Alija Izetbegović, jahač Apokalipse ili anđeo mira
Knjigom Jahač Apokalipse ili anđeo mira Mustafa Čengić je nastojao, prije svega, svesti priču o Aliji Izetbegoviću na područje činjenica i analitičkog promatranja njegovog političkog djelovanja i učinka. Čengić demistifikuje kult Izetbegovića kao neupitnog i bezgrješnog vođe bosanskohercegovačkih muslimana, spasioca Bošnjaka, oca nacije, utemeljitelja bh. države i njene nezavisnosti.
Ova knjiga uglednog novinara, urednika i publiciste je prvo kompleksno sagledavanje uloge Alije Izetbegovića u savremenoj historiji Bosne i Hercegovine. Autor se suprotstavlja apologetici kojom su okruženi lik i djelo Izetbegovića, beskompromisan je u kritičkom raščlanjivanju njegove ideološke, političke i državničke prakse. Čengić čini sve da razumije Izetbegovićeve poteze u datim okolnostima, ali ga ne opravdava, naprotiv, insistira na njegovoj odgovornosti koju je sam preuzeo za ono što je učinio ili nije učinio, piše Zija Dizdarević na portalu e-novine.
Autor razmatra pitanje da li je Izetbegović bio istrajno odan idejama Mladih Muslimana i ideologiji panislamizma, slijedom njegovih programskih knjiga Islamska deklaracija i Islam između Istoka i Zapada. U tom sklopu, Čengić piše o posljedicama namjere da se bh. muslimane «doislamizira», da se religijske norme Bošnjacima nametnu kao odlučujuće za njihovo društveno ponašanje.
Iz tog ugla, Čengić osvjetljava političko ponašanje Izetbegovića, počevši od osnivanja Stranke demokratske akcija, čije su jezgro činili mladomuslimani i osuđenici na tzv. Sarajevskom procesu. Autor ocjenjuje suđenje muslimanskim intelektualcima – koji su bili ili im je bilo pripisano da su oponenti komunističkoj vlasti – kao politički proces.
Autor nudi elemente za zaključivanje da li je krajnji cilj Izetbegovića kao državnika bio stvaranje države Bošnjaka, tačnije muslimana, ma kolika ona bila. Kao ilustraciju, Čengić navodi islamizaciju Armije RBiH što je slabilo njenu širinu i udarnost. Čengić, u tom sklopu, otvara pitanje da li je Izetbegović ostao zarobljen u doživljaj sebe kao političko-vjerskog vođe Muslimana (Bošnjaka), a ne kao državnika svih građana Bosne i Hercegovine. Autor elaborira djelovanje Izetbegovića i SDA unutar trodiobnog posmatranja BiH i distanciranja jednih, drugih i trećih od etnički i religijski drugih i drugačijih.
Pokušavajući da Izetbegovićev politički profil rasvijetli i psihološkom metodom – Čengić ukazuje na nejasnost, kolebljivost, kontradiktornost pa i dvoličnost u njegovom političkom ponašanju, autizam i autokratizam u stranačkim i državnim poslovima čovjeka kojem je povjerena sudbina najbrojnije etničko-vjerske skupine BiH, a i cijele države.
Izetbegovićev politički put autor smješta u historijski i geopolitički okvir, tematizirajući poziciju muslimana, Muslimana i Bošnjaka od Osmanskog vremena do danas. Čengić analizira i komentariše ponašanje i sudbinu ovdašnjih muslimana i Bošnjaka spram velikosrpskih i velehrvatskih pretenzija kroz historiju i u najnovije doba, detektujući osnovne karakteristike tih hegemonističkih šovinizama.
Posebnu pažnju Čengić posvećuje retrogradnosti Izetbegovićeve ideologije i politike i ulogu uleme (islamskog sveštenstva) u tom nazadnjačkom procesu. Panislamistička opsesija, osmanski sentiment i turkofilija, u biti, osporavaju bosanskohercegovačku izvornost i identitet bh. muslimana i Bošnjaka čiju punoću određuju zajednička civilizacijska iskustva s drugovjerujućim i drugačije etnički opredjeljenim Bosancima i Hercegovcima.
Govoreći o toj opasnosti, Čengić razmatra položaj Bošnjaka i bh. muslimana u evropskoj i planetarnoj konstelaciji i otvara temu – kakva može biti budućnost te narodne i vjerske grupacije, a i bh. države. Autor iznosi svoj, zanimljiv stav o povezanosti tih sudbina.
Čengić odlučno odbija postojanje posebnog prava Bošnjaka na Bosnu i Hercegovinu kao većinske nacije i, navodno, jedino iskreno opredjeljenih za bh. državu. Autor oponira tvrdnjama da su (samo) Bošnjaci kičma bh. opstojnosti i državnosti.
Čengić lansira i provokativne a lucidne teze. Među njima je i ocjena da Bosni i Hercegovini više šteti insistiranje na tvrdnji o njoj “kao jedinom evropskom ostrvu multietničnosti i jedinstvenoj multikulturnoj državi”. Autor smatra da to “vodi ka apsurdnoj situaciji i pogrešnom uvjerenju da cijeli društveni život i sistem treba urediti na osnovu etnički utvrđenih pravila i normi”.
Čengićeva je knjiga, sa Alijom Izetbegovićem u središtu, elaboracija sa mnogo širim refleksijama. To je politička studija koja uključuje politološki, sociološki i psihološki aspekt posmatranja glavne ličnosti i širih tema što ih pokreće opservacija Izetbegovića i njegove političke baštine. To je vrlo poticajno djelo bez pretenzije da zaključi temu, s namjerom da bude izazov na reagovanje i daljnja istraživanja.
Ova knjiga je dobrodošla novinarima, političarima, historičarima, politolozima, sociolozima i svima onima koji tragaju za odgovorima o nedavnoj turbulentnoj i tragičnoj prošlosti koja je ostavila dubok trag na ljude s ovih prostora, njihovu sudbinu i sutrašnjost njihove djece. Čengić je napisao izuzetno važne stranice knjige istine o Aliji Izetbegoviću, ali i o mnogo čemu drugom što je činilo okvir njegove političke biografije.
