Kada Senka Kurt kaže da u Ustavu Bosne i Hercegovine ne postoji, to je činjenica koja ukazuje na podjelu na konstitutivne i „Ostale“ koja je prisutna tri decenije nakon rata.
Ona se izjašnjava kao Bosanka i formalno ne pripada nijednoj od tri ustavno priznate etničke kategorije – Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Zbog toga joj je unaprijed uskraćeno pravo da se kandiduje za najviše državne funkcije.
„Osjećam frustraciju. Zbog ustavne diskriminacije, kao Bosanka se ne bih mogla kandidovati za člana Predsjedništva BiH, čak i da to želim. To je za mene dugotrajna frustracija. Živim u zemlji koja nosi ime mog identiteta, a u njenom ustavu za nas nema mjesta“, ispričala je Kurt za Radio Slobodna Evropa.
Presuda u slučaju Zlatana Begića
Njena priča nije izuzetak, već ilustracija šireg problema. Početkom februara, Evropski sud za ljudska prava donio je presudu protiv BiH utvrdivši da je Zlatan Begić, poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH, diskriminisan jer mu, kao građaninu iz reda „Ostalih“, nije bilo omogućeno da se kandiduje za predsjednika ili potpredsjednika Federacije BiH, niti za rukovodeće funkcije u državnom parlamentu.
PROČITAJTE JOŠ Ne daju mu rodni list jer “nacionalnost Bosanac ne postoji”: “Idem do Strazbura”
Sud je ocijenio da je takva praksa suprotna evropskim standardima i naložio isplatu odštete. Iako presuda još nije pravosnažna, analitičari upozoravaju da politički sistem BiH i dalje nema odgovor na pitanje kako funkcionisati bez etničkih barijera ugrađenih u temelje države.
Presude koje se ne provode
To potvrđuje i činjenica da država već 20 godina odbija provesti ranije presude iz Strasbourga koje se odnose na etničku diskriminaciju. Najpoznatija među njima je presuda iz 2009. godine u predmetu „Sejdić i Finci protiv BiH“, kojom je utvrđeno da Ustav BiH diskriminiše pripadnike nacionalnih manjina jer im ne dopušta kandidaturu za Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamenta BiH.
Dervo Sejdić i Jakob Finci dobili su spor, ali ne i prava koja im presuda garantuje. Sedamnaest godina kasnije, situacija se nije promijenila.
„Trenutnim politikama odgovara ovakvo stanje da za lične interese i uži krug prijatelja unutar svojih stranaka obezbijede što više pozicija i benefita. Njima odgovara da se na račun tobože diskriminacije konstituivnih naroda održavaju na političkoj sceni“, kazao je Sejdić.
Diskriminacija na svim nivoima
Upozorava da diskriminacija ne postoji samo na državnom nivou, već i u entitetima, kantonima i drugim nivoima vlasti. Kao potencijalni izlaz vidi intervenciju visokog predstavnika u BiH, koji raspolaže bonskim ovlastima.
Pored Sejdića i Fincija, Evropski sud za ljudska prava presudio je i u korist Azre Zornić, Ilijaza Pilava, Samira Šlakua i Svetozara Pudarića. Nijedna od ovih presuda nije implementirana.
Diskriminacija kao temelj sistema
Sociolog Esad Bajtal kaže da sumnja da će trenutna struktura vlasti ikada provesti presude Evropskog suda za ljudska prava.
„Temelj njihovih politika je diskriminacija, koja nema nikakvog racionalnog temelja i toliko je apsurdna da je pravo čudo kako opstaje“, ističe Bajtal.
Dodaje da je i sam formalno svrstan u kategoriju „Ostalih“, iako se izjašnjava kao Bosanac.
„Doživjeli smo i živimo varijantu u kojoj nas Bosance u našoj zemlji zovu ‘Ostali’. To je uvreda, a da ne govorimo o uskraćivanju prava“, kaže Bajtal.
Evropski put pod znakom pitanja
Aleksandar Žolja, direktor Helsinškog parlamenta građana Banja Luka, ističe da BiH ni nakon 16 godina nije uklonila diskriminaciju utvrđenu presudama iz Strasbourga.
„Sam naziv ‘Ostali’ je degradirajući i kao takav je i dalje sadržan u Ustavu BiH“, ocijenio je Žolja.
Komitet ministara Vijeća Evrope i Evropska komisija godinama upozoravaju da bez izmjena Ustava i Izbornog zakona nema usklađivanja s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Dok se to ne desi, oko 400.000 građana BiH, ili 12 posto stanovništva, ostaje bez osnovnog demokratskog prava – da budu birani zbog imena, porijekla ili mjesta u kojem žive.
