo treba utvrditi šta je Maradona ostavio. Niko ne zna koliko je Maradona imao novca, neki kaži 100 miliona dolara, neki manje, a neki i pola milijarde. Niko ne zna gdje je taj novac. Godinu prije smrti se naljutio na kćerke i rekao je da im neće ništa ostaviti. Međutim to nije moguće. Čovjek može dio bogatstva pokloniti nekom, ali ne sve. Niko ne zna da li je Maradona napisao oporuku. Sve će to biti predmetom rada koji se bliži u sudnicama u Argentini, ali i svim zemljama gdje Maradona živio i radio.

Da li je Maradona bio sretan u trenutku smrti?

Ne. Nije umro sretan. Mogu reći da je Maradona umro tužan i sam. Sada možete pitati zašto je to tako.

Pored toga što se udaljio od porodice i porodica od njega, ja mislim da je bio tužan i što je bio daleko od fudbalske lopte. Maradona zbog zdravstvenih problema već dugo nije mogao fudbal igrati ni rekreativno na način kako to rade njegovi vršnjaci.

Maradona je bio nesretan zbog smrti njegovih roditelja i zbog toga što nije moga trčati s loptom. Imao je nevjerovatan odnos sa roditeljima. Nakon njihove smrti je upao u depresiju, šok i dugo je plakao. U svim intervjuima ih je pominjao. Mislim da se pomirio sa vlastitom smrću u trenutku kada je shvatio da više nema roditelja i da više nikada neće moći igrati fudbal. Osamio se, onda je podvrgnut operaciji na mozgu i mislim da je tada odlučio da mu je dosta ovog života.

Smatram da je Maradona mnogo voljen, ali i mnogo mu je suđeno. To su riječi argentinskog pisca Roberta Fontanarrosa kojih se često sjetim. On je i rekao da ga ne zanima šta je Maradona radio u svom životu, već kakav je efekt ostavio na njegov.

Maradona je promijenio živote nas navijača. Donio nam je mnogo radosti. Da ga danas mogu pogledati u oči i nešto mu reći, rekao bih mu – hvala za sve što si nam priuštio.