BiH

nepoznati razmjeri

Još nema procjene šteta od šumskih požara u BiH

30/08/2021

Štete od požara rade se nakon saniranja požara, a dijele se u dvije grupe. Direktne štete koje se odnose na uništenje zemljišta, stabala, sadnica, životinja te im se pridodaju troškovi gašenja, te indirektne štete koje podrazumijevaju rekultivaciju opožarenih područja

Prema podacima Europskog informacijskog sustava za šumske požare, od 2007. do 2019. godine u BiH je u 709 šumskih požara izgorjelo gotovo 350 hiljada hektara, što je nešto manje od sedam posto teritorije naše zemlje, piše BHRT.

Od tada se zemljište nije stiglo u potpunosti oporaviti, a stigli su novi požari čiji razmjeri još uvijek nisu poznati. Osim biljnog, narušen je i životinjski svijet.

„Sigurno sami požar napravi veliku štetu, ostavlja za sobom pustoš u biljnom svijetu koji se definitivno obnovi. Ali, direktno požar uništi jedan manji dio divljači, no veći dio divljači ode sam iz lovišta jer nestane hrane, nestane uvjeta za život“, navodi Maki Grle, predsjednik Lovačkog društva „Jarebica“, Mostar.

„Trebaju da prođu godine da se podigne jedna sastojina, da se podigne jedna kultura, to su jako ogromne štete. Štete koje pričinjavaju šumski požari koje se zbrajaju kao indirektne štete, to je socijalni aspekt, djelovanje na razvoj turizma, naravno da djeluje i na divljač koja obituje na određenim područjima, na režim voda, pojavu klizišta“, objašnjava Bajram Pešković iz Federalne uprave za šume.

Štete od požara rade se nakon saniranja požara, a dijele se u dvije grupe. Direktne štete koje se odnose na uništenje zemljišta, stabala, sadnica, životinja te im se pridodaju troškovi gašenja, te indirektne štete koje podrazumijevaju rekultivaciju opožarenih područja.

„Kod nas je u šumarskoj praksi poznato i zakonski je to regulisano, nakon dvije godine se pristupa rekultivaciji određenog požarišta i u Bosni i Hercegovini se uglavnom procjenjuju ova dva prva elementa – štete na drvnoj masi, sadnicama i troškovi gašenja šumskih požara. Indirektne štete se, nažalost, ne izračunavaju u Bosni i Hercegovini“, objašnjava Pešković.

O dinamici procjene šteta teško je govoriti. Na lokalnim je zajednicama da naprave prve procjene koje prosljeđuju na više instance koje, po potrebi, mogu i ne moraju raditi provjeru tih procjena. Znajući kojom se dinamikom pristupa rješavanju problema u našoj zemlji, za očekivati je da ćemo se na procjene načekati, a biljni i životinjski svijet ne može čekati.

„Puno će ovisiti i od nas i od sredstava koje dobijemo da te lovnogospodarske objekte napravimo. Životinja je vrlo osjetljiva, ona kad zna da ima tu hranu, kad ima tu vodu, kad mi obnovimo te hranilice, ona će se poprilično brzo, u ovisnosti od dinamike kojom mi budemo obnavljali te objekte, i vraćati. Tako je bilo i prije, tako je i sada, ali će sigurno trebati par godina na ovim područjima“, zaključuje Grle.

Za povratak životinja u šume potrebno je napraviti nove hranilice te osigurati im dovoljno hrane za opstanak, dok će se zemljište suočavati s pojavom klizišta, režimom voda. Na nadležnima je da shvate da je neophodan što brži oporavak šuma i za čovjeka jer bez pluća nema ni zraka.

Komentari

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana.