Dok polovina zaposlenih u BiH nema ni za hranu: Državni službenici dižu sebi plate

Jelena, radnica u kiosku u Novom Travniku, u srednjoj Bosni i Hercegovini, ima platu od 250 eura. Kako kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE), radi po 12 sati dnevno za ovu platu.

“Političari koji imaju po dvije i po hiljade eura plaću, a ja za 250, nek’ se ovdje mrznem po dvanaest sati”, navodi Jelena, komentarišući najavu ministra finansija u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine Vjekoslava Bevande da bi moglo doći do povećanja plata u institucijama Bosne i Hercegovine.

Bevanda je u Generalni sekretarijat Vijeća ministara Bosne i Hercegovine uputio prijedlog Odluke o visini osnovice na platu zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine, te se, kako je RSE potvrđeno u Bevandinom kabinetu, čeka da bude stavljen na dnevni red.

U tom prijedlogu najavljeno je povećanje plata uposlenima u državnim institucijama, od 4,5 posto, a inicirano je, kako je za RSE potvrdila glasnogovornica ministarstva Nataša Krsman, ranijim zahtjevima Sindikata uposlenih u Upravi za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (UIO), Saveza sindikata policijskih organa i Nezavisnog sindikata državnih službenika i uposlenika u institucijama Bosne i Hercegovine.

U državnom sektoru radi oko 23 hiljade uposlenika, a većini su plate u rangu od 350 do 600 eura. Tu spadaju policajci, inspektori, nižerangirani službenici, vojnici.

Kome uvećanja najviše znače?

Ljudi s najmanjim koeficijentom će tek simbolično osjetiti povećanje, jer bi im plate bile veće za 15 do 25 eura.

Za razliku od njih, onima sa platama od nekoliko hiljada eura, džep će biti puniji za više od 150 svaki mjesec. To se odnosi na državne funkcionere kojih, kako se navodi iz Bevandinog kabineta ima oko stotinu.

Državni parlament broji 57 članova, odnosno 42 u Predstavničkom i 15 u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. U Vijeću ministara Bosne i Hercegovina ima deset ministara i deset zamjenika, a u Predsjedništvu BiH su tri člana.

Od jednog povećanja od 150 eura, kojeg bi dobio državni parlamentarac, koji mjesečno zaradi 3.500 eura, cijeli mjesec živi Hajrudin Šabanović, penzioner iz Goražda.

“Potrošačka je korpa blizu hiljadu eura, pa možete zamisliti. To je naučna fantastika da bi se to moglo objasniti”, govori Šabanović za RSE.

Kako preživljavanje u praksi izgleda Šabanović kaže:

“Supruga mi nije penzioner. Minimalni režijski troškovi su 50-70 eura, zavisi od toga imate li telefon, zimi ako se grijete na struju što je u dosta slučajeva za režijske troškove date više od pola penzije. Kad ovako čovjek priča ne zna ni kako preživi. Preživi, ali ne zna ni kako.”

Dupli poslovi za preživjeti

Cilj povećanja plata uposlenima u institucijama je da ih se uskladi s troškovima života, bar je to tako kazao i prvi čovjek Stranke demokratske akcije, i dopredsjedavajući Doma naroda Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović.

“Zašto bismo, jedino iz nekih politikantskih rezona, da se nešto pravimo skromni. Ja mislim da je toga dosta! Dakle, svima trebaju biti povećanje plate ako rastu troškovi života”, kazao je Izetbegović na konferenciji za novinare u decembru 2019.

Dalibor radi u Željeznicama Republike Srpske i na pitanje Radija Slobodna Evropa kako žive on i njegove kolege kaže:

“Teško! Barem većina nas zna, a ne i ti koji imaju 3500 hiljade eura platu. Pet posto na našu platu ne znači ništa, ili te izmišljene stimulacije. I dalje nama preostaje da nemamo slobodnog vremena i radimo nešto dodatno da bi smo preživjeli, ali ne i živjeli”, govori Dalibor.

A većina živi ispod prosjeka, u oba bosanskohercegovačka entiteta.

Skoro 50 posto zaposlenih ne zarađuje ni za hranu

Predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske Ranka Mišić, nakon sjednice Ekonomsko socijalnog savjeta ovog entiteta, u novembru 2019., na kojoj se raspravljalo o usaglašavanju najniže plate, brojkama je ilustrovala kako izgledaju primanja radnika.

“U Republici Srpskoj trenutno prema podacima vladinih institucija radi 266.320 radnika. Od toga 131.074 ili 49 odsto ne može zaraditi ni za hranu, ni za iznos 355 eura koliko je potrebno za jednu četveročlanu porodicu da se prehrani u jednom mjesecu. 174.147 ili 65 odsto, odnosno dvije trećine od ukupnog broja zaposlenih, prima platu manju od prosječne. Od 15 djelatnosti u kojima statistika prati kretanje plata, u devet djelatnosti zaposleni ne mogu zaraditi prosječnu platu”, kazala je Mišić.

Među najnižim primanjima nalaze se i radnici u trgovini. Ukupna primanja ne mogu im podmiriti troškove života, kaže Blaženka Marković glavna sindikalna povjerenica u Sindikatu Trgovine BiH. Na ljude koji rade i vikendom, praznicima i do kasno uveče niko ne misli.

“Uzmite neko da plaća kiriju ako je podstanar ili kredit za stan, pa uzmite režije koje nisu uopšte male, posebno u zimskom periodu, a da ne pričamo da se može šta jesti. Da neko još kupuje garderobu na taj mali iznos plate, suvišno je komentarisati, to ljudi nisu uopšte u mogućnosti. Još ako imaju djecu koju školuju, a većina ih ima, jako je teško”, govori Marković za RSE.

Paralelno, mnogi od radnika ne mogu ostvariti ni regres, ali ni pravo na otpremninu, što je ono oko čega se bh. parlamentarci ne mogu složiti kada je u pitanju njihova pozicija.

Iako je zatraženo da se u hitnu proceduru upute izmjene zakone po kojima bi se regulisalo da pojedine kategorije ne mogu imati enormno visoke otpremnine prilikom odlaska u penziju, te zatraženo da se one ograniče na iznos od pet hiljada eura, prijedlog nije prošao.

Zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine, Dušanka Majkić, 2015. godine, je otišla u penziju i dobila 14 hiljada eura otpremnine, što odgovara visini njenih tadašnjih šest plata.

A onda je, nakon dva dana penzije, zasnovala radni odnos – kao stalno zaposleni poslanik. I do danas je u državnom parlamentu kao delegat u Domu naroda Bosne i Hercegovine.