BiH

RSE

A kto je ta, gdje li je ta kolektivna jednakost Bošnjaka, Srba i Hrvata u BiH?

29/09/2020
Veliki antivladini protesti u BiH, februara 2014. godine (Foto: M. Poturović/RSE)

Najveći broj presuda Evropskog suda za ljudska prava od Bosne i Hercegovine zahtijevaju da se omogući ravnopravnost i ustavna kategorija onima koje Ustav ne poznaje kao konstitutivne narode, odnosno svih ostalih u BiH

Dok političari ponovo potežu pitanja konstitutivnosti, nešto više od mjesec dana uoči lokalnih izbora u BiH, za Sarajliju Sabahudina Kasumića primarno pripadanje jednoj od tri nacionalne skupine i isključivo prihvatanje principa konstitutivnosti zapravo predstavlja kršenje njegovih prava.

„Gledam na to da sam diskriminiran na taj način. Hoću da sam Bosanac, a u Izbornom zakonu nema taj naziv i time sam diskriminiran“, smatra Kasumić.

Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik u intervjuu za ‘Večernji list’ u subotu (26. septembra) poručio je da BiH “ne bi bilo da nije u njezinim temeljima ravnopravnost dvaju entiteta i triju konstitutivnih naroda”. On je kazao kako je neprihvatljivo da Stranka demokratske akcije (SDA) zagovara građansku državu, i dodao da Srbi i Hrvati na to nikad neće pristati, piše Radio Slobodna Evropa.

Šta znači biti konstitutivan?

Konstitutivnost naroda zagarantovana je Odlukom Ustavnog suda BiH iz 2000. godine, a nakon što je 1998. godine Alija Izetbegović, u to doba predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine i osnivač SDA, od ovog suda zatražio ocjene ustavnosti entitetskih ustava u pogledu neusklađenosti sa Daytonskim ustavom za BiH.

„Ustavni princip kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda, koji proizilazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba, kao konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije za jedan ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u strukturama vlasti i svaku etničku homogenizaciju putem segregacije zasnovane na teritorijalnom razdvajanju“, piše između ostalog u toj odluci.

Prije ove odluke, Dejtonskim mirovnim sporazumom je dogovoreno da Bošnjaci I Hrvati nisu jednakopravni sa Srbima u Republici Srpskoj, a Srbi nisu jednakopravni sa Hrvatima i Bošnjacima u Federaciji BiH.

Ko je gdje i ko nije konstitutivan?

Srbi u Federaciji Bosne i Hercegovine (jednom od dva entiteta u BiH) nisu konstitutivni narod i to u tri kantona: Posavskom (sjever BiH), Zapadnohercegovačkom (jug BiH) i Hercegovačko-neretvanskom kantonu (jug BiH).

Istovremeno, predstavnici srpskog naroda, u vlasti participiraju samo u tri od šest opština Kantona 10 (na jugozapadu BiH)- Drvaru, Glamoču i Grhovu.

“Tamo smo uspjeli ući u kantonalnu skupštinu i Vladu i tako, na osnovu izbornih rezultata uspijevamo štiti interese srpskog naroda”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Goran Broćeta, delegat u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine (BiH), objašnjavajući položaj Srba i njihovu konstitutivnost u jednom od dva bosanskohercegovačka entiteta u kome su većina Bošnjaci i Hrvati.

Broćeta navodi i kako Srbi u Federaciji BiH, 25 godina nakon rata, ne mogu da ostvare pravo na jezik i pravo na posao.

Ustavni sud Federacije BiH u presudi iz 2018.godine je ustanovio da su neustavni dijelovi ustava Hercegovačko-neretvanskog i Posavskog kantona, jer nisu uključili Srbe kao konstitutivne narode. U odluci je navedeno I da ovi kantoni, kao i Zapadnohercegovački, nisu uveli srpski i bosanski jezik kao službene jezike.

„U Posavskom kantonu već godinu dana pokušavamo da zaposlimo jedno lice u organima i institucijama na nivou ovog kantona i u tome ne uspijevamo. Dakle, ni jedan Srbin iz Odžaka, Domaljevca ili drugog mjesta ne radi ni u jednoj kantonalnoj ustanovi. Negdje, kao u Sarajevskom kantonu ima zaposlenih Srba, ali to su Srbi koji pripadaju u SDP-u ili Demokratskoj fronti, koji su podobni ciljevima tih stranaka“, smatra Broćeta.

Konstitutivnosti nema ni Republici Srpskoj (RS), u kojem su većinski narod Srbi, kaže aktivista za ljudska prava, Edin Ramulić iz Prijedora. Pojam konstitutivnost je, prema njegovom mišljenju, izgovor kako se ljudima ne bi dala puna ravnopravnost, jer su konstitutivni narodi, ako nisu većina, ‘svedeni na lošiji status nego li ga imaju priznate manjine’.

„Baš u mom Prijedoru, Hrvati nemaju čak ni svoje političke predstavnike. Iako su i oni konstitutivni narod, nemaju ni taj minimum nekog političkog predstavljanja. Dok, recimo, neke manjinske zajednice, kao Česi, Slovenci, Ukrajinci imaju neke mehanizme da su ugrađeni kroz budžet i neka finansiranja, a Hrvata nema nigdje. Bošnjaka ima kroz taj parlamentarni život i tih nekoliko odbornika koje imaju, a i to je onda, opet problem, jer ne mogu tamo ostvariti ništa. Ne mogu čak ni kamion šljunka u svoje selo dovesti, zato što nemaju potrebnu većinu. Nemaju nikakav mehanizam, a računa se da ima“, kaže Ramulić za RSE.

Generiranje diskriminacije

Za Aidu Abadžić – Hodžić, profesoricu na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, konstitutivnost ne može biti primarna za ostvarenje bilo kakvih privilegija.

„Ja sam do sada ostvarivala sve svoje na osnovu kvaliteta svoga rada. Ako tu vidim da sam ugrožena u tom smislu, po osnovu kompetitivnosti, da me se po osnovu sposobnosti ugrožava, onda tražim razlog više. Primarno mora biti kvaliteta, odgovornost, odnos prema radu, a tek onda sve drugo“, kaže ona.

Ideja ili teza o konstitutivnosti naroda je nešto što pripada prošlosti, što je prevaziđeno i što ‘u svim oblastima života izaziva i generira diskriminaciju’, ocjenjuje Miodrag Živanović, univerzitetski profesor iz Banjaluke.

„Na taj način, pozivanje na sve veću diskriminaciju je protiv svih evropskih vrijednosti i protiv društva i ljudi. Jer, ne možemo biti uspravni kao pripadnici svog naroda, ako smo poniženi kao ljudi, a to jesmo u uslovima diskriminacije. A u BiH ta diskriminacija ide u nezamislivim oblicima što se dešava i na jednoj i na drugoj i na trećoj strani. Mnogi će se sjetiti šta se sve dešavalo, da su se nekad htjeli gradovi dijeliti po etničkoj matrici, ko je konstitutivan, a ko nije“, navodi Živanović.

Konstitutivni narodi i diskriminirani građani

Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik u intervjuu za ‘Večernji list’, otišao je i korak dalje, pa je kazao kako će Savez nezavisnih socijaldemokrata i Hrvatska demokratska zajednica BiH sačiniti Deklaraciju o izlasku Srba i Hrvata iz BIH, ukoliko se bude insistiralo na provođenju presuda Evropskog suda za ljudska prava, koje za njega, znače uvođenje građanskog u Ustav BiH.

Najveći broj presuda Evropskog suda za ljudska prava od Bosne i Hercegovine zahtijevaju da se omogući ravnopravnost i ustavna kategorija onima koje Ustav ne poznaje kao konstitutivne narode, odnosno svih ostalih u BiH.

„Milorad Dodik ne provodi presude sudova Republike Srpske, pa što bi se zalagao da se provode presude Evropskog suda za ljudska prava“, naglašava Jakob Finci.

Finci je sa Dervom Sejdićem tužio Bosnu i Hercegovini, jer se kao Jevrej, odnosno Rom ne mogu kandidovati za člana Predsjedništva BiH ili biti izabrani u Dom naroda BiH (jedan od dva doma Parlamentarne skupštine BiH, koju čine delegati iz reda tri konstitutivna naroda).

Prije jedanaest godina, Evropski sud za ljudska prava je presudio u njihovu korist, a od Bosne i Hercegovine je zatraženo da otkloni diskriminaciju prema nekonstitutivnim narodima i omogućiti im pravo da se kandiduju za člana Predsjedništva i delegata u Domu naroda Parlamenta BiH.

„Odbijanje mogućnosti za stvaranje građanske države i igra na kartu isključivo konstitutivnih naroda u BIH, Dodiku omogućava ponavljanje stalno istog- mi, moj narod, naš narod. Ako je građanska država, onda svi građani postaju isti, ravnopravni i nije važno ko je Bošnjak, ko je Srbih ili Hrvat ili ako se izjašnjava nekako drugačije. To Dodiku i sličnim njemu, ne treba, čak im to smeta i pribojavaju se tog građanskog“, kaže Finci.

BiH nije provela nijednu presudu Evropskog suda za ljudska prava

Presudama Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu utvrđeno je kako je BiH dužna da ukine diskriminatorske odredbe u Ustavu BiH i Izbornom zakonu, koje pripadnicima nacionalnih manjina, ali i onima koji se izjašnjavaju kao građani, te pripadnicima konstitutivnih naroda na cijelom teritoriju države onemogućavaju da se kandiduju na izborima za članove Predsjedništva i Dom naroda parlamenta BiH.

Dr. Ilijaz Pilav, hirurg iz Srebrenice, još 2007. godine tužio je Bosnu i Hercegovinu Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, jer nije imao mogućnost da se kao Bošnjak kandiduje za člana Predsjedništva BiH iz Republike Srpske. Dobio je presudu, ali ona nikada nije provedena.

Nije provedena ni presuda koju je na sudu u Strazburu, protiv BiH, dobila Azra Zornić, koja je tužila državu jer se, prema Ustavu BiH, nije mogla kandidovati za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedništvo BiH pošto se ne izjašnjava kao pripadnica konstitutivnih naroda u BiH, već građanka.

*Saradnja na tekstu Gordana Sandić Hadžihasanović

Komentari

Autor: Dženana Halimović (Radio Slobodna Evropa)

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.