BiH

Analiza BIRN-a

Borba protiv korupcije na papiru – pola decenije opstrukcija federalnog USKOK-a

04/08/2021

Bivši ministar u Vladi Federacije koja je zagovarala usvajanje ovog zakona Damir Mašić kaže da sadašnja vlada nije ispoštovala cijeli set antikoruptivnih zakona

Šest godina od kada je stupio na snagu, još nikada nije proveden Zakon o suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala u Federaciji, koji podrazumijeva formiranje posebnih odjela u kojima bi se sudije i tužioci isključivo bavili ovim krivičnim djelima, po uzoru na hrvatski USKOK, piše Balkanska istraživačka mreža BiH (BIRN BiH).

Fadil Novalić postao je premijer Federacije dva mjeseca nakon što je u ovom entitetu stupio na snagu antikoruptivni zakon čiji je cilj bio da se ubrza borba protiv korupcije i organizovanog kriminala. Kao mandatar kojeg je imenovala SDA, Novalić je “naslijedio” Zakon o suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala od prethodne vlasti koju je predvodio SDP.

Pred kraj svog drugog mandata, Novalićeva vlada nije ispoštovala najvažniji dio zakona o formiranju onoga što su mnogi tada smatrali verzijom poznatog hrvatskog USKOK-a u Federaciji.

Bivši ministar u Vladi Federacije koja je zagovarala usvajanje ovog zakona Damir Mašić kaže da sadašnja vlada nije ispoštovala cijeli set antikoruptivnih zakona.

“Ljudi apsolutno ne žele da implementiraju taj set zakona i mi sada već opravdano možemo da sumnjamo zbog čega to ne žele da urade. Vlada premijera Fadila Novalića i njihovih partnera apsolutno ne žele da ovi zakoni zažive, jer se boje da polože račune i oni i ljudi bliski njima”, tvrdi Mašić.

Zastupnici u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta, ali i stručnjaci s kojima je razgovarala Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN) jedoglasni su da Vlada Federacije ne želi da zaživi ovaj, kao ni čitav set antikoruptivnih zakona koji su 2014. prošli parlamentranu proceduru, dok iz Vlade nema konkretnih odgovora.

Većinu u Vladi do 2014., kada su antikoruptivni zakoni doneseni, činile su stranke koje su sada u opoziciji, a do stupanja na snagu zakona početkom 2015. godine Vlada je trebala osigurati smještaj i budžet za rad sudija i tužilaca u posebnim odjelima.

Elvir Karajbić, zastupnik u Parlamentu Federacije, kaže da je zakon koji predviđa formiranje posebenih odjela donesen zbog neujednačene prakse u pravosuđu u Federaciji, jer su se na osnovu činjenica i dokaza u različitim kantonima donosile različite presude za složene i organizovane kriminalne radnje.

“Cilj tog zakona je bio da se formiraju posebni odjeli Vrhovnog suda i Federalnog tužilaštva koji bi se bavili organizovanim, privrednim, tenderskim, političkim, privatizacijskim kriminalom, zatim kriminalom iz seta javnih nabavki na području cijele Federacije, gdje bi imali jedinstvenu pravosudnu praksu i gdje bi se sa jednog mjesta vodile istrage koje imaju veze sa ovim krivičnim djelima”, pojašnjava Karajbić.

Govoreći o ideji samog zakona, Damir Mašić, danas šef Kluba poslanika SDP-a u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije, navodi da bi se sudijama i tužiocima u posebnim odjelima omogućilo da rade samo koruptivne i predmete organizovanog kriminala, a ne da “ganjaju” normu i rade “lakše” predmete.

“Shvatili smo da su domaći sudovi i tužilaštva zatrpani svim mogućim predmetima i da se zapravo jako malo vodi računa i ne upuštaju u rješavanje malo težih slučajeva koji su pogotovo vezani za organizovani kriminal”, kaže Mašić.

Profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Eldan Mujanović pojašnjava kako je bila zamisao da se implementiraju neki od međunarodnih standarda koji se odnose na specijalizaciju tijela za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, kao što je USKOK u Hrvatskoj, Specijalno tužilaštvo u Srbiji ili Tužilaštvo za borbu protiv mafije u Italiji.

“Poenta je što je to bio set zakona koji je trebalo da u svom uzajamnom djelovanju u punom kapacitetu dovede do očekivanih rezultata. Kantonalna tužilaštva postupaju po krivičnim djelima, ali realno, nisu ni kapacitirana ni osposobljena, niti imaju potpunu nezavisnost, pogotovo u manjim sredinama, da se bave krivičnim gonjenjem, pogotovo za koruptivna krivična djela gdje su uključeni određeni nosioci političkih funkcija”, govori Mujanović.

Otpor i opstrukcije vlasti

U zakonu koji je stupio na snagu u februaru 2015. navodi se da su u nadležnosti posebnog odjela suda, osim korupcije i organizovanog kriminala, krivična djela međukantonalnog kriminala, terorizma, djela protiv ustavnog poretka Federacije, kao i krivična djela iz oblasti pravosuđa, među kojima su povreda zakona od strane sudije, davanje lažnog iskaza, sprečavanje dokazivanja i odavanje istovjetnosti zaštićenog svjedoka.

Tužioce i sudije koji bi radili u posebnim odjelima imenovalo bi Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), a na čelima tih odjela nalazili bi se posebni zamjenik glavnog federalnog tužioca i predsjednik posebnog odjela koje imenuju glavni tužilac i predsjednik Vrhovnog suda Federacije.

O žalbama izjavljenim protiv presude Posebnog odjela, prema zakonu, odlučuje Vijeće Vrhovnog suda Federacije.

Od stupanja na snagu zakona malo se ili gotovo ništa uradilo na njegovoj implementaciji, osim poništenog konkursa za izbor tužilaca u posebni odjel, planiranja sredstava u budžetu koja nisu postala operativna i sastanaka organizovanih s ciljem uspostave posebnih odjela.

U VSTV-u podsjećaju da su provodili aktivnosti u vezi s početkom rada posebnih odjela, te je u 2015. godini bio raspisan konkurs za prijem deset tužilaca koji bi radili u posebnom odjelu Federalnog tužilaštva, koji je kasnije poništen, kao i da uvidom u službenu dokumentaciju nisu pronašli dodatnu korespondenciju u vezi s ovom temom.

“VSTV BiH u narednom periodu ne planira raspisivanje konkursa za navedene pozicije”, dodaju iz ove institucije.

Krajem 2017. i početkom 2018. je održano nekoliko sastanaka sa predstavnicima Vlade Federacije, Ministarstva pravde, Vrhovnog suda i Federalnog tužilaštva, ali je kao glavni problem naveden nedostatak odgovarajućeg prostora za smještaj posebnih odjela.

Vlada Federacije je tada u budžetu planirala oko pet miliona maraka za formiranje novih odjela, dok sagovornici iz Federalnog parlamenta navode kako je do toga došlo zbog intervencije parlamentaraca kroz amandmane na budžet, ali da sredstva nikada nisu postala operativna.

Mašić objašnjava da su predlagani amandmani da sredstva ne budu na nekom kodu Federalnog ministarstva pravde jer se opravdano sumnjalo da sredstva neće nikada biti realizovana niti namjenski utrošena. On smatra da je već tada bila jasna namjera Vlade da ne želi ići u tom pravcu.

Sličnog su stava i zastupnici ostalih političkih stranaka u Parlamentu koji navode da izvršna vlast ne implementira zakon uprkos njihovim upozorenjima, zahtjevima i zaključcima.

Ismet Osmanović, nekadašnji šef Kluba poslanika SDA u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije, kaže da je i sam iznenađen otporom i opstrukcijama. On se prisjeća da je prilikom donošenja zakona bilo određenih nedoumica, ali je taj set zakona na kraju prošao u Parlamentu. Izostala je njegova primjena.

“Vlada je bila primorana u jednom trenutku da izdvoji sredstva, a izgovor je bio da se ne može naći prostor. Zar je moguće da tako jedan banalan razlog može zakočiti implementaciju seta antikorupcionih zakona? Ovdje je problem što se od samog početka nailazi na opstrukciju onih koji treba da provedu zakon, najprije Ministarstvo pravde, a zatim i samu Vladu”, ističe Osmanović i dodaje da se u Parlamentu u posljednje dvije godine ova pitanja nisu ni otvarala.

Propale opcije za prostor

Iz Vlade Federacije nije odgovoreno na upit BIRN-a BiH, osim da je on proslijeđen u Kabinet federalnog ministra pravde.

Na odvojeni upit Ministarstvu pravde odgovoreno je samo dijelimično da je ovo ministarstvo pripremilo zakonodavni okvir u “predmetnoj” stvari, koji je usvojen u Parlamentu.

“Federalno ministarstvo pravde jeste obrađivač Zakona o suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala, međutim ovo ministarstvo nije nadležno za osiguranje prostora za smještaj posebnih odjela Vrhovnog suda Federacije i Federalnog tužilaštva”, navode u Ministarstvu pravde, bez odgovora zbog čega je stala priča o uspostavi posebnih odjela i kada se može očekivati provođenje zakona.

Da se o ovom zakonu više ni ne razgovara potvrdio je i glavni federalni tužilac Munib Halilović, koji kaže da su aktivnosti prestale kada je na velikom skupu u organizaciji Misije OSCE-a zatraženo od izvršne i zakonodavne vlasti da se odrede da krenu u implementaciju ili da stave zakon van snage.

“Razmatrane su sve opcije i na kraju je zaključeno da mi ne možemo implementirati zakon bez zgrade, bez ljudi, između ostalog. Zakon je na snazi više od šest godina, bilo je kombinacija i dogovora za zgrade, bilo je opcija, na kraju je sve propalo”, navodi Halilović.

U Misiji OSCE-a kažu da su ranije preporučili pažljivu ponovnu procjenu planova za uspostavljanje posebnih odjela Vrhovnog suda Federacije i Federalnog tužilaštva za predmete organizovanog kriminala i korupcije, kao i da se treba razmotriti pravna održivost takvih odjela, kao i pitanje da li bi pružanje podrške posebnim odjelima u kantonalnim tužilaštvima predstavljalo bolje korištenje ograničenih resursa.

Potvrdili su u OSCE-u da su krajem 2019. organizovali stručni skup na kome su učestvovali predstavnici sudova, tužilaštava i izvršnih tijela u Federaciji BiH, kao i da su se učesnici u jednom od zaključaka složili o postojanju potrebe da se izvrše analize u vezi sa uspostavljanjem posebnih odjela.

“Misija nije zapazila nikakav napredak u vezi sa svojom preporukom iz 2019. godine da se istraže mogućnosti u vezi sa posebnim odjelima na federalnom nivou”, rekli su u OSCE-u.

Prema riječima glavnog federalnog tužioca, u federalnom budžetu su ranije odobravana sredstva za funkcionisanje, ali nisu bila operativna jer se mora znati u kojoj je zgradi institucija.

“Ako se obezbijedi zgrada, idemo u implementaciju zakona. Nije sporno. Ne možemo dovesti ljude koje nemamo gdje smjestiti”, dodaje Halilović.

Vrhovni sud Federacije nije odgovorio na upit BIRN-a BiH. U Strateškom planu ovog suda za period 2021.–2023. navodi se da nema sredstava za razvojne projekte i osnivanje posebnog odjela suda za borbu protiv korupcije, kao i da su nedovoljni smještajni kapaciteti kako za potrebe posebnog odjela tako i za prijem potrebnog broja sudija, državnih službenika i namještenika.

Proteklih godina su, prema informacijama iz Federalnog tužilaštva, u budžetu Vlade Federacije bila planirana sredstva, ali su ona, rebalansom za prošlu i ovu godinu, povučena zbog pandemije.

Svačiji i ničiji problem

Od čitavog seta antikorupcionih zakona koji su stupili na snagu 2015., jedino je implementiran Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom Federacije te je formirana i počela sa radom Agencija za upravljanje privremeno i trajno oduzetom imovinom.

Jedna od 14 preporuka Evropske komisije koje BiH treba da ispuni na svom putu u članstvo u Evropsku uniju (EU) jeste da jača prevenciju i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, uključujući i borbu protiv pranja novca i terorizma, između ostalog, putem osiguravanja djelotvornog funkcionisanja i koordinacije tijela za borbu protiv korupcije.

“Borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala ometaju nedovoljno usklađeni propisi u zemlji i slaba institucionalna saradnja i koordinacija. Raširena je korupcija i svi nivoi vlasti pokazuju znakove da su pod kontrolom politike, što izravno utiče na svakodnevni život građana, posebno u oblastima zdravstva, obrazovanja, zapošljavanja i javnih nabavki”, navodi se u mišljenju Evropske komisije.

Da je došlo do primjene zakona, prema Karajbiću, postojala bi ujednačena praksa u Federaciji, gdje bi se određeni dokazi i činjenice isto vrednovali, dok Mašić kaže kako bi Federacija BiH i njeni građani bili bogatiji za nekoliko milijardi KM od imovine i sredstava što su im oduzele osobe koje se bave ovom vrstom krivičnih djela.

“Sigurno se dobar dio ljudi u politici danas ne bi bavio politikom jer bi odgovarali za ozbiljna krivična djela, a samim tim bi bio olakšan prostor i u Federaciji i u BiH, jer upravo ti ljudi koji imaju problem da objasne porijeklo svoje imovine, oni su danas kočničari svih mogućih pozitivnih procesa u zemlji”, kaže Mašić.

Profesor Mujanović napominje da je u Federaciji kantonalnim tužilaštvima trenutno prepušteno da se bave koruptivnim i predmetima organizovanog kriminala. U većim gradovima se zbog veličine i pritiska javnosti po tom pitanju nešto i može uraditi, smatra Mujanović i dodaje kako se postavlja opravdano pitanje šta je sa ostatkom Federacije.

On kaže da su podršku dale i osigurale međunarodne institucije kroz IPA fondove, kao i kroz druge mehanizme, da se taj finansijski apsekt priče ostvari.

“Da je zakon primjenjivan, sigurno bi bili određeni rezultati, iz razloga što su se nastojali osporiti svi oni problemi za koje pravosuđe kaže da ih imaju pa ih ne mogu suzbijati, da nemaju kapaciteta, da su normirani, da su pod uticajem politike, pogotovo u manjim sredinama. Imali bi dvije institucije koje bi mogli pitati šta je s korupcijom i organizovanim kriminalom, a danas je to svačiji i ničiji problem”, zaključuje Mujanović.

U proteklih šest godina, koliko u Federaciji nisu formirani posebni odjeli, Ured za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala (USKOK), prema podacima Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH), optužio je više od 2.000 fizičkih i pravnih lica, dok su u istom periodu donesene osuđujuće presude za više od 1.620 osoba. Oduzeto je, za to vrijeme, skoro 250 miliona kuna, odnosno više od 60 miliona konvertibilnih maraka (KM) imovinske koristi, dok je imovina procijenjena na desetine miliona kuna bila zaleđena.

Premijeru Federacije BiH trenutno je u toku suđenje za korupciju prilikom kupovine respiratora, a njegovoj zamjenici za nesavjestan rad u službi.

Komentari

Autor: BIRN BiH

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.