Haris Hamidović

Sigurnost na internetu gotovo da više i ne postoji

laptop

Profesor Hamidović upozorava također da su djeca najviše izložena nesigurnosti na internetu

Sigurnost na internetu gotovo da više i ne postoji i ovo pitanje među IT stručnjacima postaje sve aktuelnije – upozorava u razgovoru za Fenu profesor i IT stručnjak Haris Hamidović, kojeg je Svjetska organizacija za utjecaj tehnologije na ljudsko društvo uvrstila na svoju listu istaknutih predavača iz oblasti inžinjerske etike i profesionalne odgovornosti.

Ovaj IT stručnjak koji je radio za brojne međunarodne organizacije, pa i za NATO, ističe da stopostotna sigurnost ne postoji i da će svako ko radi u oblasti cyber sigurnosti to potvrditi. Osnova svega je, dodaje, komuniciranje i upoznavanje s tom nesigurnošću onih koji mogu biti ugroženi.

Od prošle godine na snazi je nova evropska direktiva o zaštiti ličnih podataka, a ona posebno naglašava potrebu zaštite djece.

Hamidović podsjeća da će BiH kao potpisnica Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju morati uskladiti svoje zakonodavstvo sa zakonodavstvom Evropske unije u ovoj oblasti.


-Predviđene su također veoma visoke kazne za sve one koji se ne pridržavaju te uredbe. No, ovdje govorimo samo o zemljama EU i onima koji imaju tendenciju da uđu u Evropsku unije – kaže Hamidović.

Smatra također da je jedno od ključnih pitanja koje se u BiH ne rješava problem prisluškivanja.

– Podaci su jako vrijedna imovina. Jedan od vodećih svjetskih časopisa ‘Economist’ u jednom je članku 2017. godine naveo da danas lični podaci imaju vrijednost koju je nekada imala nafta. To je veoma interesantno razmišljanje jer u svijetu postoje kompanije koje ostvaruju najveće profite i obrađuju podatke. Koliko god mi mislili da su naši podaci nebitni, oni su veoma bitni – upozorava Hamidović.

U BiH postoje zakonske odredbe koje naglašavaju ko i pod kojim uvjetima može vršiti prisluškivanje. To je u situacijama počinjenja pojedinih krivičnih djela, nalaženja počinitelja određenih krivičnih djela, djelima koja se vrše protiv suvereniteta države, itd.

Hamidović, međutim, upozorava da i brojne privatne kompanije čuvaju naše podatke.

-Smatramo da bi te kompanije trebale brinuti o sigurnosti naših podataka, a brinu li, to je sada druga tema. Znate, vi otvorite svoj ’email acount’, smatrate da je on besplatan i ostavite svoje podatke. Prilikom prihvaćanja uslova za korištenje tog acounta, većina nas neće ni pročitati one dugačke obaveze koje smo mi preuzeli i na kraju postoji mogućnost da smo nekom dali odobrenje da naše podatke upotrebljava ili zloupotrebljava. Znači, na nama je zato da dobro o tome vodimo računa – podvukao je.

Profesor Hamidović upozorava također da su djeca najviše izložena nesigurnosti na internetu, a posebno je to izraženo posljednjih nekoliko godina kada imamo mogućnost koristiti internet putem smart uređaja.

-Konkretan primjer, a tiče se izravno smart telefona koje danas imaju ne samo odrasli nego i djeca je pristup svim mogućim internet sadržajima. Naravno da neki sadržaji jesu korisni za djecu, ali oni vrlo jednostavno i bez ikakve kontrole mogu pristupiti i sadržajima koji nisu namijenjeni za samu djecu – kaže Hamidović.

S druge strane, postoje i internet sadržaji koji su veoma opasni, a takvim sadržajima najčešće pristupaju mladi koji nisu svjesni takvih opasnosti. To se odražava, kako ističe, kroz asocijalno ponašanje, djeca prestaju normalno komunicirati sa svojim vršnjacima, pa čak i s roditeljima.

– Stručni časopisi čak navode i problem ovisnosti od takvih sadržaja na internetu. Međutim, zanimljivo je da danas imate online platforme koje ne dopuštaju da se djeca registriraju na njihove sadržaje. Ali djeca slažu svoje godište i opet će vrlo jednostavno pristupiti sadržaju koje za njega može biti opasno – upozorava Hamidović koji je do sada objavio stotinjak znanstveno stručnih radova iz oblasti informacijske sigurnosti i inženjerske etike, a ujedno je i sudski vještak na federalnom nivou u oblasti IT-a.

Poručuje kako problemu sigurnosti na internetu ozbiljno trebaju pristupiti obrazovne institucije, edukatori, a posebno roditelji, jer virtualni svijet može imati stvarne negativne posljedice u relanom životu čovjeka.