bivši policajac

Dragan Mioković o “izvještaju o stradanju Srba u Sarajevu”: Kao prvo, nije blokada nego opsada

OPSADA

Ovaj bivši sarajevski policajac je na ovaj “izvještaj” putem Twittera poslao odgovor koji se, kako je naveo, sastoji od činjenica

Dragan Mioković, nekadašnji vođa tima istražitelja Centra službi bezbjednosti Sarajeva, reagovao je na takozvani izvještaj o stradanju Srba u Sarajevu kojeg su ove sedmice objavili mediji u RS-u.

Ovaj bivši sarajevski policajac je na ovaj “izvještaj” putem Twittera poslao odgovor koji se, kako je naveo, sastoji od činjenica.

Njegovu objavu prenosimo u cjelosti.

“Vidim, ima onih što brane, to nešto, pretenciozno nazvano izvještajem o stradanju Srba u Sarajevu od ‘91. do ‘95.

S tim u vezi, neka ostane zapisano i nešto od ČINJENICA:

1. Nije bila blokada, nego opsada Sarajeva.

2. Opsadu je isplanirala i realizovala JNA iz vrlo jasnih vlastitih vojnih i političkih pobuda, tako da je teza o sprječavanju agresije na RS iz Sarajeva – suluda.

3. Potpuno proizvoljno, ničim adekvatno potkrijepljeno i netačno, u izvještaju se navodi podatak o 3.200 smrtno stradalih Srba u dijelu Sarajeva koje je tokom opsade bilo pod kontrolom ARBiH.

4. Tokom opsade Sarajeva, na području svih 10 predratnih opština koje su pripadale Sarajevu, znači, uključujući i one koje su sve vrijeme opsade bile pod kontrolom VRS, na razne načine je smrtno stradalo 1.210 Srba.

5. U redovima ARBiH i MUPRBiH, tokom opsade Sarajeva u borbama je poginulo 235 Srba koji su branili Sarajevo.

6. U redovima VRS koja je opsjedala Grad, poginulo je u istom periodu 2.235 Srba.

7. Zbirno, u dijelu Sarajeva koje je bilo pod opsadom VRS, smrtno je stradalo 2.697 Srba koji su prije rata, po popisu iz ‘91. bili stanovnici Sarajeva. Od tog broja, 235 je branilaca i 2.235 vojnika VRS koji su poginuli u borbenim destvima, i 227 civila srpske nacionalnosti. Iza svakog gore iznesenog broja stoje imena i prezimena žrtava, vrijeme, mjesto i način pogibije, što je lako provjerljivo i dostupno na internetu.

8. Izvještaj ni jednom rečenicom ne problematizira činjenicu da je srpska vojska sve vrijeme opsade djelovala po gradu iz svih oruđa i oružja, iako su znali da je tu, sve vrijeme opsade, bilo nekoliko desetina hiljada Srba.

9. Nijednim relevantnim dokazom u izvještaju nije potkrijepljen proizvoljno iznesen, i netačan podatak o 211 logora za Srbe u Sarajevu u tom periodu.

10. Niko relevantan nikada nije sporio činjenicu da je bilo slučajeva odvođenja ljudi srpske nacionalnosti na različite lokacije gdje su maltretirani, fizički zlostavljani, a bilo je, nažalost, slučajeva kada su neki od tih ljudi i ubijeni.

11. Postoje relevantni pokazatelji da su takvi slučajevi istraživani, kako tokom tako i poslije rata.

12. Kazani su krvavo prljava mrlja na obrazu Sarajeva koje se branilo i odbranili časno, oni su bili eksces proizveden manijakalnošću jednog čovjeka i nekolicine njegovih sljedbenika, kao i nespremnosti politike da se suoči sa činjenicom da zločinaca ima i među nama, i to, blagovremeno, sasječe u korijenu, a ne urnek ponašanja i postupanja, čak ni ogromne većine pripadnika brigade kojom je taj monstrum komandovao. Dapače.

ZAKLJUČAK:

Izvještaj nije rađen za i zarad (srpskih) žrtava, nego predstavlja pokušaj ozvaničenja novog mitskog konteksta za Sarajevo, koji kao takav treba poslužiti kao kontrapunkt pomno planiranim i strateški vršenim zločinima, prvo JNA a onda VRS širom BiH, od Bijeljine, Zvornika do Brčkog i Prijedora, ali prije svega, genocidu počinjenom u Srebrenici.
Volio bih da griješim u procjeni da će citati iz ovog, na 1.300 strana ispisanog pamfleta, praktično, laži sazdane na brižljivo selektiranim poluistinama, vrlo brzo postati “argumenti” koje će republičkosrpska ali i prekodrinska politička elita, posebno ona zadužena za inoposlove, početi ispaljivati na sve 4 strane svijeta na dnevnoj bazi.